Za našeg Antu Jakovljevića svi znaju i to isključivo zbog njegovog kontinuiranog rada, upornosti, širokog spektra informacija koje ga zanimaju i koje lako pohranjuje u svoju memoriju pa koji god profesor započne raditi s njim, poželi ga „ubaciti“ u svoj profesionalni smjer ili barem spremiti za natjecanje. Ipak, poseban interes pokazao je prema glazbi, a kad je za svoj instrument izabrao harmoniku, njegov talent je posebno došao do izražaja. Ali kako se kaže „Talent je samo 10%, a ostatak je kontinuiran rad i upornost.“, tako se Ante nastup po nastup, natjecanje po natjecanje približio kraju svog srednjoškolskog školovanja kada je trebalo izabrati akademiju za koju ga pripremati. Akademsko doba je toliko važno za svakog istrumentalistu pa je tako od presudne važnosti izabrati akademiju i profesora koji će iz tog studenta izvući najbolje. Izabrati prof. Iñakija Alberdija i Musikene akademiju u San Sebastianu, veličinom kao tri zagrebačke, bilo je zaista hrabro i ludo, ali ne bismo znali da možemo da nismo pokušali. Srećom, Ante je zaista izvrsno odsvirao što je meni, kao njegovom mentoru, dalo poseban osjećaj ponosa. Prijemni se odvijao u dvije etape. Prva je ispit teorijskog znanja, a to je uključivalo solfeggio, harmoniju, glazbene oblike i povijest glazbe. Drugi dio je praktični, dakle sviranje pripremljenog programa, nakon toga konkretan rad sa profesorom Alberdijem i za kraj prima vista sviranje s lista.
Put do San Sebastiana nas je vodio preko Madrida, a koliko nam je bilo divno možete vidjeti u nastavku.
Tekst i foto: Mateja Kovačević, prof. mentor
