U Požegi je 20. rujna 2023. održan roditeljski sastanak učenika Katoličke gimnazije. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije Avilske na kojem je sudjelovao i biskup Antun Škvorčević. Ravnatelj Gimnazije Ivica Bedeničić pozdravio je biskupa Antuna, prisutne roditelje i profesore. Zahvalio je roditeljima što su povjerili Crkvi da preko svojih škola sudjeluje s njima u odgoju i obrazovanju njihove djece. Izrazio je zahvalnost biskupu Antunu za povjerenje prema njemu osobno kao ravnatelju te djelatnicima škola, kao i za sva nastojanja kojima podupire Gimnaziju na vjerskoj, društvenoj i kulturnoj razini.
Pozdravljajući nazočne na čelu s ravnateljem, biskup ih je ukratko podsjetio što je to Katolička gimnazija. Kazao je roditeljima da oni zacijelo znaju što je Crkva Isusova kroz dvije tisuće godina svoga postojanja bila i što je činila u služenju čovjeku s Božjih polazišta, zbog čega ju je papa Pavao VI. nazvao iskusnom s obzirom na čovjeka. Naime, ono što je Bog obznanio i ostvario u Isusu Kristu koji je postao čovjekom, usmjereno je na čovjeka. On se u smrti na križu sav dao za čovjeka, i time jednom zauvijek pobijedio zlo i smrt, naglasio je biskup. Napomenuvši kako je izazovno biti čovjekom, rekao je roditeljima da su oni upisom svoje djece u katoličku školu očitovali želju da njihova djeca budu ljudi po mjeri i modelu Isusa Krista, kojim Crkva u svom odgojno-obrazovnom nastojanju stoljećima pristupa djeci i mladima, te čovjeku općenito.
Biskup je zatim ustvrdio kako svi mi iz vlastitih dubina postojanja shvaćamo da u svom srcu nismo tematizirani za malo, nego za Onoga koji je naše sve, jer smo svojim duhom otvoreni za neizmjerno. Naveo je misao ruskog književnika F. M. Dostojevskog o razlici između čovjeka i životinje. Dok je životinja po svojim instinktima zatvoren sustav postojanja, informirana za točno određene životnu aktivnosti u kojima pronalazi svoju svrhu – primjerice, mrav u mravinjaku ili pčela u košnici – čovjek je jedino biće u prirodi koje je otvoreno za neizmjerno, za beskrajno, trajno nezadovoljan stanjem u kojem se nalazi, propinjući se prema nečem drugom, drugačijem, punijem, smislenijem. Premda to nezadovoljstvo može poprimiti patološke razmjere, kako nam svakodnevno iskustvo nezadovoljstva tolikih ljudi u Hrvatskoj potvrđuje, ono je naš trajni izazov i podsjetnik da nismo stvoreni za ono malo što se događa ovdje i sada, nego smo u svom duhu otvoreni za puninu i smisao. Upozorivši kako se u taj naš otvoreni duh može nastaniti puno toga negativnoga, sebičnoga i gubitničkoga, biskup Antun je ustvrdio da se odgojni proces i rast ne ostvaruje tek nekom izvanjskom disciplinom, koja je doduše od velike koristi čovjekovoj fizičkoj kondiciji i zdravlju, niti prvotno nekom tehnikom ili svojevrsnom dresurom kojom stječemo određene korisne vještine, nego ponajprije po onome što ulazi u naš duh kao svjetlo, dobrota, nesebičnost, ljubav i druge vrednote, koje uzdižu čovjeka na višu razinu postojanja. Upozorio je kako smo trajno izloženi opasnosti da u naš duh, tematiziran za beskraj, uđe mrak, zloća, sebičnost, pokvarenost i mnoge druge negativnosti koje nas sapinju u našoj slobodi i otvorenosti za beskraj i čine nas izgubljenima na nutarnjim razinama našega postojanja.
Umjesto da se bavimo spomenutim negativnostima, besmislenim pojavama, potrebno je okrenuti se svjetlu, pozitivnosti, dobru i plemenitosti, a osobito onoj najsmislenijoj stvarnosti koja se zove ljubav, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako katoličke škole u požeškoj mjesnoj Crkvi na različite načine služe upravo tom cilju, od kojih je posebno dragocjena molitva. Ona nije tek nešto za starije i besposlene ljude, kako bi netko površno mogao zaključiti, nego je potreba upravo mladim ljudima, ali i njihovim roditeljima i učiteljima, jer se kroz nju otvaramo Bogu i djelovanju njegova Duha, onom neizmjernom obzoru za koji je svaki čovjek tematiziran, na koji je pozvan, i na kojem se čovjek može najdublje i najviše izgraditi. Duhovna dimenzija bitna je sastavnica odgoja i izgradnje u katoličkim školama te uz obrazovanje tvori cjelovit pristup mladom čovjeku, ustvrdio je biskup Antun. Učiteljima i profesorima poručio je da oni prvi trebaju biti oduševljeni Isusovim modelom čovjekove izgradnje i rasta te prožeti autentičnom kršćanskom duhovnošću, upozorivši ih da bez toga njihove pedagoške, didaktičke i tehničke kompetencije i vještine ostaju nepotpune za djelovanje u katoličkoj školi. Zahvalio je roditeljima i nastavnicima, napose vjeroučiteljima i duhovnicima u požeškoj Katoličkoj gimnaziji, što svojom suradnjom u spomenutom odgojno-obrazovnom procesu pomažu mladim ljudima da u ostvarivanju raznih životnih šansi ne propuste nastojati oko one najvažnije koju im omogućuje i daje živi Bog. Poželio im je da u svim razdobljima svoga života neprestano otkrivaju važne sastavnice postojanja, pronalazeći se uvijek iznova u dimenzijama smisla nastojanjem oko duhovnosti. Zamolio je da Bog svojim blagoslovom pomogne njihove odgojno-obrazovne napore da se naši mladi duhovno ne izgube i ne postanu gubitnički naraštaj.
Nakon susreta s biskupom roditelji su se uputili u školske učionice gdje su od razrednika imali priliku čuti planove za ovu školsku godinu.
