U sklopu hodočašća u Rim, vjernici Požeške biskupije o 25. obljetnici njezina osnutka, 7.
srpnja 2022. slavili su svetu misu u crkvi sv. Jeronima u Rimu, koju je predvodio biskup
Antun Škvorčević. Primio ih je rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu
Marko Đurin, upoznao ih s crkvom i Zavodom te im čestitao srebreni jubilej Biskupije a
biskupu Antunu 50. obljetnicu svećeništva, sa željom da dobri Bog blagoslovi sve što je ona
tijekom proteklih dvadeset i pet godina činila, kako bi i dalje donosila plodove za dobro cijele
Crkve u Hrvatskoj.
Zahvalivši rektoru Đurinu na izrazima dobrodošlice i čestitke, biskup Antun je kazao
hodočasnicima kako i ovdje na mjestu šeststoljetne prisutnosti Hrvata u Vječnome gradu, kao
i na drugim hodočasničkim mjestima, susrećemo one dimenzije Božje prisutnosti u povijesti
Crkve koje su određivale njezin tijek. Kazao je da je Hrvate, izbjegle u Rim pred
Osmanlijama prije gotovo šest stoljeća i nakon toga, sv. Jeronim u ovoj crkvi poučavao da se
u životnim nevoljama trebaju osloniti ponajprije na Boga i njegovu Riječ. Pozvao je
hodočasnike da u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, gdje su mnogi Hrvati u svojim životnim
nevoljama pronalazili utjehu i sigurnost, usvoje istinu kako je Bog naš najčvršći životni
oslonac te da po zagovoru sv. Jeronima povjere Isusu Kristu sebe, svoje obitelji a napose našu
Požešku biskupiju.
U homiliji biskup Antun je rekao kako mnogi ljudi kad vide ovu lijepu crkvu sv.
Jeronima i uz nju istoimeni Hrvatski papinski zavod u samom središtu Rima, znaju reći da su
Hrvati imali dobre prijatelje u Vječnome gradu. Biskup je kazao kako takvima redovito
odgovora da nismo bili u prošlosti prihvaćeni i obdareni u Rimu zašto što smo u njem imali
prijatelje, premda je papa Siksto V. dobrotvor Hrvata iz XV. stoljeća – kako se čini – bio
hrvatskog podrijetla, nego što smo bili prijatelji Božji pa smo kao takvi bili ovdje poštivani i
pomagani. Izrazio je uvjerenje da hodočasnici svojim dolaskom u ovu crkvu o 25. obljetnici
utemeljenja Požeške biskupije žele posvjedočiti kako su i oni prijatelji Božji kao što su to u
ono doba bili naši očevi, djedovi, majke i bake, te da to daje smisao i žrtvi koju podnose na
ovom hodočašću, osobito vrućini, kao i njihove molitve koje na taj način ugrađuju u
zajedništvo naše Biskupije. To zajedništvo je u konačnici prijateljstvo s Bogom kao
zajedništvo Isusovih patnjâ, njegove muke i smrti, kako nas je podsjetio sv. Petar u ulomku
svoje Prve poslanice, naviješten prije dva dana na misnom slavlju u Bazilici Sv. Petra. Stoga
im je svima, na čelu sa svećenima biskup i ovdje zahvalio što su krenuli na hodočašće kako bi
se u bistrini vjere utvrdili u istini tko smo mi to kroz našu trinaeststoljetnu narodnu a
dvadesetpetogodišnju biskupijsku povijest u zajedništvu Isusove Crkve, te u toj vjeri živjeli
naš sadašnji trenutak.
Osvrćući se na trenutačnu situaciju u Hrvatskoj i u svijetu, označenu ratom u Ukrajini
kojem se ne nazire kraj, među ostalim i zbog toga što čelnici europskih država i SAD-e više
smišljaju strategiju nametanja ekonomskih sankcija, nego li da traže načina kako zaustaviti
rat, biskup je spomenuo kako nam budućnost nije ružičasta. Istaknuo je da je čovječanstvo i u
davnom IV. i V. stoljeću bilo u sličnoj situaciji, ali sv. Jeronim nije provodio dijagnozu toga
stanja po nekim uobičajenim onodobnim društvenim predlošcima, uvjeren kako postoji Božja
dijagnoza o našoj sadašnjosti i budućnosti, zapisana u Svetom pismu. Stoga se cijelog svog
života posvetio proučavanju Svetog pisma i njegovu prevođenju na latinski jezik da bi široki
narodni slojevi mogli razumjeti ono što Bog misli o nama ljudima, i kakvu je budućnost
smislio za nas, te se učvrstili u uvjerenju da će ona biti onakva kakvom je želi Bog, a ne kako
to određuje čovjek u svojim pohotama.
Kad su Hrvati prije šesto godina, bježeći od vlastitih nevolja došli ovamo, nastavio je
biskup, sv. Jeronim ih je u ovoj crkvi poučio da uzmu u ruke i čitaju Sveto Pismo, te jedni
drugima tumače što se s njima zbiva po Božjoj mudrosti i naumu koje Crkva pronalazi u
Svetom Pismu i u Tradiciji još tamo od apostolskih vremena, ustvrdio je biskup. Pojasnivši da
je Tradicija življeno ono što stoji kao mrtvo u Svetom Pismu, naglasio je kako je Crkva živa
zajednica u kojoj se čita Sveto Pismo, i u kojoj Bog ostvaruje ono što je naumio sa svojim
narodom. Kad čitamo Sveto Pismo i Tradiciju, dolazimo do razumijevanja tko smo po
Božjem naumu, te na pitanje što ga je Isus u današnjem evanđelju uputio svojim učenicima:
»Jeste li razumjeli ovo?«, zajedno s njima odgovaramo: »Jesmo«. Pri tom ostajemo svjesni
kako se moramo još truditi da bismo dublje razumjeli Božju dijagnozu i prognozu o nama i
našem svijetu, ustvrdio je biskup. Prispodobio je Sveto Pismo o zdencu koji ima jako dobar
izvor, i što više vode iz njega grabimo, ona sve više u nj ulazi. Kad osluškujemo što nam
Pismo kaže na temelju onoga što je Crkva tisućljećima živjela onako kako je to ona shvaćala
u svjetlu Duha Svetoga, tada dolazimo do Božjih istina o nama. I ako se za njih oduševimo
poput sv. Jeronima i tolikih Hrvata ovdje u njegovoj crkvi i Zavodu, onda se događaju pravi
povijesni koraci i pomaci s Bogom i postaje prijateljima Božjim, ustvrdio je biskup.
Kazao je kako u tom smjeru idu savjeti koje apostol Pavao upućuje svom prijatelju
Timoteju u današnjem prvom čitanju, potičući ga da ostane u onome u čemu je od malena
poučen i upućen u Sveta Pisma, koja su vrsna učiniti ga mudrim, jer ih je nadahnuo sam Bog,
Duh Sveti, te one koji ih čitaju i po njima žive čini mudrima, te oni u svim svojim životnim
situacijama bivaju pobjednici, jer se s Bogom nikad ne gubi. Napomenuo je hodočasnicima
kako tu istinu da se s Bogom nikad ne gubi, trebamo zbog naših hrvatskih razloga i
argumenata obnavljati u ovoj crkvi. Osim što je Sveto Pismo bogoduho, sv. Pavao ističe da je
ono »korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek
Božji bude vrstan za svako dobro djelo«. Biskup je pozvao hodočasnike da se na ovom
hodočašću utvrde u uvjerenju kako ni televizija, ni internet ni bilo koji drugi tiskani ili
elektronički medij nije bolja literatura od Svetog Pisma po kojem se valja ravnati u ovim
našim vremenima. Još im je poručio da poput sv. Jeronima dadnu prvenstvo Božjoj Riječi u
životnim razmišljanjima i opredjeljenjima, jer to znači biti prijatelj Božji i s njime koračati
ovim svijetom.
Protumačivši da je „kraljevstvo nebesko“ u današnjem evanđelju onaj svijet i onakav
čovjek kakvog ga je Bog zamislio i u ljubavi Isusa Krista na križu ostvario, biskup je
napomenuo da se taj naum događa u svijetu dobra i zla, staroga i novoga. Isus kaže u
evanđelju da je kraljevstvo nebesko kao ribarska mreža izvučena iz mora u kojoj ima i dobrih
i loših riba, a ribari ih onda razvrstavaju: dobre ribe ostavljaju, a loše bacaju. Pravi
pismoznanac je onaj koji po Božjim kriterijima umije razlučiti novo od staroga, prepoznati što
je dobro a što loše, te onda iz mreže svoga života izbaciti ono što je loše i staro, a zadržati
dobro i novo, što je Božje, ustvrdio je biskup. Upitao je sudionike slavlja biraju li uopće u
životu i kako to čine, upozorivši ih da svaki dan trebaju iznova baciti mrežu života u svojoj
obitelji, na radnom mjesto i po mjerilima Božje riječi preispitati što to iz nje treba izbaciti a
što u njoj zadržati kao uistinu vrijedno i dragocjeno, i tako se na najbolji način pripremati za
onaj konačni sud na svršetku svijeta: da on ne bude kraj, nego početak novog života u
vječnosti. Još je dodao neka ne zaborave da je živi, uskrsli „Krist danas i uvijeke“ naša
biskupijska dijagnoza sadašnjosti, prognoza budućnosti i ostvarenje vječnosti.
Kazao je da ovom prigodom želi zahvaliti svima koji su u Godini Božje Riječi, što
smo je na poticaj pape Franje slavili u Požeškoj biskupiji 2020. prigodom 1600. obljetnice
rođenja sv. Jeronima, predvođeni svećenicima i vjeroučiteljima pokrenuli biblijske skupine u
svojim župama, čiji članovi nastoje čitati Sveto Pismo po metodi „lectio divina“, usvajajući ga
za svoj život. Potaknuo ih je da ustraju u tom opredjeljenju za Božju riječ, i na taj način
spriječe da svakodnevnim slušanjem kojekakvih ljudskih riječi u medijima i na druge načine
zapuste svoje duše i postanu duhovno mrtav dio hrvatskog naroda koji je prestao biti Božji
prijatelj. Mlade pak svećenike potaknuo je da u njima oživi žar sv. Jeronima kako bi mogli
prednjačiti u promicanju i još zauzetijem djelovanju biblijskih zajednica u svojim župama.
Nakon svete pričesti hodočasnici su i ovdje izmolili Molitvu za Požešku biskupiju,
zaključivši je pjevanjem biskupijskog gesla Krist danas i uvijek, aleluja! Na koncu misnog
slavlja biskup je rekao kako znade da su hodočasnici tjelesno vrućinom iscrpljeni, ali ne
duhom i dušom. Izrazio je uvjerenje da su dobro natopili svoje duše i srca, ne samo
izvanjskom ljepotom brojnih crkava i mjesta koje su pohodili, nego onom snagom vjere koja
progovara na svakom tragu vjere Vječnog grada, osobito mučenika na čelu sa sv. Petrom i
Pavlom. Poželio im je da u radosti što su sudjelovali na ovom hodočašću to blago ponesu u
našu Požešku biskupiju, osobito na središnje slavlje 25. obljetnice njezina utemeljenja, koje će
se održati u Voćinu idućega 21. kolovoza. Zahvalio je svećenicima, bogoslovima, pjevačima i
svima drugima za sudjelovanje na hodočašću i na ovom svetom slavlju. Poželio im je da ih na
povratku kućama sv. Jeronim prati svojim zagovorom a Bog svojim blagoslovom, kojeg je
zazvao na njih, na rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima i sve njegove članove.
Slavlje hodočasnika Požeške biskupije u crkvi sv. Jeronima u Rimu
- 8 srpnja, 2022
- 14:14
- Društvo
- No Comments
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp