Financijski izvještaj Vinum Academicuma za 2025. godinu teško može izazvati oduševljenje. Ukupni prihodi iznosili su 108.958 eura, dok je neto dobit bila svega 746 eura. Da, riječ je o povećanju dobiti od čak 452,59 posto u odnosu na prethodnu godinu, ali kada je polazna osnova gotovo zanemariva, takvi postoci više služe za uljepšavanje slike nego za prikaz stvarnog uspjeha.
Još je zanimljiviji podatak da je broj zaposlenih prema satima rada u 2025. godini bio nula.
Za tvrtku koja upravlja akademskom vinarijom i koja bi trebala predstavljati spoj obrazovanja, struke i gospodarstva, ovakvi rezultati teško se mogu nazvati uspjehom. Naprotiv, oni otvaraju ozbiljno pitanje svrhe postojanja i načina upravljanja društvom.
No priča o Vinum Academicumu mnogo je šira od nekoliko brojki u financijskom izvještaju. To je priča o tome kako je Požega tijekom godina ostala bez dijela vlastitih institucija i resursa. Nekadašnja vinarija bila je vezana uz požeško visoko obrazovanje, kao i studentski dom koji je trebao služiti studentima ovoga kraja. Danas su i vinarija i studentski dom pod okriljem Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, dok je Požega ostala tek promatrač procesa u kojem je izgubila dio vlastitog identiteta.
Građani imaju pravo pitati tko je odgovoran za takav razvoj događaja i kakve je koristi Požega od toga imala. Nakon svih velikih najava, obećanja i vizija razvoja, ostali su nam simbolični financijski rezultati i institucije kojima se upravlja izvan grada.
Posebno je teško izbjeći pitanje odgovornosti onih koji su u tom razdoblju vodili ustanovu. Sve se događalo dok je na čelu tadašnjeg Veleučilišta bio prof. dr. sc. Borislav Miličević, danas gradonačelnik Požege. Upravo je u tom razdoblju Požega izgubila samostalnost u dijelu visokog obrazovanja te kontrolu nad pojedinim vrijednim resursima. Je li to bio napredak ili korak unatrag, neka procijene građani.
Jednako tako, neizbježno je pitanje odgovornosti uprave Vinum Academicuma. Dugogodišnji direktor društva doc. dr. sc. Berislav Andrlić, ujedno i prodekan za razvoj i poslovanje Fakulteta turizma i ruralnog razvoja, godinama sudjeluje u vođenju ove priče. Ako je rezultat višegodišnjeg upravljanja tvrtka s dobiti od 746 eura i bez evidentiranih zaposlenih prema satima rada, onda javnost ima pravo pitati gdje su konkretni rezultati, razvojni projekti i stvarna korist za lokalnu zajednicu.
Požega je nekada imala ambiciju graditi vlastite institucije, vlastite razvojne projekte i vlastiti akademski identitet. Danas, promatrajući sudbinu Vinum Academicuma i drugih izgubljenih resursa, mnogi se pitaju jesu li te ambicije žrtvovane zbog političkih interesa, osobnih karijera ili jednostavno zbog lošeg upravljanja.
Ono što sigurno znamo jest da financijski izvještaj za 2025. godinu ne daje puno razloga za slavlje. A kada se iza jedne akademske vinarije, studentskog doma i nekadašnjeg požeškog visokog obrazovanja podvuče crta, ostaje pitanje koje i dalje čeka odgovor: tko je odgovoran za ono što je Požega izgubila?
