U sklopu hodočašća u Rim, vjernici Požeške biskupije o 25. obljetnici njezina osnutka, 7.
srpnja 2022. slavili su svetu misu u crkvi sv. Jeronima u Rimu, koju je predvodio biskup
Antun Škvorčević. Primio ih je rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu
Marko Đurin, upoznao ih s crkvom i Zavodom te im čestitao srebreni jubilej Biskupije a
biskupu Antunu 50. obljetnicu svećeništva, sa željom da dobri Bog blagoslovi sve što je ona
tijekom proteklih dvadeset i pet godina činila, kako bi i dalje donosila plodove za dobro cijele
Crkve u Hrvatskoj.
Zahvalivši rektoru Đurinu na izrazima dobrodošlice i čestitke, biskup Antun je kazao
hodočasnicima kako i ovdje na mjestu šeststoljetne prisutnosti Hrvata u Vječnome gradu, kao
i na drugim hodočasničkim mjestima, susrećemo one dimenzije Božje prisutnosti u povijesti
Crkve koje su određivale njezin tijek. Kazao je da je Hrvate, izbjegle u Rim pred
Osmanlijama prije gotovo šest stoljeća i nakon toga, sv. Jeronim u ovoj crkvi poučavao da se
u životnim nevoljama trebaju osloniti ponajprije na Boga i njegovu Riječ. Pozvao je
hodočasnike da u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, gdje su mnogi Hrvati u svojim životnim
nevoljama pronalazili utjehu i sigurnost, usvoje istinu kako je Bog naš najčvršći životni
oslonac te da po zagovoru sv. Jeronima povjere Isusu Kristu sebe, svoje obitelji a napose našu
Požešku biskupiju.
U homiliji biskup Antun je rekao kako mnogi ljudi kad vide ovu lijepu crkvu sv.
Jeronima i uz nju istoimeni Hrvatski papinski zavod u samom središtu Rima, znaju reći da su
Hrvati imali dobre prijatelje u Vječnome gradu. Biskup je kazao kako takvima redovito
odgovora da nismo bili u prošlosti prihvaćeni i obdareni u Rimu zašto što smo u njem imali
prijatelje, premda je papa Siksto V. dobrotvor Hrvata iz XV. stoljeća – kako se čini – bio
hrvatskog podrijetla, nego što smo bili prijatelji Božji pa smo kao takvi bili ovdje poštivani i
pomagani. Izrazio je uvjerenje da hodočasnici svojim dolaskom u ovu crkvu o 25. obljetnici
utemeljenja Požeške biskupije žele posvjedočiti kako su i oni prijatelji Božji kao što su to u
ono doba bili naši očevi, djedovi, majke i bake, te da to daje smisao i žrtvi koju podnose na
ovom hodočašću, osobito vrućini, kao i njihove molitve koje na taj način ugrađuju u
zajedništvo naše Biskupije. To zajedništvo je u konačnici prijateljstvo s Bogom kao
zajedništvo Isusovih patnjâ, njegove muke i smrti, kako nas je podsjetio sv. Petar u ulomku
svoje Prve poslanice, naviješten prije dva dana na misnom slavlju u Bazilici Sv. Petra. Stoga
im je svima, na čelu sa svećenima biskup i ovdje zahvalio što su krenuli na hodočašće kako bi
se u bistrini vjere utvrdili u istini tko smo mi to kroz našu trinaeststoljetnu narodnu a
dvadesetpetogodišnju biskupijsku povijest u zajedništvu Isusove Crkve, te u toj vjeri živjeli
naš sadašnji trenutak.
Osvrćući se na trenutačnu situaciju u Hrvatskoj i u svijetu, označenu ratom u Ukrajini
kojem se ne nazire kraj, među ostalim i zbog toga što čelnici europskih država i SAD-e više
smišljaju strategiju nametanja ekonomskih sankcija, nego li da traže načina kako zaustaviti
rat, biskup je spomenuo kako nam budućnost nije ružičasta. Istaknuo je da je čovječanstvo i u
davnom IV. i V. stoljeću bilo u sličnoj situaciji, ali sv. Jeronim nije provodio dijagnozu toga
stanja po nekim uobičajenim onodobnim društvenim predlošcima, uvjeren kako postoji Božja
dijagnoza o našoj sadašnjosti i budućnosti, zapisana u Svetom pismu. Stoga se cijelog svog
života posvetio proučavanju Svetog pisma i njegovu prevođenju na latinski jezik da bi široki
narodni slojevi mogli razumjeti ono što Bog misli o nama ljudima, i kakvu je budućnost
smislio za nas, te se učvrstili u uvjerenju da će ona biti onakva kakvom je želi Bog, a ne kako
to određuje čovjek u svojim pohotama.
Kad su Hrvati prije šesto godina, bježeći od vlastitih nevolja došli ovamo, nastavio je
biskup, sv. Jeronim ih je u ovoj crkvi poučio da uzmu u ruke i čitaju Sveto Pismo, te jedni
drugima tumače što se s njima zbiva po Božjoj mudrosti i naumu koje Crkva pronalazi u
Svetom Pismu i u Tradiciji još tamo od apostolskih vremena, ustvrdio je biskup. Pojasnivši da
je Tradicija življeno ono što stoji kao mrtvo u Svetom Pismu, naglasio je kako je Crkva živa
zajednica u kojoj se čita Sveto Pismo, i u kojoj Bog ostvaruje ono što je naumio sa svojim
narodom. Kad čitamo Sveto Pismo i Tradiciju, dolazimo do razumijevanja tko smo po
Božjem naumu, te na pitanje što ga je Isus u današnjem evanđelju uputio svojim učenicima:
»Jeste li razumjeli ovo?«, zajedno s njima odgovaramo: »Jesmo«. Pri tom ostajemo svjesni
kako se moramo još truditi da bismo dublje razumjeli Božju dijagnozu i prognozu o nama i
našem svijetu, ustvrdio je biskup. Prispodobio je Sveto Pismo o zdencu koji ima jako dobar
izvor, i što više vode iz njega grabimo, ona sve više u nj ulazi. Kad osluškujemo što nam
Pismo kaže na temelju onoga što je Crkva tisućljećima živjela onako kako je to ona shvaćala
u svjetlu Duha Svetoga, tada dolazimo do Božjih istina o nama. I ako se za njih oduševimo
poput sv. Jeronima i tolikih Hrvata ovdje u njegovoj crkvi i Zavodu, onda se događaju pravi
povijesni koraci i pomaci s Bogom i postaje prijateljima Božjim, ustvrdio je biskup.
Kazao je kako u tom smjeru idu savjeti koje apostol Pavao upućuje svom prijatelju
Timoteju u današnjem prvom čitanju, potičući ga da ostane u onome u čemu je od malena
poučen i upućen u Sveta Pisma, koja su vrsna učiniti ga mudrim, jer ih je nadahnuo sam Bog,
Duh Sveti, te one koji ih čitaju i po njima žive čini mudrima, te oni u svim svojim životnim
situacijama bivaju pobjednici, jer se s Bogom nikad ne gubi. Napomenuo je hodočasnicima
kako tu istinu da se s Bogom nikad ne gubi, trebamo zbog naših hrvatskih razloga i
argumenata obnavljati u ovoj crkvi. Osim što je Sveto Pismo bogoduho, sv. Pavao ističe da je
ono »korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek
Božji bude vrstan za svako dobro djelo«. Biskup je pozvao hodočasnike da se na ovom
hodočašću utvrde u uvjerenju kako ni televizija, ni internet ni bilo koji drugi tiskani ili
elektronički medij nije bolja literatura od Svetog Pisma po kojem se valja ravnati u ovim
našim vremenima. Još im je poručio da poput sv. Jeronima dadnu prvenstvo Božjoj Riječi u
životnim razmišljanjima i opredjeljenjima, jer to znači biti prijatelj Božji i s njime koračati
ovim svijetom.
Protumačivši da je „kraljevstvo nebesko“ u današnjem evanđelju onaj svijet i onakav
čovjek kakvog ga je Bog zamislio i u ljubavi Isusa Krista na križu ostvario, biskup je
napomenuo da se taj naum događa u svijetu dobra i zla, staroga i novoga. Isus kaže u
evanđelju da je kraljevstvo nebesko kao ribarska mreža izvučena iz mora u kojoj ima i dobrih
i loših riba, a ribari ih onda razvrstavaju: dobre ribe ostavljaju, a loše bacaju. Pravi
pismoznanac je onaj koji po Božjim kriterijima umije razlučiti novo od staroga, prepoznati što
je dobro a što loše, te onda iz mreže svoga života izbaciti ono što je loše i staro, a zadržati
dobro i novo, što je Božje, ustvrdio je biskup. Upitao je sudionike slavlja biraju li uopće u
životu i kako to čine, upozorivši ih da svaki dan trebaju iznova baciti mrežu života u svojoj
obitelji, na radnom mjesto i po mjerilima Božje riječi preispitati što to iz nje treba izbaciti a
što u njoj zadržati kao uistinu vrijedno i dragocjeno, i tako se na najbolji način pripremati za
onaj konačni sud na svršetku svijeta: da on ne bude kraj, nego početak novog života u
vječnosti. Još je dodao neka ne zaborave da je živi, uskrsli „Krist danas i uvijeke“ naša
biskupijska dijagnoza sadašnjosti, prognoza budućnosti i ostvarenje vječnosti.
Kazao je da ovom prigodom želi zahvaliti svima koji su u Godini Božje Riječi, što
smo je na poticaj pape Franje slavili u Požeškoj biskupiji 2020. prigodom 1600. obljetnice
rođenja sv. Jeronima, predvođeni svećenicima i vjeroučiteljima pokrenuli biblijske skupine u
svojim župama, čiji članovi nastoje čitati Sveto Pismo po metodi „lectio divina“, usvajajući ga
za svoj život. Potaknuo ih je da ustraju u tom opredjeljenju za Božju riječ, i na taj način
spriječe da svakodnevnim slušanjem kojekakvih ljudskih riječi u medijima i na druge načine
zapuste svoje duše i postanu duhovno mrtav dio hrvatskog naroda koji je prestao biti Božji
prijatelj. Mlade pak svećenike potaknuo je da u njima oživi žar sv. Jeronima kako bi mogli
prednjačiti u promicanju i još zauzetijem djelovanju biblijskih zajednica u svojim župama.
Nakon svete pričesti hodočasnici su i ovdje izmolili Molitvu za Požešku biskupiju,
zaključivši je pjevanjem biskupijskog gesla Krist danas i uvijek, aleluja! Na koncu misnog
slavlja biskup je rekao kako znade da su hodočasnici tjelesno vrućinom iscrpljeni, ali ne
duhom i dušom. Izrazio je uvjerenje da su dobro natopili svoje duše i srca, ne samo
izvanjskom ljepotom brojnih crkava i mjesta koje su pohodili, nego onom snagom vjere koja
progovara na svakom tragu vjere Vječnog grada, osobito mučenika na čelu sa sv. Petrom i
Pavlom. Poželio im je da u radosti što su sudjelovali na ovom hodočašću to blago ponesu u
našu Požešku biskupiju, osobito na središnje slavlje 25. obljetnice njezina utemeljenja, koje će
se održati u Voćinu idućega 21. kolovoza. Zahvalio je svećenicima, bogoslovima, pjevačima i
svima drugima za sudjelovanje na hodočašću i na ovom svetom slavlju. Poželio im je da ih na
povratku kućama sv. Jeronim prati svojim zagovorom a Bog svojim blagoslovom, kojeg je
zazvao na njih, na rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima i sve njegove članove.
