Prije 35 godina, 16. listopada 1991., u obrani Vukovara poginuo je Blago Zadro, zapovjednik obrane Borova Naselja i 3. bojne 204. vukovarske brigade. Imao je 47 godina, a svojim je postupcima i odnosom prema suborcima postao jedan od simbola obrane grada i Hrvatske.
Blago Zadro nije imao formalno vojno obrazovanje, ali je u najtežim danima obrane Vukovara pokazao iznimnu sposobnost organiziranja i vođenja ljudi. Njegovi suborci pamte ga kao odlučnog i smirenog zapovjednika koji je bio uz njih na položajima i dijelio opasnosti kojima su svakodnevno bili izloženi.
Rođen je 1944. godine u Donjim Mamićima, u Ledincu kraj Gruda. S deset godina doselio se s obitelji u Borovo Naselje, gdje je odrastao i zaposlio se u tvornici Borovo. Početkom demokratskih promjena bio je među osnivačima HDZ-a u Vukovaru, a s početkom agresije uključio se u organiziranje obrane. Preuzevši zapovijedanje obranom Borova Naselja, imao je važnu ulogu u povezivanju branitelja, učvršćivanju položaja i zaustavljanju neprijateljskih napada. Posebno mjesto u toj obrani imala je Trpinjska cesta, koja je zbog uništenih neprijateljskih oklopnih vozila postala poznata kao „groblje tenkova“.
Zadrin autoritet počivao je na povjerenju. Nije tražio od svojih vojnika da idu ondje kamo sam nije bio spreman krenuti. Obilazio je položaje, sudjelovao u akcijama i podizao moral braniteljima koji su se suprotstavljali nadmoćnijim snagama JNA i srpskih postrojbi. O njegovoj smirenosti govorio je i fotograf Mišo Lišanin, koji ga je snimio tijekom obrane Vukovara. Prisjetio se zapovjednika koji je novinare osobno vodio do važnih obrambenih položaja i koji je, unatoč pucnjavi i opasnosti, strpljivo odgovarao na njihova pitanja.
Za ljude koji su ga poznavali bio je čovjek na kojeg su se mogli osloniti. Njegova prisutnost na položajima značila im je sigurnost i poticaj da izdrže.
Posebno potresno svjedočanstvo o posljednjim trenucima prije Zadrine pogibije ostavio je njegov sin Tomislav. Kada je otac krenuo u akciju sa skupinom suboraca, i on se spremio poći s njima. Blago mu je zapovjedio da ostane u zapovjedništvu, pozove Turbo vod i pomogne rasporediti branitelje.
Tomislav mu je prije odlaska ponudio pancirku. Otac ju je odbio, objasnivši da je ne nose ni njegovi vojnici pa je neće nositi ni on. Prema Tomislavovu svjedočanstvu za RTL, bile su to posljednje riječi koje je čuo od oca. Ta je odluka ostala duboko urezana u sjećanje njegove obitelji i suboraca kao izraz odnosa koji je imao prema ljudima kojima je zapovijedao.
Kobnog 16. listopada 1991. godine, nakon neprijateljskog prodora prema hrvatskim položajima, Zadro je sa skupinom branitelja krenuo prema Vinogradskoj ulici. U blizini Trpinjske ceste pogođen je rafalom iz neprijateljske strojnice. Poginuo je u 47. godini, vodeći svoje suborce u akciju.
Njegova smrt bila je težak udarac za obranu Borova Naselja. Branitelji su nastavili pružati otpor, ali izgubili su zapovjednika koji je povezivao ljude, poznavao položaje i svojim primjerom održavao borbeni duh. Suborci su poslije govorili o njegovoj sposobnosti da i u kaotičnim okolnostima sagleda situaciju i donese odluku. Pamtili su ga kao čovjeka koji je slušao, razumio i preuzimao odgovornost.
Blago Zadro pokopan je tijekom opsade Vukovara. Nakon pada grada njegovo je tijelo premješteno u masovnu grobnicu. Posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. godine, a 16. listopada iste godine ponovno je pokopan u Vukovaru. Njegovo ime danas nose Zapovjedno-stožerna škola Hrvatskog vojnog učilišta, osnovna škola u Borovu Naselju i brojne ulice.
Trideset i pet godina nakon pogibije Blago Zadro ostaje jedan od najprepoznatljivijih simbola obrane Vukovara. U sjećanjima obitelji i suboraca ostao je zapovjednik koji je bio uz svoje ljude do posljednjeg trenutka i čovjek kojem su vjerovali do kraja.
Počivao u miru Božjem. Neka mu je laka hrvatska gruda za koju je položio život.
