Biskup Škvorčević na Malu Gospu u Voćinu: „Pogubnost rodoslovlja krvi i tla“

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije – Malu Gospu, 8. rujna 2023. uvečer u Voćin su hodočastili vjernici iz župa slavonsko podravskog dijela Požeške biskupije. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata. Biskup Antun je ponajprije pred likom Gospe Voćinske uputio Isusovoj Majci poklike radosti i zahvalnosti koje su hodočasnici popratili pjevajući: „Blažena ti što povjerova“. Uvodeći u misno slavlje, rekao je hodočasnicima kako zna da su u svom srcu donijeli puno lijepih osjećaja za Isusovu Majku, Gospu Voćinsku na blagdan njezina rođenja. Čestitao im je blagdan, pozvavši ih da otvore svoja srca i posvjedoče joj koliko je u njima plemenitosti, dobra i ljepote vjere po pripadnosti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, te je takvim raspoloženjem mole da im bude Majka u rađanju na ono Isusovo djelo u kojem je jedino naša pobjeda i spasenje. Potaknuo ih je neka joj povjere svoje životne teškoće, nevolje i jade, svoje obitelji i našu Hrvatsku da u njoj pobjeđuje sve što je istinski Božje i ljudsko.

U homiliji biskup je rekao hodočasnicima kako je zgodna prigoda da večeras u Voćinu naprave malu provjeru. Pozvao je svakog pojedinog sudionika slavlja da u sebi nabroji svu svoju bližu i dalju rodbinu, i točno naznače tko im je tko. Kazao je kako je nedavno Hrvatska država vratila Požeškoj biskupiji matične knjige, koje je u svoje doba oduzela komunistička vlast, i kako se u Biskupski ordinarijat često javljaju naši davniji iseljenici sa zamolbom da im se na temelju podataka iz navedenih knjiga dostavi obiteljsko rodoslovlje. Postoji, dakle, jedna naša potreba biti ukorijenjen u krvno srodstvo i rodbinstvo, i u sasvim konkretno tlo, ustvrdio je biskup. Takva potreba bila je još snažnija u ljudima davnog doba te nije čudo da je evanđelist Matej na prvoj stranici svoga evanđelja zapisao Isusovo rodoslovlje, nabrajajući njegove pretke sve od praoca Abrahama. Želio je na taj način prenijeti važnu poruku da je Bog odlučio biti blizu nama ljudima na sasvim konkretan ljudski, rodbinski način u jednoj obitelji, i upravo tim putem postupno ostvariti svoj božanski projekt spasenja ljudskog roda, ranjena zlom, sebičnošću, prolaznošću i smrću. Kako pak Bog konkretno ostvaruje taj svoj projekt obznanjuje nam sv. Pavao, kad u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima veli da „Bog na dobro surađuje s onima koji ga ljube“, ustvrdio je biskup. Polazište Božjeg djelovanja i suradnje s ljudima je ljubav, kojom nas suobličuje slici Sina njegova, te on bude prvorođenac među mnogom svojom braćom. Dok im rimski car i drugi moćnici onoga doba dodjeljuju status po svojim ljudskim mjerilima, apostol Pavao podsjeća kršćane tko su oni po djelovanju Božjem u Isusu Kristu, začetu po Duhu Svetom i rođenu u ljudskoj obitelji od Djevice Marije, ustvrdio je biskup. Još je rekao da je ljubav moć duha, zahvat Božji u nama kojim nas on uzdiže u našem dostojanstvu, i bez tog Božjeg zahvata u nama, bili bismo fizički živi, ali mrtvi u svom duhu ranjenom zlom i grijehom. Izrazio je radost što sudionici slavlja pripadaju slavonsko podravskom dijelu naše domovine koji nose u sebi veliku osjetljivost za svoj narodni i duhovni identitet.

Podsjetio ih je kako naše rodbinstvo krvi i tla može tužno završiti u sebičnosti, o čemu nam svjedoči nedavna prošlost na ovim prostorima, i sadašnji krvavi rat u Ukrajini, kad pripadnici jednog naroda u svojoj isključivosti nanose zlo pripadnicima drugog naroda, vršeći nad njima velike zločine, ponižavajući ih, istjerujući ih iz njihovih domova i ubijajući ih. Rodbinstvo krvi i tla, povezano sa smrtonosnim zlima, koja rađaju nedužnim ubijanjima, krvlju i smrću još uvijek vlada u mnogim dijelovima svijeta, upozorio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka se na ovom hodočašću obnove u svijesti kako postoji mnogo veće i važnije rodbinstvo od rodbinstva krvi i tla, ono na koje nas je rodila Isusova Majka kad je rodila Sina Očeva odvijeka i Sina svoga po tijelu, Isusa Krista. On je rekao njoj samoj i svima nama da su njegova majka i rodbina svi oni koji slušaju Božju riječ i vrše je, te je na taj način Mariju proglasio svojom većom rodbinom od rodbine samo po tijelu. Isus Krist je, naime, naš brat po tijelu, a naš Gospodin po božanstvu, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako je to duhovno bratstvo veoma važno za nas u našoj Domovini i za sve ljude u suvremenom svijetu, gdje nas moćnici ovoga svijeta po kriteriju krvi i tla, po zakonu jačega i tko zna kakvim drugim mjerilima svrstavaju jedne protiv drugih, sklapaju neke nove saveze da svoje protivnike ponize i otmu im njihovo. U takvom vremenu od velike je važnosti da mi koji smo nedavno iskusili svu pogubnost navedenog odnosa, sasvim jasno i odlučno odbacimo svaku nacionalnu strategiju sebičnosti, ustvrdio je biskup. Kazao je da mi jesmo Hrvati, znamo tko nam je otac i majka te druga rodbina, ali da smo prije povezanosti po krvi i tlu međusobno rodbina zato što nas je Bog pozvao u život. Zbog tog razloga i pripadnici drugih naroda su nam rodbina, kao i po onome što je Bog izveo za nas u Isusu Kristu. Biskup je pozvao hodočasnike da se ne prepuste onome što im nerijetko diktira sebična krv i tlo, nego se po primjeru Marijinu opredijele za ono što je Bog za njih smislio i ostvario. Kazao je neka ponizna srca čuju i razumiju govor Božje ljubavi, surađuju s njome i na taj način, premda živeći na rubovima svijeta i naoko beznačajni, budu najveći dobrotvori čovječanstva.

Dodao je da Bog može i želi i u Hrvatskoj pobjeđivati po malim i jednostavnim ljudima, koje na svoj način hvali i prorok Mihej u ulomku prvog čitanja, kad se ne divi velikim gradovima i njihovim moćnicima, nego uzdiže gradić Betlehem, najmanji među Judinim kneževstvima, čiji stanovnici u svojoj malenosti osluškuju i čuju velikoga i moćnog Boga, opredjeljujući se za suradnju s njime i s njegovim naumom spasenja. Zašto bismo prepustili zlu i Zlome da kroji svijet, zašto bismo prepustili da kroje svijet oni koji polaze od svoje sebičnosti i moći bogatstva, umjesto da se čvrsto držimo i budemo u zajedništvu s Isusom, poniženim i raspetim, zgaženim i nemoćnim na križu, ali u kojem je pobijedila moć Božje ljubavi, omogućivši da s njime pobijede i svi koji mu vjeruju na čelu s njegovom Majkom, upitao je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka se na ovom hodočašću obnove u opredjeljenju da s Marijom razmišljaju tko su oni zapravo, da im ona protumači tko je ona po Sinu svome Isusu Kristu, da im kaže kako ga i na svojoj voćinskoj slici drži na svojim rukama zato da svaki pojedini od hodočasnika i svi zajedno, osobito naša djeca i mladi razumiju tu istinu, i da ne budu prepušteni bilo kome i bilo čemu u svojim dušama, nego prosvijetljeni, osnaženi, pokretani svjetlom Duha Božjega te od malih nogu budu suradnici Božji, a naša Hrvatska ne bude zemlja iz koje se bježi. Upozorio je da će nam Hrvatska ostati prazna, ako je svedemo na posjedovanje veće ili manje količine novca u našim novčanicima ili materijalnih dobara u našim kućama: ostat će prazna u našim srcima, upozorio je biskup. Stoga nam je trajno razmišljati koliko je Hrvatska bogata u našim srcima, po onom što Bog može u nama izgraditi, jer je u tom naše najveće bogatstvo. Ne bježimo iz Hrvatske, jer tu se ovdje to Božje bogatstvo može ostvariti u nama, a mi sa svojim Bogom biti veliki ljudi, kao što su to bili naši očevi i djedovi, ponosni što su njegovi u Crkvi Isusovoj, što im je Marija majka, te unatoč materijalnoj neimaštini osjećali dostojanstvo i veličinu koju im daje Bog. Kakvog li hrvatskog povijesnog poučka kojeg se ne smijemo odreći, uskliknuo je biskup! Ovakva svetišta kao što je Voćinsko stoljećima su našem čovjeku obnavljalo tu svijest, pa se nisu duhovno pogubili, kazao je biskup. Izrazio je radost što sudionici slavlja nastavljaju tu dragu duhovnu tradiciju, dolazeći rado na hodočašća u Voćin, da bi se svrstali među one u našoj povijesti koji nisu bili zločinci tla i krvi, nego su nastojali u svojim srcima i savjestima biti što cjelovitije Božji. Zaključno im je poručio da se u Hrvatskoj po povezanosti s Bogom i časnim opredjeljenjima može dobro živjeti, te je zamolio Isusovu Majku da moli za sve njih i za našu domovinu da tako bude.

Nakon popričesne molitve uslijedila je tradicionalna služba svjetla, pohvala i molbenica Isusovoj Majci dok je mala procesija pronosila lik Gospe Voćinske između brojnih hodočasnika na otvorenom prostoru pokraj bazilike, a biskup Antun je zaključio činom predanja vjernika Blaženoj Djevici Mariji. Na svršetku slavlja biskup je izrazio uvjerenje da su hodočasnici porasli u dušama po onoj blizini Isusa Krista, koju im je posredovala njegova Majka, i da se stoga svojim kućama ne vraćaju prazni. Potaknuo ih je da taj svoj duhovni rast posvjedoče svojim ukućanima i svima koje će narednih dana susresti, da nam Domovina bude velika po njihovu velikom srcu, svjesni da nisu bilo čija, nego Božja rodbina po Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije. Zahvalio im je za sudjelovanje na slavlju te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *