Planinari HPD Gojzerica Požega organizirali su pohod na najviši vrh Hrvatske, zajedno s prijateljima iz HPD Strmac Nova Gradiška. Vodič izleta bio je Boro Jukić, voditelj Vodičke sekcije i potpredsjednik društva u HPD Gojzerica Požega. Sinjal 1831 mnv nalazi se na Dinari ispod naselja Kijevo, koje je poznato po stradanjima civila za vrijeme domovinskog rata. Dinara je jedna od osobito lijepih planina, koja se pruža uzduž hrvatsko-bosanske granice u dužini od 84 km. Njezina jugozapadna stijena visoka nekoliko stotina metara zadivljuje veličinom i privlači, dok joj ljepotu osiguravaju bogate cvjetne livade i šume. Kako bi posjetili ovu prekrasnu planinu, planinari su se okupili ranom zorom u subotu 18. svibnja 2024. godine i krenuli prema jugu. Na put ih je krenulo ukupno 36, raspoređenih u četiri kombija. Stigavši u Kijevo, zaseok Glavaši, raspakirali su se i pješice krenuli na cjelodnevni pohod. Uz put prošli su kraj prekrasne starohrvatske utvrde Glavaš (Dinarić), koja je izgrađena u srednjem vijeku. Nastavili su se uspinjati do Gornjeg bunara na 1000 mnv, gdje su se odmorili i obnovili zalihe vode. Nakon toga izašli su iz raslinja koje im je pružalo zaštitu i hlad te su nastavili po travnatom i kamenitom terenu. Tijekom uspona mogli su uživati u prelijepim vidicima na ostatak Dinare i Peručko jezero, koje se pružalo u smjeru juga mameći svojom ljepotom. Stigavši do relativno novog planinarskog skloništa Drago Grubać, napravili su pauzu kako bi povratili izgubljenu energiju. Skupivši zadnje atome snage nastavili su žestoko prema vrhu, gdje ih je dočekao neugodan i hladan vjetar te prijeteći oblaci. Na vrhu su se odmorili, napravili mnoštvo nezaboravnih fotografija i spustili se bježeći pred tamnim oblacima. Dio ekipe koji se odlučio za najtežu hrvatsku feratu, unatoč velikoj želji ovaj puta nije ni stigao do vrha. U sami sumrak grupa se uspjela vratiti do vozila, kako bi nastavila prema smještaju u planinarskoj kući na Promini, koja se nalazi na 850 mnv iznad Drniša. Ljubazni domaćini primili su ih raširenih ruku, ponudivši im ugodan smještaj i tuševe za osvježenje. Umorni od putovanja i cjelodnevnog uspona, ubrzo su pozaspali kako bi bili spremni za iduće jutro i novi uspon. Nakon ustajanja i doručka, od doma su se uspeli na obližnji vrh Čavnovka, KT HPO 17.2., 1147 mnv, koji je ujedno i najviši vrh ove planine. Nakon uspona spakirali su stvari i napustili ovaj nadasve topao i lijep planinarski objekt, koji bi vrlo rado preporučili drugim planinarima.Na povratku kući obišli su prelijepi izvor rijeke Cetine, tzv. ”modro oko” koje ih je očaralo svojom ljepotom i bistrinom vode. Nakon dužeg razgledavanja put ih je vodio preko granice u Bosnu i Hercegovinu, gdje su napravili pauzu za ručak u hotelu Jezero koji se nalazi na kupreškom polju. Zadovoljni, siti i puni dojmova, nastavili su put kući praćeni laganom kišom. Vodič Boro, po završetku izleta, sažeo je svoje dojmove u nekoliko rečenica: ”Pohod na Dinaru i Prominu…18.-19.05.2024..Zadnji puta sam na Dinari bio 2021. godine kao promatrač, kao netko tko počinje upoznavati ljepote planinarenja. Ovaj puta vodio sam grupu iznimnih ljudi, koji mogu ili ne mogu, ali žele. Neki pomiču granice, nekima je lagano, ali su svi kao jedan. Svi smo se stopili s ljepotama planina, ljepotama moćne Dinare. Nije lagano, ali ne treba ni biti jer je nagrada neprocjenjiva, a to su uspomene za cijeli život. Sklopila su se nova prijateljstva, smijeha nije nedostajalo, baterije su napunjene do sljedećeg planinarenja. HPD Gojzerica je možda samo jedno od imena planinarski društava, ali za nas ima dublje značenje, a to je obitelj. Nešto što nas povezuje da zaboravimo svakodnevnice i svi budemo kao jedan, da uživamo u netaknutoj prirodi koje je sve manje. Čuvajmo ono što imamo, jer ako mi nećemo tko će…?”
Do iduće zgode i nezgode!
Tekst i foto: Višeslav Turković
