Na drugu nedjelju po Božiću, 2. siječnja 2022. požeški biskup Antun Škvorčević
pohodio je Župu Kraljice Svete Krunice u Novoj Gradiški, predvodio u župnoj crkvi
euharistijsko slavlje i krstio Jakova, peto dijete roditelja Karla i Marine Rajh. Župnik Mario
Matijević pozdravio je biskupa Antuna i u ime župne zajednice izrazio mu dobrodošlicu.
Biskup je okupljenim vjernicima čestitao Božić i zaželio blagoslovljenu Novu godinu.
Posebnu čestitku uputio je roditeljima Rajh, koji su donijeli svoje peto dijete na krštenje,
zahvalivši im na ponovnom opredjeljenju za život. Kazao je da će ono u svetom krštenju biti
povjereno Isusu Kristu, koji je je postao jednim od nas da bi položio sebe za nas na križu i
obdario svojom uskrsnom pobjedom.
Započinjući homiliju, biskup je ispripovjedio kako mu je jedan poznanik rekao da ne
prima čestitke za Novu godinu, jer sve što svakodnevno doživljavamo ispunjeno je strahom i
ništa se ne mijenja na početku godine. Valja nam se zaustaviti pred pitanjem kakva će biti ova
godina, označena neznanjem s obzirom na koronavirus i ugrozu koju on uzrokuje, kao i s
obzirom na druga pitanja koja stvaraju nedoumicu i ulijevaju strah, kazao je biskup. Slušajući
nositelje javnih dužnosti kod nas, gledajući televiziju, čitajući razne portale i promišljajući u
ljudskim koordinatama susrećemo se s procjenama o tome kakva bi mogla biti ova godina iz
naše uske perspektive. No, u naviještenim svetim čitanjima progovorio nam je Bog,
ocrtavajući ono što mi jesmo i što se s nama može dogoditi iz njegovih mogućnosti, ustvrdio
je biskup.
Upitao je sudionike slavlja vjeruju li više onome što im ljudi pripovijedaju ili
onome što im Bog obznanjuje. Na temelju ulomka iz Pavlove Poslanice Efežanima,
naviještenog u drugom čitanju, biskup je prikazao što su to Božje mogućnosti. Istaknuo je
kako Apostol blagoslivlja Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista, koji nam je u njemu
objavio tko je on za nas i tko smo mi njemu. On nije neko hladno biće koje nitko i ništa ne
zanima, nego Otac koji voli svakog čovjeka. Božja ljubav nije neko mrtvo, nego životvorno
stanje, kako je to posvjedočio Isus Krist svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Biskup je
kazao kako nas vjera u to da nad našim postajanjem na ovom svijetu bdije jedno veliko
očinsko srce koje ljubi, oslobađa od straha i ispunja odvažnošću da prihvatimo patnje i samu
smrt kao sastavni dio našega zemaljskog hoda, odbijajući napast da u sebičnim užitcima i
slavi težimo postići životni uspjeh.
Uvjerava nas sv. Pavao pišući Efežanima da nas je Bog ljubavlju svojom izabrao za
svoje sinove i kćeri, predodredio za posinstvo, zamilovao u ljubljenome. To smo mi po
izabranju Božje ljubavi, ustvrdio je biskup i još jedanput postavio pitanje nazočnima vjeruju li
na početku nove godine više Bogu nego li nekom drugom. Obrazložio je kako se vjerujući
Bogu mi predajemo u njegove ruke i živimo od svakodnevnog susreta s njime. Istaknuo je da
se na taj način oslobađamo od privezanosti na same sebe, od sebičnosti koja nam priječi da po
drugome pronađemo smisao svoga postojanja i ostvarujemo veličinu u malenosti. Upozorio je
na važnost činjenice da nitko od nas nije mogao samoga sebe pozvati u postajanje i da smo do
smrti na različite načine vezani za druge, te su oni ključ naše uspješne sadašnjosti i smislene
budućnosti. Ljubav naime, kojom nam pristupaju drugi i mi njima uvodi nas u krug onog
Božjeg životvornog dinamizma o kojem govori sv. Ivan u današnjem evanđelju. Biskup je
kazao da je s tih polazišta važno promišljati i sadašnje stanje pandemije koronavirusa, kako se
ne bismo svrstavali među one koji troše snage i vrijeme na uzaludne priče i akcije. Istaknuo
je da je ljubav uvijek povezana s mudrošću, o kojoj smo čuli u današnjem prvom čitanju.
Mudrost je dar Božji koji uvide do kojih dolazimo znanstvenim putem povezuje sa srcem.
Ako odvojimo um od srca, ostajemo samo na onome što je ljudsko, u opasnosti smo i s
obzirom na koronavirus djelovati jednodimenzionalno i biti na putu izgubljenosti, kazao je
biskup.
Na temelju evanđeoskog ulomka u kojem sv. Ivan govori o Riječi, biskup je istaknuo
kako je Riječ zapravo Božja mudrost pretvorena u konkretni čin, po kojem je sve dozvano u
postojanje. Upozorio je da evanđelist Ivan obznanjuje ono što je iz mogućnosti Božje
mudrosti njegovom Riječju postalo. Istaknuo je kako to može stvarati određene poteškoće
suvremenom čovjeku koji se kreće u okviru onoga što može proizvesti iz svojih vlastitih
mogućnosti. Biskup je spomenuo kako je upravo u takvom ozračju potrebno podsjećati da mi
nismo proizvedeni, nego smo postali ljudi. Ustvrdio je kako niti smisao našeg života nije u
onom što ćemo proizvesti svojim rukama, nego što ćemo Božjim darom postati surađujući s
njime na zemlji. Ne znamo do kraja izreći svu istinu o nama i stvarnosti oko sebe, ali u Isusu
Kristu vjerom otkrivamo da smo bića koja je ljubav pozvala u postojanje, te nismo prepušteni
vlastitim nemoćima, jer ljubav neće dopustiti da skončamo u ništavilu.
Naša ukorijenjenost u navedene koordinate Božjeg života najdublji je razlog da na početku ove godine ne budemo
ispunjeni strahom nego nadom. Povjeravajući u krštenju maloga Jakova onoj moći Božjoj
koja je progovorila u Isusu Kristu, u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, roditelji Karlo i Marina
Rajh svjedoče oslobođenost od straha za život svoga djeteta, ustvrdio je biskup Antun.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima Rajh na krsnom
preporođenju njihova djeteta, osobito što svojim opredjeljenjem za život služe budućnosti
Crkve i naroda. Uputio je zahvalu nazočnom ministrantu Luki Gubiću za vjernost i
požrtvovnost u desetogodišnjem služenju oltaru, koji danas završava tu službu.
Istaknuo je potom kako postoji određena poveznica između voditelja župnog pjevačkog zbora Lovre
Tkalčeca, kojeg je biskup prvoga krstio u ovoj novoizgrađenoj novogradiškoj župnoj crkvi
Kraljice Svete Krunice kao dijete iz obitelji s brojnom članovima i krštenja malog Jakova,
petog djeteta u obitelji Rajh, poželjevši mu da se i on uskoro svrsta među one koji vole Boga i
iskazuju mu slavu u svojoj župnoj crkvi. Potaknuo je vjernike na suradnju sa župnikom
Mariom Matijevićem, koji je na početku svoga služenja u ovoj novogradiškoj župi. Nakon
svete mise biskup Antun se u prostorima župnog doma zadržao u razgovoru s članovima
spomenute obitelji i uručio im darove.
