U ranim jutarnjim satima 21. ožujka, oko 5 sati, obitelj Štiglić iz Velike probudila se uz zvuk koji nitko ne želi čuti. Snažan olujni vjetar u svega nekoliko trenutaka odnio je krov s njihove obiteljske kuće, ostavljajući iza sebe šok, strah i osjećaj potpune nesigurnosti. U tim trenucima, dok su nijemo promatrali kako nestaje ono što su godinama gradili, činilo se kao da je s krovom nestao i dio njihove svakodnevice, stabilnosti i sigurnosti. Jutro koje je osvanulo bilo je ispunjeno neizvjesnošću i pitanjima na koja nije bilo odgovora.
No, upravo tada dogodilo se nešto što ova obitelj nikada neće zaboraviti.
Ubrzo su počeli pristizati ljudi, susjedi, prijatelji, poznanici, ali i oni koje do tada nisu ni poznavali. Svi s istim ciljem: pomoći. Donosili su riječi utjehe, pružali ruke spremne na rad i pokazivali iskrenu ljudsku toplinu u trenutku kada je bila najpotrebnija. Podrška nije bila samo simbolična. Bila je konkretna, snažna i neumorna. Iz dana u dan, korak po korak, zajednica je pokazala koliko može biti snažna kada se ujedini. U samo tjedan dana, krov se vratio na kuću.
No, kako ističe obitelj Štiglić, ono što je izgrađeno nadilazi fizičku obnovu. Vraćena je vjera u ljude, u dobrotu i zajedništvo. U trenucima kada su mislili da su ostali sami, pokazalo se upravo suprotno, bili su okruženi ljudima velikog srca.
Ova priča nije samo priča jedne obitelji. Ona je priča o zajednici, o solidarnosti i o snazi ljudske dobrote koja se pojavljuje onda kada je najpotrebnija.
ZAHVALA OBITELJI ŠTIGLIĆ:
Od srca hvala svima koji su bili uz nas u najtežim trenucima. Hvala na svakoj riječi podrške, svakom dolasku, svakom satu rada i svakoj pruženoj ruci. Pokazali ste nam da nismo sami i vratili nam vjeru u ljude. Ono što ste učinili za nas nosit ćemo zauvijek u srcu.
S dubokom zahvalnošću,
obitelj Štiglić.
Foto: Veličke priče
