Biskup Škvorčević pohodio požeški Kolegij

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp


Na prvi petak u mjesecu, 1. ožujka biskup Antun Škvorčević pohodio je požeški Kolegij i u kapeli predvodio misno slavlje. Pozdravljajući nazočne poglavare, druge svećenike i kolegijaše, biskup je izrazio radost što ovom svetom misno može s njima učiniti jedan korizmeni duhovni korak, te se zajedno s njima prepoznati pred Bogom kao njegova voljena bića. Kazao je da je „biti voljeni od Boga“ jedna od najvećih činjenica, jer se mi ne bismo mogli niti pojaviti na ovom svijetu da nije tako. Potaknuo ih je da zahvaljuju Bogu za navedenu istinu, raduju se što je tako i jedni druge promatraju i prihvaćaju kao voljena Božja bića. Pozvao ih je da se pokaju za sve što im muti pogled na ono što je Bog naumio sa svakim od njih.

U homiliji biskup je kazao kolegijašima da pokušava doumiti s kojeg to polazišta kreće svaki pojedini od njih kad razmišlja o svojoj sadašnjosti i budućnosti. Kazao je kako nam naviještena sveta čitanja postavljaju s obzirom na to izazovna pitanja. Tako nam prvo čitanje govori o tome kako su Josipova braća promatrala svoj život s materijalnog polazišta, te su ga zbog zavisti što ga otac voli više nego druge prodala Jišmaelcima za dvadeset srebrnjaka, a ovi će ga u Egiptu dalje prodati za roba. No, Josipova povijest predstavljena u spomenutom čitanju snažno nas podsjeća da našu osobnu i zajedničku sudbinu ne određuje ono što smo mi smislili, osobito ne ono što smo materijalno postigli, nego Božja prisutnost u našim životima, koju nazivamo providnost, ustvrdio je biskup. Vođen Božjom prisutnošću rob Josip u Egiptu se pokazao marljivim, dobrim, plemenitim čovjekom, zbog čega je stekao naklonost samog faraona, koji će ga postaviti za upravitelja žitnice svoga moćnog kraljevstva za vrijeme sedam rodnih i nerodnih godina i na taj način od pomora glađu spasiti i egipatski narod, ali i svoju vlastitu braća koja su ga prodala u roblje. Kakve li snažne poruke zavidnoj Josipovoj braći, kad su shvatili da im je Bog spasio život po onome kojeg su se odrekli, ustvrdio je biskup. Napomenuvši da nas je Bog obdario slobodom zahvaljujući kojoj možemo činiti različite životne odabire, kazao je da su pismeni oni ljudi koji su kadri u svom životu otkrivati pojedine crte onoga što nije naše, nego Božje, i u tom prepoznati istinu o sebi i vlastitu sudbinu. Podsjetio je kako u Josipu Egipatskom prepoznajemo Isusov lik, koji prodan za trideset srebrnjaka dragovoljno polaže sebe u smrt na križu za nas da bi nama spasio život. Dodao je da smo i danas u misnim čitanjima navijestili Božju riječ, kako bismo u njezinu svjetlu provjerili koliko smo pismeni ljudi, i to ne s obzirom na slova koja smo naučili čitati i pisati, nego glede našeg duha koji u tišini vlastitog srca prozire i hvata istinske sastavnice vlastite povijesti, rasta i sudbine, koje se ne događaju našim nego Božjim zahvatima. Pohvalio je kolegijaše što svakoga dana nastoje sudjelovati na svetoj misu, slave je sabranim srcem i osluškuju što je to svijet u kojem su se pojavili i koji je njihov poziv u tom svijetu. Potaknuo ih je da i nadalje nastoje svoju slobodu prosvjetljivati i osnaživati na Božjoj riječi, od koje u konačnici žive i koja ima značenje za vječnost.

Osvrćući se na naviještenu evanđeosku prispodobu o vinogradaru i zlim najamnicima koji su gospodaru vinograda ne samo uskratili podariti pripadajući urod, nego su zlostavljali i ubijali sluge koje im je slao da preuzmu urod a na koncu su mu ubili i sina baštinika, biskup je pripomenuo da su se farizeji i pismoznanci prepoznali u tim zlim vinogradarima. Razumjeli su kako su se iznevjerili savezu s Bogom, i da su se naljutili na Isusa što im je u Božje ime zaprijetio da će im zbog toga biti oduzeto kraljevstvo Božje i biti dano onima koji budu donosili plod dostojan toga kraljevstva. Poručio je kolegijašima kako ih korizma poziva da se ne prepuste slučaju, živeći „otprilike“, površno, usputno i napamet, nego da u svojim srcima budu na onoj razini sabranosti na kojoj se susreću Bog i čovjek, njegov naum i naša sloboda koja taj naum shvaća i prihvaća. Još im je rekao da ove korizme po Isusovu odgovoru napasnika da „ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ i oni žive od Božje riječi, i njezinom snagom nadvladaju napasti da se ponašaju po diktatu ljudske sebičnosti, zloće i pokvarenosti. To će moći ako budu imali čisto srce, ustvrdio je biskup. Podsjetivši kolegijaše da na prvi petak mnogi vjernici nastoje čistiti svoje srce u sakramentu pomirenja, kako bi u Božjoj riječi prepoznali istinu o sebi, pozvao ih je da im se i oni pridruže u nastojanju oko takve komunikacije s Bogom, koja je snažnija, bolja i korisnija od bilo koje druge, uključujući i onu koja se u novije doba odvija digitalnim, odnosno internetskim putem tko zna na kakve sve teme i s kakvim ciljem. Poželio je da im ovaj prvi petak, kao i cijela korizma budu poticaj da Božjoj riječi dadnu još više i još ozbiljnije mjesta u svom srcu, da za nju imaju vremena u svakom svom danu i dovoljno hrabrosti da se u slobodi opredjeljuju za ono što je Božje.

Na svršetku slavlju jedan kolegijaš zahvalio je biskupu Antunu za njegov pohod Kolegiju te mu je u ime njihove zajednice darovao prigodni poklon. Biskup im je kazao da svaki put kad dođe u Kolegij i slavi svetu misu razmišlja kako je minulih godina u ovoj ustanovi boravio određeni broj mladih ljudi koji su u kapeli osluškivali svoje srce i nisu dopustili da u njemu usahne ono što je Božje. Istaknuo je da na ovom slavlju sudjeluju dvojica mladih svećenika imenom Matej koji su boravili četiri godine u Kolegiju i ovdje u tišini srca prepoznali da ih Bog zove u svećeničko zvanje, u suradnji s Bogom hrabro prihvatili taj izazov te su danas marni poslenici na njivi Gospodnjoj u našoj Biskupiji. Poželio je kolegijašima da u njima ne oslabi ništa što je Božje, jer oni kroz to postaju veliki ljudi. Poglavarima je zahvalio na brižnosti, poticajima i suradnji s kolegijašima da ostvare ono što će ispuniti opravdana očekivanja njihovih roditelja, da budu dobri, plemeniti i radini, jer oni stoje iza njih svojom molitvom i roditeljskom ljubavlju. Podsjetio je kolegijaše da i Bog ima svoja očekivanja s obzirom na njih, te ih je potaknuo da ga ne razočaraju. Na svakoga pojedinoga i na sve zajedno zazvao je Božji blagoslov, da budu prepoznatljiva zajednica mladih ljudi koji s Bogom druguju, znaju što hoće, svoju slobodu pročišćavaju i usmjeravaju na pravi put.

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)