Građani protiv aferične HDZ-ove županice: ‘Suludi projekt želi spasiti preko leđa autistične djece’

Požeško-slavonska županica Antonija Jozić očajnički nastoji spasiti projekt na kojeg je uzalud potrošila više do tri milijuna eura; nije ga završila i, što je najgore, sada ružnog žapca pokušava pretvoriti u naočitog princa – prenosi Telegram.

Ali joj se u tome ozbiljno ispriječio ”Mali princ”, udruga roditelja, djece i osoba s poteškoćama šireg autističnog spektra.

I dok Jozić, bez stručnih analiza, financijske podloge i osnovnih znanja o potrebama djece s teškoćama – svoje čedo – propali projekt Srednje škole u Pleternici, koju je kao gradonačelnica počela graditi pod egidom ”Ovo će biti srednja škola, ma što tko mislio o tome”, promoviranom pred lokalne izbore 2021., sada pokušava podići iz pepela, naišla je na neočekivan otpor građana, možda jedinstven u Hrvatskoj.

Skupili 10.000 potpisa
Udruga ”Mali princ” uspjela je skupiti gotovo 10.000 potpisa kojima se građani protive prenamjeni srednje škole bez učenika, u, kako je to zamislila i javno obznanila županica Jozić, Centar za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama.

Iako su na razne načine pokušavali uvjeriti županicu Jozić da se okani pregradama od rigipsa i s nekoliko kanti vapna neprikladnu zgradu još nedovršene a već propale škole prenamijeniti u nešto što ona nikako ne može postati, sada je udruga ”Mali princ”, uz potporu 9.600 potpisa građana angažirala stručnjake koji su znalački, stručno i kompetentno objasnili županici zašto je njena ideja suluda, neizvodiva i enormno skupa.

Centar bi trebao biti u Požegi

U mini elaboratu, kojeg su potpisali izvanredna profesorica dr. sc. Ksenija Romstein, edukacijska rehabilitatorica s Odsjeka za edukacijsku rehabilitaciju i logopediju Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te istaknuta hrvatska arhitektica, urbanistica i znanstvena istraživačica, dr. sc. Dubravka Vranić, s ozbiljnom međunarodnom reputacijom, pažljivo su analizirani svi aspekti još jednog mogućeg i skupog promašaja u koji se namjerava upustiti Antonija Jozić.

Njihov ključni i krajnje logičan, dobro obrazložen zaključak, glasi: Centar bi trebao biti smješten u Požegi, a ne u Pleternici. A to je vjerojatno najbolniji dio priče koju može zamisliti županica Jozić. Mada ni drugi nisu bezbolni.

Požega bi omogućila ravnopravan položaj

Zašto Centar za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama treba smjestiti u manje od 20 kilometara udaljenu Požegu? Za razliku od Pleternice, objašnjavaju stručnjaci.

”Požega ima zdravstvenih, kulturnih, obrazovnih i društvenih sadržaja poput bolnice, ambulanti, knjižnica, muzeja, sportskih objekata, kolodvora, trgovina, pošte i drugih ustanova koje su dostupne u županijskom središtu”. I baš zbog tih postojećih resursa i propisanih standarda smještaj Centra u Požegi osigurao bi ravnopravan položaj djece s teškoćama u odnosu na njihove vršnjake iz drugih dijelova Hrvatske.

Današnji suvremeni rehabilitacijski centri u Hrvatskoj grade se, ne bez razloga, kao namjenske novogradnje. Razlog je jasan: prostorni program rehabilitacijskih centara određuju potrebe korisnika i rehabilitacijskih postupaka. Tu ne vrijedi logika primjenjiva na škole, gdje je važan broj učionica i razrednih odjela.

Projekt pun ograničenja

A kad je o projektu nezavršene srednje škole u Pleternici riječ, ondje postoji mnogo prostornih i funkcionalnih ograničenja: od nedovoljno vanjskih terapijskih površina, omeđenosti okolnim sadržajima, do činjenice da je škola građena na dva kata što onemogućava povezanost unutarnjeg prostora s rehabilitacijskim površinama, jer komunikacije nisu projektirane za potrebe korisnika s invaliditetom, njihovih pratitelja i roditelja.

Zgrada neće biti prikladna za rad

Ali, uza sve to, nakon silnih ulaganja, postojeća zgrada ne bi ni približno dosegnula potrebnu funkcionalnost, fleksibilnost i razvojne mogućnosti koje pruža namjenski građen rehabilitacijski centar, izričito projektiran za potrebe djece s razvojnim teškoćama.

Ništa manje problema, osim skupe prenamjene koja ni uz hrpu uloženog novca (županica Jozić nije se jasno izjasnila kako ga namaknuti) neće biti prikladna za rad s djecom koji traže drugačije standarde, ne izaziva ni činjenica da potrebe djece s teškoćama u razvoju i djece čiji je razvoj normalan, nisu ni približno iste.

Uz to, iako se propala škola u Pleternici prostire prizemljem i na dva kata, sanitarni kapaciteti su nedovoljni i zahtijevali bi opsežnu i skupu rekonstrukciju toaletnih prostora kao i prilaze prilagođenim potrebama djece.

Stručnjaci koji su detaljno analizirali što bi sve trebalo učiniti da postojeća zgrada zadovolji minimalne uvjete svoje nove funkcije (mada su ustrajni da je to iznimno težak zadak), upozoravaju na ozbiljne i komplicirane zahvate u postojećoj konstrukciji, temeljite promjene instalacija i prilagodbu komunikacija i organizaciju prostora. Zbog toga bi, kažu, troškovi bili iznimno visoki.

Ogromne razlike u potrebama

Te ogromne razlike, upozoravaju stručnjaci, razvrstava Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju.

On definira, stoji u spomenutom pravilniku ”vrste teškoća, oblike obrazovanja, individualni rad, rad u posebnim razrednim odjelima i stručne timove iz čega proizlaze zahtjevi za terapijskim prostorima i stručnim kabinetima poput kabineta logopeda, psihologa, edukacijskog rehabilitatora, senzorne terapije i individualnog rada, a svaki od tih sadržaja zahtijeva poseban prostor”.

Pojašnjavaju kako je škola projektirana za frontalnu nastavu, a Centar zahtijeva individualnu terapiju, rad malih skupina, interdisciplinarne timove, roditelje, rehabilitaciju i zdravstvene sadržaje.

Udruga angažirala odvjetnika

Udruga ”Mali princ” na čijem je čelu agilna Danijela Franjetić Medilović, odlučna je da spriječi županičine namjere. Uz stručnu ekspertizu kojom su dokazali kako propala Srednja škola u Pleternici nema minimum standarda da bi preuzela vrlo zahtjevnu i kompleksnu ulogu skrbi o djeci i osobama s poteškoćama šireg autističnog spektra, angažirali su i odvjetnika Tomislava Metića koji će ih zastupati u njihovoj odlučnoj namjeri da onemoguće namjere županice Jozić, koja – spašavajući vlastitu kožu za uzalud potrošenih tri milijuna eura javnog novca – sada po svaku cijenu pokušava naći rješenje kako od nečeg što je propalo napraviti nešto što će funkcionirati.

Snaga udruge ”Mali princ” u njihovoj je organiziranosti i odlučnosti, a iza sebe imaju i podršku najmanje 9.600 osoba koji su se, bez straha, suprotstavili HDZ-ovoj županici koja, pak, svoju dodatnu političku moć crpi iz činjenice da je članica Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice i da ima relativno jednostavan pristup premijeru Andreju Plenkoviću.

Hoće li i ovaj put plava članska iskaznica i istaknuta političke funkcija biti jača od volje i opravdanih zahtjeva građana, teško je reći, no udruga ”Mali princ” ne dopušta de je tretiraju kao ružnog žapca.