Anno domini, 2012.
Međunarodni kazneni sud u Haagu putem svojih Ureda za vezu UN Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju kruže okolo kako bi se preko raznih udruga i centara civilnog društva predstavljali javnosti, usput pametujući i dijeleći packe i jednima i drugima i trećima……
Generali Gotovina i Markač već su više od pet godina u haaškom zatvoru Scheveningen ……. Pripadnika američkih marinaca i ratnog veteran iz Iraka, snajperistu Christopher Scot Kulya, a koji (zvanično potvrđeno) pobije 255 „militanata“ slave kao heroj američke vojske.
U tim i takvim okolnostima dolazi
mi u Ured gospođa Mirjana Bilopavlović ispred „Delfina“ – Centar za podršku i razvoj civilnog društva Pakrac kako bi me upoznala s tim predstavljanjem tražeći i pomoć oko same organizacije tog i takvog predstavljanja. Mozak je tad krenuo dvjesto na sat i u tren plan je bio gotov – predložio sam da to ne bude u Pakracu već u Požegi kao sjedištu županije, u povijesnoj starogradskoj vijećnici, osigurati ću i prisustvo svih sudova, odvjetništava, probacijskog i zatvorskog sustava, policije, braniteljskoj udruga, gradskih ustanova…….., snositi ću i troškove, sve, sve….. Prihvaćeno !
Uputio sam Predsjedniku RH – Prijedlog za dodjelu odlikovanja – Red hrvatskog trolista Veljku Mandiću iz Kusonja, pripadniku srpske nacionalne manjine koji je prošao golgotu zatočeništva u logoru Grđevica i Bučja, i zamolio ubrzanje postupka obzirom i na ove okolnosti, a što je i odrađeno, te potom i zamolio Predsjednika Josipovića da njegov izaslanik na dodjeli odlikovanja bude bivši Predsjednik RH Stjepan Mesić.
I dođe taj dan, 20.veljače 2012.
Kako su delegacije dolazile tako su ih iz protokola i smještali – sve učesnike skupa uključujući i predstavnike Ureda za vezu UN Međunarodnog kaznenog suda u Gradsku vijećnicu, Veljka Mandića i zamjenika župana Miroslava Grozdanića u Salon, a Predsjednika Mesića i predstavnike iz Ureda predsjednika RH – Odjela za odlikovanja u Ured Gradonačelnika, ne znajući jedni za druge sve dok se nismo okupili u Gradskoj vijećnici, gdje se na licu voditelja Ureda Christopfer Frya vidjela ozarenost kad je ugledao Stjepana Mesića.
No ubrzo je uslijedio hladan tuš koji je Frya ostavio bez teksta.
Dodjela odlikovanja Veljku zakočila ga je, bio je „ko’ beba“, a umjesto da dijeli packe, sam ih je pokupio i to od mene iz razloga što je sobom donio i filmove titlovane na srpskom jeziku za prikazivanje u našoj Starogradskoj vijećnici koja je poznata po tome što je 29.12.1847. godine prvi puta u Hrvata upravo u toj dvorani donesena odluka da se u upravi govori i piše hrvatskim jezikom i hrvatskim pismom.
Zdravko Ronko
