Na Drugu korizmenu nedjelju, 13. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević pohodio
je Župu Sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici te u župnoj crkvi predvodio svetu misu tijekom
koje je krstio dječaka Stjepana, sedmo dijete roditelja Dalibora i Martine Uremović.
Na početku slavlja župnik Tomislav Dokoza pozdravio je biskupa Antuna u svoje ime, u ime
obitelji Uremović i svih župljana. Čestitao mu je Nagradu za životno djelo koju je prigodom 25.
obljetnice njegova biskupskog ređenja prije dva dana primio od Grada Požege, a djeca su mu uručila cvijeće.
Započinjući misno slavlje, biskup Antun je kazao kako se došao radovati s roditeljima
Daliborom i Martinom, te ih je srdačno pozdravio, čestitajući im što su se svojom žrtvom i
ljubavlju po sedmi puta opredijelili za život, i time podarili najveće dobro hrvatskoj zemlji i
Crkvi Isusovoj u našoj domovini. Sudionike slavlja podsjetio je da se nalazimo u korizmenom
vremenu, koje je uvijek naš nutarnji hod prema svetkovini Uskrsa, a u konačnici prema onoj
vječnosti koju nam je Isus Krist priskrbio svojom mukom i smrću na križu.
Pozvao ih je da – potaknuti svetim čitanjima, osobito evanđeljem koje govori o Isusovu preobraženju –
sabranim srcem učine ove korizmene nedjelje novi duhovni korak. Preobraženje je put kojim
se stiže do punog zajedništva s Bogom, u koje se ulazi krštenjem, ustvrdio je biskup, izrazivši
radost što će mali Stjepan u krštenju biti obdaren Isusovom ljubavlju s križa, i u njoj pronaći
snagu za hod prema pobjedi uskrsnuća.
U homiliji biskup je rekao da postoje mnogi ljudski koncepti u nastojanju oko
oblikovanja vlastitog života, ali da oni ostaju uvijek u našim ograničenim mogućnostima.
Istaknuo je kako svaki puta kad u svetim slavljima naviještamo Božju riječ nastupa Bog sa
svojim naumima o nama, i kako su oni od takve važnosti da im trebamo pružiti svu našu
pozornost, te dopustiti da nas oni pokrenu na konkretna djela u našoj svakodnevici.
U Isusovu preobraženju, o kojem govori današnje evanđelje, Bog je objavio kako je naumio ostvariti i
našu preobrazbu. Pojašnjavajući razliku između pretvorbe i preobrazbe, biskup je istaknuo
kako se pretvorba ostvaruje na materijalnoj a preobrazba na nutarnjoj, osobnoj razini.
Dalekosežnost ljudske preobrazbe Bog je očitovao u Isusovu utjelovljenju, u kojem je Sin
Božji odvjeka postao jedan od nas, da bi nas svojom poslušnošću Ocu na križu do u smrt u
našoj smrtnoj slabosti i prolaznosti poveo u novi Izlazak, oslobođenje od ropstva grijeha i
smrti, izveo našu uskrsnu preobrazbu, ustvrdio je biskup. Ona je na svoj način naznačena u
Abramovoj potpunoj podložnosti Bogu i vjernosti savezu, kako nam prikazuje današnje prvo
čitanje.
Kazao je kako je silno izazovna činjenica da je predmet saveza koji je Bog sklopio s
Abramom bilo potomstvo. Bog svjedoči da on nije neko daleko i ravnodušno biće za čovjeka,
nego osoba koja se zanima za njega i želi mu po brojnom potomstvu osigurati budućnost,
pojasnio je biskup. Bez potomstva, naime, nema budućnosti, niti vječnosti. Obitelj Uremović
sa sedmim djetetom posvjedočila je istinu o savezništvu s Bogom po potomstvu koju je Bog
objavio Abramu, a u Sinu svome Isusu Kristu na križu posvema je ostvario, da bi nas po
svetom krštenju učinio njezinim dionicima snagom Isusova vazmenog otajstva, ustvrdio je
biskup.
Po krštenju se naime rađa novo preobraženo potomstvo za život vječni, čiji je broj
tijekom dva tisućljeća postao poput zvijezda nebeskih. Poručio je sudionicima slavlja da u
Hrvatskoj treba svatko u svom osobnom životu ozbiljno promisliti, osobito oni koji su u
braku, stavljamo li na prvo mjesto materijalna dobra, a pitanje potomstva ostavljamo po strani
kao najmanje važno, štoviše kao svojevrsnu smetnju našem životnom standardu.
Tamo gdje je sve drugo važnije negoli čovjek, potomstvo, događa se gubitništvo, ustvrdio je biskup. Zli
zavodnik djeluje vrlo lukavo, te mnogima šapće u srcu da je najvažnije imati, posjedovati što
više materijalnih dobra, kao da bi se čovjekova sreća i smisao ostvarivali na razini „imati“, a
ne na razini „biti“. Treba imati onoliko koliko nam je potrebno za dostojan život, ali naš
smisao nije u onome što posjedujemo.
Onaj tko zna svoju ljubav pretvoriti u žrtvu, osobito u
žrtvu prihvaćanja brojnog potomstva, taj svjedoči kako vjeruje Bogu Abrahamovu i Bogu
Isusovu te njihovu putu preobrazbe, ustvrdio je biskup. Upozorio je da ćemo izumrijeti kao
narod, ako se odreknemo savezništva s Bogom u potomstvu. Izrazio je uvjerenje da ima onih
koji poput obitelji Uremović shvaćaju da služenje životu u ljubavi i žrtvi oplemenjuje, te je
ustvrdio da će oni spasiti budućnost Hrvatske. Zamolio je Boga da blagoslovi takve ljude, a
sudionicima slavlja prosvijetli srce i dušu da pravo promišljaju, govore i čine. U uvjerenju da
ih je Božja riječ pokrenula u srcu, poželio je da ona u njihovim životima urodi onim plodom
koji Bog može udijeliti.
Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima malog Stjepana čestitao njegovo
duhovno preporođenje u krštenju, a sudionike slavlja pozvao da svojom molitvom i na druge
načine budu potpora obiteljima s brojnom djecom. Zanimajući se kako se snašao njihov novi
župnik Tomislav, ustvrdio je da će mu najbolje pomoći da dobro vrši svoje poslanje ako ga
budu prihvaćali vjerničkom dušom, podupirali molitvom i suradnjom. Pozvao ih neka ove
korizme mole i žrtvuju da se što prije okonča rat u Ukrajini i uspostavi mir, te da u skladu sa
svojim mogućnostima materijalno pomognu zbrinjavanju izbjeglica. Na obitelj novokrštenog
Stjepana, na druge sudionike slavlja i sve župljane zazvao je Božji blagoslov.
Nakon svete mise biskup Antun se zadržao u razgovoru s članovima obitelji
Uremović, udijelivši im pritom darove i novčanu potporu.
