Na svetkovinu Gospe Brze Pomoći, 8. siječnja 2022., središnje euharistijsko slavlje u
njezinu slavonsko brodskom svetištu predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Uvodeći
u slavlje kazao je brojnim hodočasnicima da se zajedno s njima raduje Isusovoj Majci koju u
Slavonskom Brodu častimo pod nazivom Gospa Brze Pomoći, ali da zna kako se ona raduje i
nama, uvjeravajući nas da nam Bog nije daleko. Spomenuo je da nam zbog epidemioloških
razloga maske pokrivaju lica, ali da vjeruje kako naša srca nisu zatvorena, i da će Marija
osjetiti našu toplinu, čuti zahvalu i primiti molitvu.
U homiliji biskup je upitao nazočne vjernike zašto zapravo dolaze na hodočašće Gospi
Brze Pomoći. Na njihov odgovor: „jer je volimo“, kazao je kako mu je novinar prije ove svete
mise postavio slično pitanje, napomenuvši da nije siguran je li mu dobro odgovorio, ali da
sada nakon što smo navijestili Božju riječ može to bolje učiniti. Podsjetio je hodočasnike
kako je zajedno s nekima od njih sedamdesetih godina prošlog stoljeća u olovnim vremenima
bio sudionik još uvijek nove pobožnosti Gospi Brze Pomoći u Slavonskom Brodu.
Napomenuo je kako i danas voli doći ovamo Gospi, ne zbog nazive „brze pomoći“, nego zato
što osjeća da se ovdje pomlađuje i obnavlja, ne po godinama nego u duhu, izrazivši uvjerenje
kako je to također razlog zbog kojeg joj i sudionici slavlja rado hodočaste. Pozvao ih je da
zajedno s njime zahvale Gospi što nas prihvaća, voli i ispunja u srcu te se uvijek odavde
vraćamo svojim kućama puniji i moćniji duhom.
Osvrćući se na naziv „Gospa Brze Pomoći“, biskup se prisjetio kako je u spomenutim
godinama bilo teologa i drugih ljudi koji su govorili, ponešto i prigovarali, da je spomenuti
naziv američko pomodarsvo, nama stran način govora o Mariji, te da bi bilo bolje ostati pri
tradicionalnim hrvatskim oslovljavanjima Majke Božje. No, ustvrdio je, kako naviješteni
evanđeoski ulomak o svadbi u Kani Galilejskoj na koju je bila pozvana Marija i s njome Isus i
učenici, daje valjano teološko obrazloženje za navedeni naziv. Naime, Marija u nestašici vina
očituje sasvim posebnu osjetljivost za mladence, te njihovu nevolju povjerava Isusu, Sinu
Očevu odvjeka, začetu po Duhu Svetom u njezinu krilu, da im pritekne u pomoć.
Ona poslužitelje poziva da učine ono što im Isus kaže te su oni na njegovu riječ napunili posude s
vodom, da bi je on svojom moćnom riječju pretvorio u vino. Biskup je ustvrdio kako
evanđelist Ivan u spomenutom ulomku nije rekao je li rasprava o vinu koja je zatim uslijedila
završila na samoj svadbi ili ona zapravo na svoj način traje još i danas u svijetu, pa i u
Hrvatskoj, ali da nam je rekao jednu daleku važniju stvar: da je Isus kroz pretvorbu vode u
vino učinio „znak“.
Protumačivši da je znak nešto vidljivo što nas uvodi u nevidljivo, biskup
je ustvrdio kako je Isus ovim čudom pomogao svojim učenicima da povjeruju u njega, pođu s
njime i nikad se više od njega ne rastanu, te nakon njegove muke, smrti, uskrsnuća i
primljenog dara Duha Svetoga na dan Pedesetnice, njegovom moću razglase Isusovo djelo
spasenja po svem svijetu. Još je dodao kako se povorka onih koji su sa spomenute svadbe
krenuli u svijet s vjerom u Isusu Krista više nikad nije zaustavila, i da se u nju prije trinaest
stoljeća uključio i hrvatski narod, te mi i danas u Crkvi Isusovoj znamo tko smo, kamo smo
krenuli i do kuda trebamo stići.
Kakvo li se božansko djelo dogodilo u Kani Galilejskoj! I kao
što je Marija brzo pomogla u Kani Galilejskoj, tako što je pozvala sudionike svadbe da učine
što god im njezin Sin kaže, i što su učenici vidjevši čudesni znak povjerovali u njega, tako
brzo pomaže i nama kad nas potiče da mu vjerujemo, hodimo s njime cijelim svojim životom
i u njemu pronađemo svoju sudbinu. Ona nam brzo pomaže time što nas privodi Isusu Kristu,
jedinom Spasitelju čovjeka i pobjedniku nad smrću, ustvrdio je biskup. Dodao je da je i ona
sama na taj isti način ostvarila istinu o svom postojanju: sva je bila Isusova, surađujući s
Bogom da se on rodi, navijesti kraljevstvo nebesko, položi sebe na križu za nas, i svojom
ljubavlju preobrazi našu smrtnu sudbinu u pobjedu života. Ustvrdio je kako nije mala stvar
doći na hodočašće Gospi Brze Pomoći u Slavonski Brod da nas ona u našim vlastitim
nemoćima, nevoljama, tjeskobama i umiranjima obnovljenom vjerom sjedini s Isusom
Kristom i njegovom pobjedom.
Biskup je na temelju prvog blagdanskog čitanja iz Knjige izlaska kazao sudionicima
slavlja kako je naše današnje stanje označeno među ostalim i pandemijom kronavirusa
svojevrsna pustinja u kojoj Bog želi s nama ostvarivati savez svoje vjernosti, tražeći od nas
istovjetan odgovor. Podsjetio je da je pustinja okolnost u kojoj nema ničega, gdje čovjek
ostaje sam s Bogom i da ona nije mjesto izgubljenosti kad ondje svu svoju egzistenciju
povjeravamo njemu. Kazao je da nas u sadašnjem hrvatskom stanju Marija i na ovom
hodočašću želi što snažnije povezati s Bogom, sa sinom svojim Isusom Kristom, da se
duhovno obnovimo i učvrstimo te budemo sposobni živjeti opredjeljenje o kojem govori sv.
Pavao u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima.
To je ponajprije nehinjena ljubav koja vjernika osposobljuje da svoje energije
upotrijebi za dobro a ne za negativnosti. Biskup je upozorio kako bi bilo odveć tužno roditi se
i baviti se negativnostima te tako učiniti da život po nama bude gori. Kazao je da ga silno
pogađa to što nije mali broj onih kod nas koji govore kako u Hrvatskoj ništa ne valja, ništa se
ne može, ništa ne isplati. Istaknuo je da tako nastupaju oni koji ne vide kako u Hrvatskoj ima
onoga što Bog ostvaruje među nama i što je dobro. Može se dogoditi da se i vjernici svrstaju
među one koji sve vide negativno i ne prepoznaju kako Bog svakodnevno ostvaruje djela
svoja ljubavi za nas, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako nam Marija i na ovom hodočašću
želi otvoriti oči srca da vidimo Božja djela, da mu se radujemo, da ga blagoslivljamo, i činimo
ono na što nas sv. Pavao potiče u spomenutom ulomku. Zapitao je nazočne je li osjećaju
koliko Hrvatska treba svakoga pojedinog od njih, dodavši da nitko nema pravo reći „ja sam
star“ ili „ja sam bolestan, mene Hrvatska ne treba“, „ja ništa ne mogu učiniti“.
Poručio je hodočasnicima kako iz svakoga od njih može progovoriti Božja ljubav koja pobjeđuje zlo, i
Hrvatska biti ljepša njihovim vjerničkim nastojanjima. Obratio se na kraju Gospi Brze
Pomoći i rekao: »Marijo, Isusova Majko, ti nas voliš na Isusov način i potičeš da ga slušamo i
učinimo ono što nam on kaže. Ti želiš da budemo zdravog duha snagom Isusove ljubavi. Ti
nam pomažeš da budemo osobe svjetla po kojem se prepoznaje da nismo sami na životnom
puta, i da je u Hrvatskoj dobro po svemu onome što Bog po nama ostvaruje«.
Na svršetku misnog slavlja biskup je poveo molitvu povjere Isusovoj Majci.
Zatim je župnik i voditelj svetišta Anđelko Cindori zahvalio biskupu Antunu za predvođenje
euharistijskog slavlja i poticajne riječi u homiliji. Biskup je župniku i župljanima Župe Gospe
Brze Pomoći čestitao svetkovinu njihove zaštitnice. Hodočasnicima je pak kazao da više
vrijedi ispunjeno srce Božjom blizinom i njegovim darovima od bilo kojeg materijalnog
dobra te je zahvalio Isusovoj Majci što je svojim zagovorom molila da se to svima njima
ostvari.
