Biskup Škvorčević predvodio slavlje Velike Gospe u Kloštru kod Slavonskog Kobaša

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


U predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 14. kolovoza 2022.
požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je s brojnim hodočasnicima svetu misu u starodrevnom
marijanskom svetištu Kloštar kod Slavonskog Kobaša. Uvodeći u slavlje biskup Antun je kazao kako
se u Kloštru nalazimo na tragu snažnih duhovnih događanja koja ovdje traju stoljećima, i u koja se
uključujemo živom vjerom i odanošću prema Isusovoj Majci. U ime okupljenih hodočasnika uputio
je pozdrav Isusovoj Majci pred zavjetnom slikom koju vjernici odavna štuju. Nakon toga biskup je
uputio pozdrav svim hodočasnicima, rekavši kako je uvjeren da je svatko od njih donio na hodočašće
ne svoje prazno srce – nego srce ispunjeno povjerenjem, poštovanjem i plemenitošću za Isusovu
Majku.

Tek takvim srcem može se postati dionik onoga otajstva u koje je ušla Marija svojim
uznesenjem na nebo, podsjetio je biskup. Pozvao je hodočasnike da srcem koje čezne za Božjom
puninom života, uzdignu večeras hvalu Mariji uznesenoj na nebo i mole da nam ona ostane
Pomoćnica, Tješiteljica i Zagovornica na našem životnom putu.

U homiliji biskup je kazao kako smo u evanđelju čuli Isusove na baš tako blage riječi: on veli
da je došao na zemlju donijeti oganj i nemir. Podsjetio je kako na drugim mjestima Isus govori da je
došao donijeti mir, a ne nemir. Istaknuo je kako je naš životni dinamizmu označen i ranjenošću zlom i
negativnošću, prolaznošću i smrću. Je li se s tom vatrom treba pomiriti, prihvatiti je i živjeti kao
vlastitu sudbinu, ili smo pozvani na neku drugačiju stvarnost? Kazao je kako u prvom naviještenom
čitanju nastupa prorok Jeremija iz šestoga stoljeća prije Isusa, koji je teško pogođen navedenim
našim stanjem. Iz njegova autobiografskog zapisa čujemo da su se sunarodnjaci odnosili prema
njemu tako da su ga progonili, smjestili u zavor i konačno odlučili ubiti. Optužba koju su mu uputili
glasila je: usred prijetnje babilonskog kralja Nabukodonozora i njegove vojske na Jeruzalem on
obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu, kao i sav i narod, jer nastupa u Božje ime i poziva na
ponašanje primjereno njegovim zakonima. Bacaju Jeremiju u zdenac u kojem je samo blato, gdje bi
trebao skončati od gladi ili u glibu. Međutim kralj Sidkija imao je slugu velike osjetljivosti za
Jeremijino stradanje. On je hrabro nastupio pred kralja, rekavši mu da zlo čine proroku oni koji su ga
bacili u zdenac, na što je kralj zapovjedio da se Jeremiju izvadi iz zdenca. Biskup je zapitao kakva su
to povijesna zbivanja u kojima Bog mora voditi bitku s nama ljudima i uvjeravati nas da trebamo s
njime računati, pa i na taj način da jednom strancu, crncu daruje posebnu osjetljivost srca te se po
njem ostvari Božje djelo spasenja? Kad god čovjek otkaže Bogu, ne želi s njime izgrađivati svoj
život, nego uspostavlja vlastite strategije, u neskladu je s onim koji ga je pozvao u život i dodijelio
mu poslanje, uzrok je nereda i gubitništva koje je s time povezano. Stoga je jedno od najizazovnijih
pitanja, koliko mi u životu računamo s Bogom?
Biskup je kazao da je to pitanje na svoj način postavio i Isus u današnjem evanđelju kad je
ustvrdio da je došao baciti oganj na zemlju i donijeti nemir, kao i njegova Majka koja je svojim
životom u skladu s Božjim naumom i suradnjom s njegovom strategijom dospjela do punine
postojanja, uznesena u nebo i proslavljena. U svijetu koji računa samo sa svojim mogućnostima, na
temelju kojih stvara svoje strategije uspjeha, od cara u Rimu, do kralja u Jeruzalemu, Marija se
oslanja samo na Boga. Mnogi drugi postali su gubitnici, a ona, skromna djevojka postala je
pobjednica. Ljudske strategije i danas spremaju ratove, temeljeći se na gomilanju oružja, kojim žele
pobijediti oružje, o čemu zorno svjedoči i rat u Ukrajini. No, takva strategija ne može donijeti mir.
Jesmo li mi osuđenici na ratove, upitao je biskup? Apostol nas uvjerava da je Isus Krist svojom
ljubavlju na križu jačom od zla i smrti istinski mir, te je prisutnost te ljubavi u nama moć koja donosi
pobjedu.
Biskup je podsjetio kako je u Židova postojalo vjerovanje da će Bog na koncu vremena

poslati svoga pomazanika, Mesiju, koji će vatrom očistiti zemlju. Isus preuzima tu sliku ustvrdivši da
je došao donijeti oganj, ali ne fizički, nego onaj koji će zapaliti ljudska srca. Isus podsjeća u
evanđelju da mu se krstiti krstom, upućujući pri tom na križ koji mora podnijeti. Njegova ljubav
kojom je predao sebe za nas vatra je zapaljena na križu, jača od smrti i kada se ona nastani u nama,
ona nas čisti od svega što je prljavo, ljudski nemoćno, ustvrdio je biskup. Zapitao je gore li u nama
neke druge vatre, pa zato izgaramo? Zaželio je da dopustimo Bogu da u nama snažno zapali tu vatru i
djeluje u nama da budemo novi ljudi.
Rekao je potom kako Marija i danas svijetli kao uzor u našemu svijetu, svojom suradnjom s
Bogom, kojom je postala dionik njegova mira, punine života u Isusu Kristu. On je u njoj pobijedio
zlo kad je u samom njezinu začeću bila oslobođena ljage istočnoga grijeha, a u svojoj smrti postala
dionica njegove pobjede nad smrću, uznesena u njegovu uskrsnu proslavu na nebu. Mir može
zavladati u ljudskim srcima tek kad se ona opredijele za Boga. Stoga je biskup pozvao nazočne da
mole kako bi se taj mir nastanio u našim srcima, obiteljima, državama, među narodima. Riječ je o
Božjem svijetu u kojem je bila Marija. Jesmo li u Hrvatskoj dovoljno ušli u taj svijet, upitao je
biskup. Jesmo li se našli s Bogom i njegovim strategijama ili neprestano pravimo neka stanja nemira
jer polazimo od vlastitih sebičnosti, ranjenosti?
Biskup se zatim spomenuo svojih prvih dječačkih hodočasničkih dolazaka u Kloštar gdje je
vidio svjedočanstvo ljudi koji žarka srca za Isusa i njegovu Majku uzdižu Bogu hvale, očitujući svoju
pripadnost Crkvi i ukorijenjenost u Božji svijet. Kazao je kako ga je nakon njegove mlade mise
tadašnji kobaški župnik pozvao da na Veliku Gospu u Kloštru predvodi svetu misu. Spomenuo je
kako su vjera te žar za Boga i Isusovu Majku tadašnjih hodočasnika, materijalno siromašnih a
duhovno bogatih, bili za njega jedno novo iskustvo u nastojanju oko vlastite pripadnosti Isusu Kristu
u njegovoj Crkvi i poslanju koje je kao svećenik primio. Izrazio je i radost što je tijekom 25 godina
svoje biskupske službe mogao produbljivati to svoje iskustvo redovitim dolascima u Kloštar za
Veliku Gospu, gdje je uvijek bio dionik Božjih energija zagovorom Isusove Majke. Istaknuo je kako
je o 50-toj obljetnici svoga misništva i 25-toj obljetnici biskupske službe došao večeras u Kloštar
zahvaliti Isusovoj Majci za sva dobra koja je tijekom navedenog vremena njezinim zagovorom ovdje
primao. Još je zahvalio Isusovoj Majci što je kroz 25 godina postojanja Požeške biskupije molila s
nama za naše duhovno dobro, te ju je zamolio neka svojom majčinskom ljubavlju bdije trajno nad
nama, i ne dopusti da se udaljimo od jedinoga Spasitelja, Isusa Krista.
Nakon popričesne molitve uslijedila je tradicionalna zavjetna procesija s likom Gospe
Kloštarske, kojoj su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama klicali pjesmama i upućivali molbe.
Na svršetku slavlja biskup Antun je kazao kako vjeruje da je snažnije od vidljivog svjetla u njima
zasvijetlilo Božje svjetlo koje je Marijinim zagovorom u njih unio Isus Krist, onaj koji je za sebe
rekao da je svjetlost svijeta. Zaželio je da zagovorom Isusove Majke to svjetlo svakodnevno svijetli u
njihovim životima, te da u njihovim srcima bude puno radosti što su Božji. Biskup je još podsjetio
hodočasnike da se sljedeće nedjelje 21. kolovoza u Voćinu održava središnje slavlje dvadeset i pete
obljetnice uspostave Požeške biskupije, te ih je pozvao da na njem sudjeluju.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika