Biskup Škvorčević o cijepljenju protiv Covida-19

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

U nedjelju, 14. studenog požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u Župi bl.
Ivana Merza u Slatini slavlje posvete novoizgrađene župne crkve. Govoreći u homiliji o Isusu
Kristu kao pobjedniku nad smrću i ključu dovršenja svijeta, osvrnuo se i na završetak
Konferencije UN-a o klimatskim promjenama u Glasgowu te na aktualne prijepore oko
cijepljenja protiv Covida-19 te je između ostalog o tome kazao:
Jedna od hrvatskih nemoći jest i pitanje cijepljenja protiv zaraze Covid-19. Zbog toga su se
kod nas pojavile podjele. Jedni tvrde da se treba cijepiti, a drugi to odbijaju. Ali što činiti
nakon tih priča? Znam da je Isus s obzirom na bolest bio sasvim jasan: liječio je bolesne.

Evanđelisti naglašavaju da je i svojim učenicima naložio „Idite i naviještajte: Približilo vam
se kraljevstvo nebesko i liječite“. Naviještanje i liječenje! Pored toga peta Božja zapovijed
obvezuje nas da se brinemo za svoje zdravlje, ali uvijek tako da računamo s time kako svojom
brigom, kao i medicinska znanost svojim mogućnostima ne mogu preko smrti. Znanost i
medicina nisu apsolutne, nisu dogma, nisu predmet vjere. Ni cijepljenje nije predmet vjere.

No, mi trebamo učiniti sve što možemo za svoje zdravlje, i to tako da uvijek imamo na umu
kako postoji punina zdravlja za kojom težimo a koja se zove spasenje što u nama može
ostvariti jedino Bog, moćan polomiti posljedice grijeha, najveće nemoći i bolesti, uništiti i
samu smrt. Isus liječi tjelesne bolesti, obznanjujući da je moćan ozdraviti stanje naše
ranjenosti zlom i grijehom. To nas potiče da razumom obrazložimo ono što vjerujemo, te
upotrebljavamo sva sredstva koja služe našem zemaljskom zdravlju, uvijek tako da ono
smjera prema našem konačnom zdravlju, spasenju u Isusu Kristu, koji je naša nada.

Cijepljenje stoga ne predstavljamo kao našu spasenjsku nadu, ali ga u prolazu ovim svijetom
trebamo toliko vrednovati i poštivati koliko služi našem tjelesnom zdravlju do smrti. Nije
dobro kad svatko od nas nastupa kao da je najbolji znalac o zdravstvenom pitanju. Postoje oni
koji se njime znanstveno bave, te ja kao biskup ne nastupam s tog naslova, nego govorim kao
vjernik. Kao vjernik prepoznajem Isusa koji je liječio, te radi toga prihvaćam ono što
stručnjaci zastupaju s obzirom na liječenje pojedine bolesti, poštujem kako njih same tako sve
one koji se svakodnevno žrtvuju u bolnicama za bolesne. Nemamo pravo to prezreti kao da
njihovi napori ništa ne vrijede, zastupajući svoje mišljenje sve do toga da prihvaćamo
određene teorije urote te niječemo i samo postojanje virusa. Vjernik neće nastupati na način
da stvara podjele s obzirom na to pitanje. Dakako, uzet će u obzir da o njem nema jedinstva
među svim znanstvenicima, ali razboritost povezana s vjerom obrazložit će mu da kao i s
obzirom na druge bolesti i liječenje prihvati ono što većina stručnjaka zastupa.

Oni nam trebaju reći što je mudro činiti, bez prisile. Većina kaže da cijepljenje protiv zaraze Covida 19
pomaže, ali ne 100 posto kao ni drugi lijekovi, te ono nije apsolutna pomoć. Takvog lijeka
nema. Ne postoji lijek koji spašava od smrti, nego svaki samo do smrti. Jedini lijek koji
pomaže u smrti jest Gospodin naš Isus, pobjednik nad smrću. Pozvani smo stoga vjernički
poslagati sliku onoga što mi jesmo i što želimo postići i s obzirom na zdravlje u našoj
Hrvatskoj. Ono ne bi smjelo biti takvo da Isusovi učenici više vjeruju onima kojima nije stalo
do čovjekova cjelovitog zdravlja, svodeći ga na vlastite teorije, i odbijajući ono za što se
zauzima većina dobronamjernih stručnjaka. Pozvani smo oblikovati onu svijest vjere na koju

nas upućuje Gospodin u današnjem evanđelju: Naš je život konačno u Božjim rukama, i mi
idemo prema dovršenju svega postojećega, te upravo zbog toga trebamo voditi brigu o svom
zemaljskom zdravlju, dok hodimo prema konačnoj punini spasenja. Kraj svijeta naviještaju
oni koji misle da su mu oni gospodari, ali on ide k svom dovršenju jer se za njega i za čovjeka
zauzeo sâm Bog, moćan pobjednik nad smrću. Gospodine Isuse, tebi hvala, slava i čast u ovoj
posvećenoj crkvi dok ona bude trajala, i u našim srcima dok po svojoj vjeri pripadamo tebi u
Katoličkoj Crkvi. Pomogao nam bl. Ivan Merz i drugi naši sveci da tako bude.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika