Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 18. lipnja Župu sv. Antuna Padovanskog
u Starom Petrovom Selu i u župnoj crkvi predvodio večernje euharistijsko slavlje tijekom
kojeg je krstio djevojčicu Barbaru, peto dijete roditelja Deana i Matee Akmačić.
Dobrodošlicu biskupu Antunu uputio je župnik Ivan Nikolić, zahvalivši mu što je svojim dolaskom da
osobno podijeli sakrament krštenja petom djetetu roditelja Akmačić posvjedočio kako je život
najveći dar što ga Bog povjerava čovjeku, a po svetim sakramentima čini ga dionikom svoga
božanskog života. Uvodeći u misno slavlje biskup je naglasio da se raduje velikom događaju,
rođenju novog čovjeka, koji dolazi iz Božjih mogućnosti. Pozdravio je roditelje Deana i
Mateu, te im je zahvalio što su postali suradnici Božji na daru novog ljudskog bića. Kazao je
da u krštenju Isus Krist ulazi u sudbinu njihova djeteta, te ona više nije prolazna, nego po
Isusovoj ljubavi određena za pobjedu nad smrću, za vječnost.
U homiliji biskup je spomenuo kako svakodnevno prepričavamo događaje u svijetu,
usredotočujući svoju pozornost na ono što se može ostvariti iz naših ljudskih mogućnosti.
Ustvrdio je da nam naviještena Božja riječ svjedoči kako Bog na neki način ima poteškoća s
nama ljudima upravo zato što smo takvi. Prvo čitanje iz Druge knjige Ljetopisa prikazuje
židovske kraljeve koji se u nastojanjima da učvrste svoju vlast nisu ustručavali činiti velika
zlodjela, među ostalim i ubiti sina jednog svećenika u hramu, te su proroci trajno osuđivali
takvo ponašanje i upućivali ih da budu vjerni Bogu otaca. Kazao je da to na svoj način čini i
Isus u današnjem evanđelju, pozivajući nas da podignemo oči, pogledamo oko sebe i uvjerimo
se kako nam Bog po pticama u zraku i ljiljanima u polju, kao i kroz mnoge druge pojave u
prirodi objavljuje da je svojom providnošću čudesno prisutan u svijetu koji je stvorio, i trajno
se brine za nas.
Dok nas Isus u to uvjerava, on ne potiče da se prepustimo lijenosti i ništa ne
radimo, već upozorava kako u našim nastojanjima postoji ljestvica vrijednosti, prema kojoj
nije najvažnije zadovoljiti tjelesne potrebe, koliko god one bile neophodne, nego truditi se oko
one razine postojanja koja se zove „Božje kraljevstvo“, a koje u nama može ostvariti Isus
Krist, ustvrdio je biskup. Upitao je – poduzimamo li u Hrvatskoj ono što je potrebno kako
bismo Bogu omogućili da ostvari svoj naum s nama, ako se svrstavamo među one koji
smatraju da je u obitelji dovoljno imati samo jedno dijete, i da je sve iznad toga previše, te se
počesto znamo i narugati roditeljima koji imaju više djece. Biskup je ustvrdio da život u
Hrvatskoj može pobijediti jedino kroz požrtvovnost roditelja koji vjeruju Bogu, pouzdaju se u
njegovu providnost i oslonjeni na njega prihvaćaju brojnu djecu.
Pozvao je sudionike slavlja da se u svom životu više ravnaju po Božjim mjerilima, a ne po diktatu određenih ljudskih
ideologija s obzirom na brak i obitelj, da s više pouzdanja očekuju da se iz Božjih mogućnosti
ostvari pobjeda života, dostojanstvo čovjeka i lijepa Hrvatska. Ako brak i obitelj svedemo na
našu ljudsku razinu ne vodeći računa o pravilima i zakonima koje je Bog smislio za te
ustanove, i na nas će se moći primijeniti tužna tvrdnja ljetopisca iz prvog čitanja da su njegovi
sunarodnjaci »ostavili Boga otaca«, počeli raditi što im se prohtjelo i na koncu sveli život na
međusobne sukobe i ubojstva. Zahvalio je supružnicima Akmačić što su se u svojim
opredjeljenjima za život ravnali po Božjim pravilima, vjerujući da će se Bog svojom
providnošću pobrinuti i za njihovo peto dijete, i što su svojom oslonjenošću na njega pružili
životu mogućnost da bude u Hrvatskoj dublji, snažniji, uvjerljiviji, vjerodostojniji i ljepši.
Potaknuo je sudionike slavlja na molitvu za obitelj Akmačić da ostane čvrsta i hrabra u svom
opredjeljenju da s Bogom razmišlja o bračnom životu i rađanju djece, a da svi mi svatko u
svom pozivu i zvanju sebe i stvarnosti oko nas prosuđujemo Božjim mjerilima i s njime
surađujemo za naše dobro.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima Akmačić u krštenju
preporođenu malu Barbaru za život vječni. Zahvalio im je za ljubav, povezanu sa žrtvom, koja
će ugraditi u njezin život i u život njihove druge djece. Poručio im je da je u tom njihovo
roditeljsko dostojanstvo i smisao života. Pozvao ih je da se ne boje životnih poteškoća dokle
god se oslanjaju na Boga i surađuju s njime. Nazočnim pak vjernicima zahvalio je za
sudjelovanje na slavlju, te na novokrštenu Barbaru i njezinu obitelj kao i na cijelu
staropetrovoselsku Župu zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup se susreo s
članovima obitelji Akmačić, zadržao u razgovoru i udijelio im darove.
