Biskup Škvorčević u Slatini krstio deseto, četvrto te drugo i treće dijete u obitelji

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Na Misijsku nedjelju, 24. listopada 2021. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je
Župu bl. Ivana Merza u Slatini i krstio četvero djece iz tri obitelji: Klaru, deseto dijete Pavla i
Manuele Jaković; Josipa, četvrto dijete Božidara i Katarine Jaković, te Bornu i Dinu, drugo i
treće dijete Davora i Katarine Pleša. Na početku misnog slavlja biskupa su pozdravili i uručili
mu cvijeće Noa i Marta Jaković, brat i sestra krštenice Klare. Noa je u ime obitelji krštenika
izrazio dobrodošlicu i radost što će biskup snagom krsne vode pridružiti četvero djece Isusu
Kristu, zahvaljujući mu pri tome za brigu koju kao pastir mjesne crkve iskazuje prema obiteljima
s više djece. Dobrodošlicu je u ime župljana izrekao župnik Nikola Jušić.
Uvodeći okupljene u slavlje biskup Antun posvjedočio je radost zbog novih života krštenika,
kazavši da nema veće novosti u Slatini i Hrvatskoj od rođenja novog čovjeka.
U svakom rođenom djetetu Bog nam je posvjedočio da je s nama.
Djeca koja po krštenju ulaze u zajedništvo Isusa Krista postaju dionici
njegove pobjede nad smrću već ovdje na zemlji. Biskup je potom okupljene podsjetio da danas
slavimo Misijsku nedjelju, ustvrdivši da je svatko od nas u krštenju primio sasvim posebno
poslanje: svima naviještati i svjedočiti Isusa Krista.

U homiliji biskup je kazao kako se često na Hrvatskoj televiziji prije dnevnika pojavi
reklama za najbolje stručnjake u Hrvatskoj i inozemstvu koji se bave liječenjem ljudskog vida.
Spomenuo je kako u današnjem evanđelju i prvom čitanju susrećemo samoga Boga koji se
zanima vidimo li dobro. U evanđeoskom ulomku Isus u Jerihonu vraća vid slijepcu Bartimeju
sinu Timejevu da bi i njega i sve očevice događaja potaknuo da shvate kako je vid srca važniji od
fizičkog. Citirajući Maloga princa da se srcem najbolje vidi, biskup je pozvao okupljene da
provjere kakav im je vid i kakvog liječnika trebaju. Ustvrdio je da s jedne strane očni organ
može biti najzdraviji, ali ako nema svjetla oko ne vidi. Tama je zastrašujuća jer nema svjetla da
bi se moglo vidjeti. S druge pak strane, čovjek može imati dovoljno svjetla, ali ako nema zdrav
očni organ, svjetlo mu ne omogućuje vidjeti. Potrebno je jedno i drugo, kazao je biskup. Dodao
je da nam evanđelist nije do kraja ispričao kakvog je oka bio Bartimej upravo zato kako bismo
mi – čuvši danas navedeno evanđelje – provjerili ono što je on smatrao bitnim za naš vid.
Nije prvenstveno pitanje kakav nam je fizički vid, nego jesmo li slijepi u savjesti, srcu, našoj nutrini.

Istaknuo je kako postoji svjetlo za fizičke oči, ali i svjetlo za naše srce. Pitajući se koje je to
svjetlo najbolje kojim trebamo osvijetliti svoje srce da njime dobro vidimo, biskup je ustvrdio
kako već dvije tisuće godina nema boljeg svjetla za našu nutrinu od Isusa Krista. U svojoj
božanskoj svijesti on je sama sebe nazvao svjetlom svijeta. Svojim fizičkim očima vidimo
ograničeno, a srce obasjano njegovim svjetlom vidi do neba, do vječnosti. Zbog toga oni koji u
Hrvatskoj ne računaju s Isusom Kristom skraćuju naš pogled na privid i prolaznost. Biskup je
upozorio na činjenicu da slijepac Bartimej iz današnjeg evanđelja, potaknut Božjim Duhom zna
da upravo od Isusa a ne od nekih drugih prolaznika može zatražiti da progleda. Vjera kao dar

Božji koju je Isus pohvalio bila je sposobnost njegova srca koja ga je dovela do Isusa Krista, do
istinskog svjetla svijeta. On je zasjao kao puno i najmoćnije svjetlo na križu kad je sebe predao
za nas, do kraja, do u smrt. Tom ljubavlju upalio je svjetlo u najvećem mraku, u samoj smrti. U
to nas uvjerava pisac Poslanice Hebrejima u današnjem ulomku, uspoređujući Isusa s velikim
svećenikom koji je prinio žrtvu samoga sebe za naše grijehe. Biskup je podsjetio kako se u nama
gomila mrak u srcu po ranjenosti negativnošću i zlom. Navedeni mrak ne može nitko drugi
prosvijetliti osim Isusa Krista koji je posvjedočio da je jači od njega, pobijedivši tamu i same
smrti. Biskup je kazao kako u krštenju postajemo dionici Isusove smrti i uskrsnuća, te se ono od
davnine nazivalo prosvjetljenjem. U krštenju, naime, Isus prihvaća naša izranjena srca i savjesti
i liječi ljubavlju svoga križa, uvodi u slobodu koju je ostvario svojim uskrsnućem.


Zahvaljujući tom njegovu zahvatu u snazi Duha nismo ostali slijepci niti u mraku, nego smo ustali na svjetlo
novoga života, njegove pobjede nad smrću. Dodao je kako valja s posebnom brižnošću upamtiti
Isusovu primjedbu upućenu Bartimeju nakon što je progledao: „Idi – vjera te tvoja spasila“,
istaknuvši da smo i mi vjerom progledali u krštenju i postali dionici njegova „idite“.
Biskup je spomenuo kako danas na misijsku nedjelju valja promisliti što se događa s
našim krsnim „idite“, s poslanjem da budemo svjedoci svjetla i navjestitelji Isusa Krista. Pozvao
je nazočne da provjere je li taj Isusov „idite“ u njima oslabio, istaknuvši kako je on u roditeljima
krštenika očitovao osobitu snagu po njihovu višekratnom opredjeljenju za život, i po deseti puta.
Kad sebičnost postane mjera djelovanja, tada mnogi ljudi ne žele biti suradnici s Bogom u
rađanju novog života, kazao je biskup. No, iskustvo nam kaže da se kroz založenost za
vrijednosti, kroz ljubav koja se žrtvuje za potomstvo živi vlastiti smisao.
Uložiti sebe u žrtvu ljubavi, znači biti poput Isusa donositelj života. Ustvrdio je da u Hrvatsku treba uložiti ono što će
omogućiti njezin materijalni napredak, ali on ima smisao tek ako je popraćen bračnim
zalaganjem sebe za novi život, za potomstvo. Zamolio je stoga Gospodina da nam podari svoje
svjetlo u srcima i savjestima kako bismo dobro vidjeli i mudro se opredijelili tako da svoje
živote založimo za Boga i čovjeka.

Još je biskup podsjetio kako kad govorimo o misijama mislimo prvenstveno na zemlje do
kojih svjetlo evanđelja još nije doprlo. No, istaknuo je kako je potrebno opredijeliti se za
svjedočenje Isusa Krista u vlastitoj obitelji i društvu, da tek iz tog žara možemo podržati one
koji naviještaju evanđelje u dalekom svijetu. Kazao je da osim milostinje koja je danas
namijenjena za misije treba još više moliti i duhovno podupirati navjestitelje evanđelje u
misijama, da njihovim djelovanjem Isus Krist postane svjetlo života mnogih koji ga još ne
poznaju. Biskup je dodao kako je potrebno moliti i za one u Hrvatskoj koji na različite načine
očituju sljepoću savjesti s obzirom na život, te su neki spremni među ostalim ubiti i začeto novo
ljudsko biće u majčinoj utrobi. Završio je homiliju moleći Gospodina da poput Bartimeja
progledamo u njegovu svjetlu.
Na svršetku misnoga slavlja biskup je čestitao roditeljima preporođeni život njihove
djece u svetom krštenju. Poželio je da taj preporod bude počelo njihova života, da se

roditeljskom pomoću svakodnevno kreću u Isusovim koordinatama. Zahvalio je nazočnima što
poštuju i podržavaju obitelji s brojnom djecom, jer je njihovo potomstvo naša i Božja budućnost.
Izrazio je zahvalnost i župniku Nikoli Jušiću na svemu što nastoji činiti u svom poslanju u
mladoj župi bl. Ivana Merza, kao i onima koji surađuju s njime. Nakon svete mise biskup se
zadržao u razgovoru s obiteljima krštenika, uručivši darove i novčanu potporu Požeške biskupije.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika