U predvečerje blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe, 7. rujna
vjernici iz župa posavskog dijela Požeške biskupije hodočastili su na „Gospino polje“ kod
Bilog Briga u župi Vrbova kod Nove Kapele gdje je misno slavlje predvodio požeški biskup
Antun Škvorčević. Pozdravljajući nazočne svećenike i hodočasnike, biskup je podsjetio da je
blagdan Marijina Rođenja na ovom svetom mjestu stoljećima okupljao vjernike iz ovih naših
slavonskih krajeva, da bi se po susretu s Marijom obnovili u vjernosti njezinu Sinu Isusu
Kristu, jedinom Spasitelju čovjeka, i pronalazili ovdje svjetlo, utjehu i snagu za nošenje svojih
životnih tereta.
Pozvao je sudionike slavlja da u toj dugoj povorci hodočasnika i oni budu
budnog srca i raskajane savjesti, te povjere Isusovoj Majci sve naše žalosti, radosti i nade.
Rekao je da večeras sa svima njima želi zahvaliti Isusovoj Majci što je 25 godina pratila naša
biskupijska nastojanja oko vjernosti Isusu Kristu, zahvaliti joj za sve dobro koje je
posredovala u srca onih koji su željeli biti Božji, te joj povjeriti da moli s nama i za nas u
daljnjim vremenima naše Biskupije, da bismo u svim okolnostima osobnog i zajedničkog
života ostali čvrsti u vjeri.
Još je rekao da joj zajedno sa svima njima također povjerava sve
nevolje koje prate ljude u našoj hrvatskoj domovini i moli za one koji su na vlasti, da imaju
dovoljno mudrosti da ne nastoje oko vlastitog interesa, nego oko općeg dobra hrvatskog
naroda i drugih građana naše domovine. Pozvao ih je na molitvu za mir u svijetu, posebno u
Ukrajini, za one koji trpe preteške terete ubojstava, progona i razaranja u toj zemlji.
Biskup je započeo homiliju tvrdnjom da je zagrebački Dinamo sinoć pobijedio u
nogometnoj utakmici Lige prvaka s londonskim Chelseom. Kazao je da je zanimljivo
promatrati kako izbornici smišljaju strategiju i biraju one igrače za koje su uvjereni da će s
momčadi ostvariti pobjedu.
Istaknuo je da mi smišljamo kratkoročne i prolazne strategije, ne
samo u nogometu, nego i na drugim područjima života, tragajući za ljudima koji će svojom
stručnošću i drugim kvalitetama moći Hrvatsku pomaknuti naprijed i na taj način život
njezinih građana učiniti boljim. No, naviještena Božja riječ obznanjuje da i Bog smišlja način
da se u nama ostvari njegova božanska, dugoročna i vječna strategija. Prorok Mihej u prvom
čitanju prenosi iskustvo iz svoga davnog doba bremenitog teškoćama, svjedočeći da njegovi
suvremenici nekim svojim političkim i drugim strategijama nastoje postići mir i ostvariti život
u blagostanju, ali to ne uspijevaju.
Nasuprot tome prorok naviješta da će Bog od vjernog
izraelskog ostatka oblikovati sebi narod koji će moći ostvariti ono što se do tada nije zbilo
ljudskim nastojanjem, i da će jedna žena iz tog naroda roditi onoga čije će ime biti Mir.
Prepoznajemo u toj ženi Mariju, za čijeg Sina Isusa apostol Pavao tvrdi da je naš Mir. Biskup
je protumačio da „mir“ (hebr. šalóm) u Sveto Pismu označuje ono stanje našeg postojanja u
kojem smo oslobođeni od ugroženosti, puninu života slobodnog od bilo kakvih uvjetovanosti i
neuspjehâ.
Još je kazao da nemir, odnosno rat nije samo ondje gdje progovara oružje, kao što
je to trenutno slučaj u Ukrajini, nego se nemir po mržnji, svađama, sukobima i neuspjesima
nastanjuje ponajprije u našim srcima, našim obiteljima i šire. Dok se mi bavimo našim
strategijama u politici, gospodarstvu i drugdje te biramo one koji će popravljati naše stanje
izvana, nerijetko zanemarujemo Onoga koji jedini može naše nemoćno i gubitničko stanje
iznutra promijeniti i popraviti, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se potaknuti
naviještenom Božjom riječju u svojim osobnim i zajedničkim nastojanjima ne oslanjaju
najprije i samo na ono što oni mogu učiniti, nego na namjere i planove koje za naš život
ostvaruje Bog. Drugo čitanje iz Pavlove poslanice Rimljanima i naviješteni evanđeoski
ulomak, kao i molitva Gospodnja „Očenaš“ potiču nas da se uključimo u Božju strategiju tako
što ćemo mu dati prvenstvo u svojim konkretnim životnim nastojanjima. Naučio nas je Isus da
u „Očenašu molimo“: „Sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja“. Najprije
dakle tražiti ono što je Božje, a tek onda doći će i naše istinsko dobro, naglasio je biskup.
Ustvrdio je da se na ovom „Gospinom polju“ hrvatski čovjek Slavonac stoljećima učvršćivao
u toj istini da i on – poput Marije i tolikih starozavjetnih pravednika čija se imena spominju u
evanđeoskom ulomku o Isusovu rodoslovlju – svoj osobni i zajednički život treba s Bogom
graditi, neprestano ispitujući što to Bog od njega očekuje, i odbijajući ponašati se po
mentalitetu ovoga svijeta, ne vodeći računa o Božjim zapovijedima opravdavajući se da „tako
svi drugi rade“. Još je rekao da navedena imena svjedoče kako je Bog tijekom povijesti
spasenja uvijek u određenim ljudima pronalazio svoje suradnike, te je upitao sudionike slavlje
pronalazi li Bog i danas u Hrvatskoj suradnike za svoje pobjedničko djelo, ili to čini netko
drugi za svoju sebičnu i u konačnici gubitničku strategiju.
Naglasivši kako listu Božjih suradnika u Isusovu rodoslovlju zaključuju njegovi
roditelji Josip i Marija, biskup je ustvrdio da je Isus Krist središte Božjeg nauma, jer je u
njemu Bog smislio strategiju svoje pobjede- ne nad nekim našim malim problemima – nego
nad najvećim ljudskim gubitništvom kojem je ime smrt. Marija je, rodivši Isusa Krista,
poslužila toj Božjoj pobjedničkoj strategiji, kako to izriče zborna molitva današnjeg blagdana.
Zahvaljujući Isusu Kristu i Marija je postala velika, jer je ona zaslugom njegove ljubavi na
križu u svom začeću unaprijed oslobođena od svake ljage grijeha, a na koncu života uznesena
je na nebo i ondje s njime proslavljena, ustvrdio je biskup. Kazao je da mu je drago što je i u
ovom svetištu Marija prikazana s Isusom na rukama, jer nam time zorno svjedoči kako je ona
velika po Isusu Kristu, pozivajući nas da se i mi poput nje sjedinimo s Isusom Kristom, te da
u Hrvatskoj pobijedi život, a ne smrt. Još je rekao da su od fizičkog izumiranja našeg naroda,
zbog toga što više ljudi umire negoli se djece rađa, mnogo tužnija ona umiranja u srcima ljudi,
osobito mladih koje otruje Zli uz pomoć onih koji u Hrvatskoj promiču poimanje čovjeka
suprotna Božjim projektu o njemu, i koje pojedinca i čitavo društvo vodi u gubitništvo.
Kad u našim srcima zavlada Isusova prisutnost i snaga njegove ljubavi, bit će i više opredjeljenja za
život i spremnosti na žrtvu ljubavi koja jedina spašava, kako nas je Isus poučio svojim križem
na Golgoti, ustvrdio je biskup. Poručivši sudionicima slavlja kako bi volio da dobro shvate
ono što sv. Pavao misli kad u naviještenom ulomku iz Poslanice Rimljanima kaže da „Bog u
svemu surađuje s onima koji ga ljube“, biskup je ustvrdio da Bog ne može surađivati s onima
koji su opredijeljeni za sebičnost i zloću. Istaknuo je potrebu da se vjernici neprestano
preispituju je li u njima Božja bistrina i da se uvijek iznova u ispovjedaonici čiste snagom
Božjeg milosrđa, njegovom moći praštanja i ljubavi. Na taj način osposobljavaju se da budu
dobri Božji suradnici koji će misliti, gledati i djelovati kao Bog, biti sjedinjeni s Isusom
Kristom koji nas je u krštenju izabrao za svoje suradnike i poslanike, ustvrdio je biskup.
Podsjetio je sudionike slavlja da smo u ovoj godini kad slavimo 25 obljetnicu utemeljenja
naše Požeške biskupije, na poticaj pape Franje kroz sinodsko savjetovanje u našim župama
nastojali otkrivati Božju istinu o nama, bogatstvo njegove ljubavi u nama, njegovu pobjedu u
nama kojom je već ovdje na zemlji započelo nebo. Zamolio je Isusovu Majku neka nam
pomogne da budemo iznutra ispunjeni tako velikom i moćnom stvarnošću Božjom kao što je
ljubav, i da od nje živimo. Jer ljubav je Bog te se po noj nastanjuje mir u našim srcima,
obiteljima i svuda oko nas. Zavarava se svatko tko misli da će drugim putem postići bolje i
više u Hrvatskoj, jer se samo s onim što je Božje i s njegovom ljubavlju može ostvariti
najviše, ustvrdio je biskup. Zamolio je Boga da nam zagovorom Isusove Majke umnoži vjeru,
učvrsti ufanje, a pojaviše da nam daruje ljubav, da ne životarimo, nego iskusimo u sebi
puninu, mir, radost i sve drugo za čim čezne naše srce. Da uistinu postanemo narod koji
surađuje s Bogom i kojega je Bog izabrao za svoje božanske pobjede, u kojima će onda i naše
sportske i sve druge ljudske pobjede zadobiti svoj puni smisao.
Nakon popričesne molitve uslijedila je marijanska pobožnost svjetla, hvala i
molbenica pred Gospinim likom, tijekom koje su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama
Mariji upućivali zazive i poklike te joj pjesmama iskazivali svoju ljubav i privrženost. Nakon
čina Povjere Isusovoj Majci, na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da mu je u duši bilo
lijepo, izrazivši uvjerenje da je tako bilo i u dušama svih sudionika slavlja, jer su bili u blizini
Isusove Majke i u svjetlu njezina sina Isusa Krista, čije smo otajstvo muke, smrti i uskrsnuća
proslavili u ovoj svetoj misi.
Kazao je da je blagdan njezina Rođenja poticaj da se u nama
čvršće rodi ono što je Božje i u nama snažno ostane njegova pobjeda. Također je kazao da će
na sutrašnjem slavlju u Voćinu moliti za sve njih, da zajedništvo vjere, nade i ljubavi u našoj
Požeškoj biskupiji bude čvrsto, a svi mi da uvijek budemo jaki, vjerni Isusovi ljudi u našoj
hrvatskoj domovini. Svim hodočasnicima zahvalio je za sudjelovanje na slavlju, a župniku
Valentu Furjanu i njegovim suradnicima zahvalio je za ono što su učinili u pripravi i
organizaciji slavlja. Spomenuo se i preminuloga župnika Stjepana Bakarića, kazavši da ga je
večeras povjerio Božjoj milosrdnoj ljubavi, kao i sve hodočasnike koji su tijekom stoljeća
dolazili u ovo svetište, i koji se sada, vjerujemo, nalaze u proslavi Isusovoj i njegove Majke.
Također je zahvalio pjevačima iz Nove Kapele i Vrbove, a osobito svećenicima koji su
hodočasnicima bili na raspolaganju u svetoj ispovijedi.
