Biskup Škvorčević predvodio spomen 80. obljetnice stradanja ljudi i razaranja mjesta Španovica

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


Povodom 80. obljetnice stradanja ljudi i razaranja mjesta Španovica, filijale Župe
Uznesenja BDM u Pakracu, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u nedjelju, 2.
listopada 2022. u pakračkoj župnoj crkvi euharistijsko slavlje. Na početku je župnik Jozo
Zorić izrazio dobrodošlicu i zahvalnost biskupu Antunu za dolazak ovom prigodom u Pakrac
te je podsjetio na stradanja Španovice. Kazao je kako je to mjesto nastalo polovicom 19.
stoljeća doseljavanjem Hrvata iz Gorskog Kotara i imalo prije Drugog svjetskog rata 240
obitelji s 1250 stanovnika. Istaknuo je da su partizani u noći 5. na 6. listopada 1942. upali u
Španovicu kao ustaško mjesto te su ubili 142 osobe. Preživjeli stanovnici su rastjerani, selo
najvećim dijelom spaljeno, crkva Duha Svetoga najprije devastirana, potom sravnjena sa
zemljom a mjesno groblje uništeno. U kasnijem komunističkom progonu ubijeno je ili nestalo
još oko 250 Španovčana, te je od 1939. do 1949. smrtno stradalo gotovo 400 stanovnika,
imovina im konfiscirana a njihovo mjesto kolonizirano drugim žiteljima, dobivši naziv Novo
Selo.

Pozdravljajući sudionike slavlja, među kojima su bili i članovi Žrtvoslovnog društva iz
Zagreba i Zavičajnog društva Španovčana, sve one koji se suosjećajnim srcem spominju
teških događaja iz nedavne prošlosti, biskup Antun je kazao kako su se oni na svoj način
ponovili u Domovinskom ratu, te se zaustavljamo pred činjenicom zla, pitajući se zar ono
uistinu ima presudnu riječ u našoj povijesti, ili je moguće o njoj razmišljati i na drugi način.
Ustvrdio je kako smo se okupili oko Isusova oltara, na kojem slavimo njegovu muku, smrt i
pobjedu uskrsnuća, sa željom da u toj pobjedi danas promatramo sve one koji su u oba
spomenuta rata bili nedužne žrtve, bilo da su ubijeni ili prognani sa svojih ognjišta, te da ih
uključimo u Isusovu žrtvu, moleći da u njoj nađu svoj smisao i mir. Pozvao je nazočne da u
pokajničkom činu saberu svoje srce, ispitaju svoju savjest, nije li u njih Napasnik ubacio
svoju prijevaru, te ih zaveo da budu ljudi koji misle i djeluju na temelju zla koje je učinjeno.

U homiliji biskup je podsjetio na neshvatljivu činjenicu da unatoč tome što iz vlastitog
iskustva i iz povijesti dobro znamo da se zlom nikada nije postigao neki smisao, neko dobro
ili istinska pobjeda, ali da ga unatoč tome trajno činimo. Polazeći od misnih čitanja, kazao je
da se u drugoj polovici 7. stoljeća prije Krista pred činjenicom zla zaustavio i prorok
Habakuk, koji u ulomku naviještenom u prvom čitanju, Bogu postavlja izazovno i dramatično
pitanje: zašto dopušta zlo, nasilje i nepravdu, patnju i bol svome narodu i njemu osobno.
Ustvrdio je kako bismo ovaj prorokov vapaj i mi danas mogli uputiti Bogu s obzirom na zlo
koje je progovorilo svom silinom u događaju kojeg se spominjemo, kao i s obzirom na zlo i
patnju koja zbog rata pogađa ljude u Ukrajini i drugdje po svijetu, te da je odgovor što ga je
Bog dao proroku aktualan i danas. Bog objavljuje svoj naum spasenja, konačnu i trajnu
pobjedu nad zlom i smrću, ali ne na naš ljudski način te poziva da povijesne i osobne
događaje ne prosuđujemo po nekim našim mjerilima, nego u svjetlu njegova božanskog
djelovanja.

Biskup je istaknuo da mi pred teškim zbivanjima želimo brze odgovore i rješenja,
a Bog po proroku poručuje da je njegov pristup povezan sa strpljivošću koja događaje slaže u
određenu cjelinu, gdje oni dobivaju svoj smisao a njegova pravda ostvarenje. Upozorio je
kako je naša zadaća u svako vrijeme truditi se oko pravednosti, onako kako nam nalaže naša
dobro oblikovana savjest, jer o tome ovisi ishod naše povijesti. Na temelju toga prorok donosi
snažan zaključak: »Gle, propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od svoje vjere
živjeti«. Ta se tvrdnja potvrdila istinitom tijekom povijesti, te je stoga dragocjena i nama
danas, kazao je biskup. Dodao je kako čovjek, koji nastoji živjeti u skladu sa svojom dobro
oblikovanom savješću, neće činiti zlo niti postati žrtvom zla, jer onaj koji čini zlo žrtva je zla.
Rekao je kako se u teškim događajima u Španovici kojih se danas spominjemo upravo to
obistinilo: oni koji su tada nanosili zlo, prvi su postali žrtvama zla, a potom su svojim
zlodjelima druge ljude učinili žrtvama.

Polazeći od naviještenog evanđeoskog ulomka u kojem apostoli mole Isusa da im
umnoži vjeru, jer osjećaju kako su sami nemoćni ostvariti poslanje što im ga je dodijelio, a to
je naviještati pobjedu Božjeg kraljevstva nad silama zla, biskup je ustvrdio da je izgoniti
zloduhe najprije iz svoga uma i srca, to jest iz svoje savjesti, a onda iz savjesti drugih ljudi,
moguće jedino vjerom u Boga jer se tako s njime povezujemo. Vjera je, naime, odnos
povjerenja prema Bogu, zahvaljujući kojem postajemo moćni oduprijeti se zlu i činiti dobro,
ponašati se kao Bog, naglasio je biskup. Dodao je kako su u Hrvatskoj hvalevrijedna
nastojanja da se obnovi ono što je u ratu razoreno i gospodarskim napretkom poboljša životni
standard.

Kazao je da to nije dovoljno, jer se istinski boljitak našega stanja ostvaruje putem
izgradnje savjesti i duhovnosti na svim razinama, od osobnog, obiteljskog i društvenog života.
Trebamo se truditi oko promicanja poštivanja, poštenja i povjerenja među ljudima, njihova
cjelovitog dobra i dostojanstva. Pozvao je sudionike slavlja da s polazišta vjere osobito ovdje
u Pakracu, gdje žive pripadnici različitih naroda, njeguju i promiču, odnose međusobnog
poštivanja i povjerenja, ustvrdivši da je to pravi način kojim se u Hrvatskoj može graditi bolja
budućnost, i onemogućiti silama zla da se na ovim našim prostorima ponove zlodjela
počinjena u daljoj i bližoj prošlosti. Poručio im je da će ta njihova nastojanja biti uspješna i
plodonosna ako se budu vjerno i ustrajno okupljali oko Isusova oltara na slavlja otajstva
njegove muke, smrti i uskrsnuća. U njem nam Bog po žrtvi svoga Sina na križu uvijek iznova
potvrđuje da je on biće neograničenog povjerenja u nas i biće beskrajne ljubavi za nas, te nas
ispunjene u svetoj pričesti božanskim energijama, čini dionicima svoga svijeta, a mi ga zatim
unosimo u naše obitelji i u hrvatsko društvo.

Napomenuo je kako se opredjeljenjem za Božji svijet povjerenja i pomirenosti ne
odričemo naravnog prava na obranu od nepravednog napadača, imajući pritom uvijek na
pameti da se u obrani nikad ne smije prijeći granica na kojoj se branitelji od onih koji su sami
bili žrtve, mogu pretvorit u zločince, čineći druge ljude žrtvama svojih zlodjela. Podsjetio je
da se za navedena načela, koja je Katolička Crkva zastupala i u vrijeme Domovinskog rata,
trebamo zauzimati i danas kad nema kod nas ratnih sukoba, ali postoji opasnost da do njih
ponovno dođe. Na to nas upozoravaju trenutne napetosti u svijetu uzrokovane ruskim ratom u
Ukrajini, koje mnogi analitičari s pravom nazivaju kaotičnima, jer se zbog sebičnih
opredjeljenja ne dovodi ozbiljno u pitanje samo opstanak određene države i naroda, nego mir
u cijelome svijetu, koji bi mogao biti uvučen u sukob gdje bi se ratovalo s najrazornijim
oružjima u ljudskoj povijesti. Pozvao je sudionike slavlja neka iskazujući veliko poštovanje
španovičkim žrtvama, i uključujući ih u Isusovu žrtvu ljubavi, nastoje obnoviti se u svojoj
savjesti i opredjeljenjima da u trajnom povjerenju prema Bogu i čovjeku žive i djeluju u
skladu s Božjim naumom spasenja. Biskup je napomenuo kako se sve navedeno nekome
može učiniti nerealnim, te je naglasio da Božji pristup nikada nije romantika.

Zacijelo kratkomisleno umuju oni koji smatraju da sve najbolje znaju te Božji način djelovanja drže
gubitničkim, očekujući da se i sâm Bog ponaša po njihovu obrascu. No, valja imati povjerenja
u Boga, biti strpljivi i pričekati da se njegova pravda objavljena u Isusu Kristu ostvari u nama
i u našem svijetu. Ustvrdio je kako se upravo strpljivošću trebamo othrvati napasti da
smišljamo i u djelo provodimo osvetnička djela prema onima koji su nam učinili nepravdu i
nanijeli zlo. Pozvao je sudionike slavlja da se odluče u svom životu ravnati po Božjim
načelima, i na taj se način svrstaju na njegovu pobjedničku stranu. Zamolio je Gospodina da
svojim svjetlom prosvijetli naše savjesti, svojom milošću osnaži našu slobodu, te se s njime
opredjeljujemo za ono što je naše istinsko dobro.

Na svršetku svete mise biskup je izrazio radost što je određeni broj djece i mladih
sudjelovao na ovom slavlju, na kojem nam je Bog uputio snažnu poruku i po proroku
Habakuku i po Isusovoj riječi u svetom evanđelju: da je bolje živjeti povjerenje prema
drugima, nego nepovjerenje; da je bolje drugoga voljeti, nego mrziti. Poželio je sudionicima
slavlja da u njihovim srcima nikada ne bude mračno, da u njima ne prevlada zavodnička
misao zla i Zloga, nego uvijek bude svijetlo po Božjoj prisutnosti, te da šireći oko sebe
povjerenje, budu u krugu Božjeg dinamizma koji pobjeđuje. Zahvalio im je što su danas bili
molitelji za španovičke žrtve, izrazivši radost što im se u tom plemenitom činu mogao i
osobno pridružiti, sporazumno s vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj da u vrijeme
proslave 25. obljetnice utemeljenja Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj u Mariji
Bistrici, on bude u Pakracu i prevodi spomen španovičkim žrtvama.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *