U nedjelju, 13. studenog 2022. na Svjetski dan siromaha, požeški biskup Antun
Škvorčević predvodio je u Čagliću nedaleko Lipika slavlje blagoslova novoizgrađene župne
crkve sv. Jurja Mučenika, koju su Srbi razorili u Domovinskom ratu. Dobrodošlicu biskupu
Antunu uputio je domaći župnik Roko Ivanović, zahvalivši za financijsku pomoć Požeške
biskupije da se ova župna crkva završi i blagoslovi u godini 25. obljetnice njezina osnutka.
Pozdravljajući svećenike i nazočne vjernike, biskup je kazao kako se raduje izgrađenoj župnoj
crkvi sv. Jurja, završenoj plemenitošću i ljubavlju mnogih dobrih ljudi. Podsjetio je kako je
- godine mržnja razorila ovu crkvu i župnu kuću, čiju je izgradnju potaknuo tadašnji
pomoćni zagrebački biskup Đuro Kokša, želeći u Čagliću napraviti duhovni centar pod
vodstvom bosanskih franjevaca. Istaknuo je kako se prije i nakon osnutka Požeške biskupije
smatralo da ovdje nije potrebno graditi župnu crkvu zbog malog broja vjernika, ali je
pobijedila njihova upornost da se na razaranje, ubijanje i progon odgovori gradnjom nove
crkve te i na taj način vrati dostojanstvo čaglićkim stanovnicima. Poželio im je da se u
novoizgrađenom zdanju duhovno izgrađuju u onim Božjim dimenzijama koje su nam
objavljene u Isusu Kristu i budu zajednica sloge, razumijevanja i mira. Potom je Jozo Zorić,
koji je kao prijašnji župnik započeo s radovima na crkvi ukratko predstavio njezin projekt i
tijek gradnje, uz financijsku potporu Požeške biskupije, Ministarstva regionalnoga razvoja i
fondova Europske unije posredstvom Grada Lipika te vjernika čaglićke Župe.
U homiliji biskup Antun je ustvrdio kako su zacijelo neki od sudionika slavlja,
odslušavši Isusove riječi iz današnjeg evanđelja, već pomislili: “Gospodine Isuse, zar nam i ti
trebaš pripovijedati o nevoljama, zlu, ratovima, progonima i ubijanjima, i svim onim
stradanjima o kojima svakodnevno gledamo i slušamo na televiziji, radiju i drugim
medijima?” Zapitao je na koji bismo način zapravo trebali shvatiti Isusa kad nam govori o
događajima za koje iz dubine svoga bića osjećamo da nam se ne bi smjeli pogoditi? Podsjetio
je da nas ove nedjelje kad po šesti put slavimo Svjetski dan siromaha papa Franjo želi
upozoriti na nemoć kojoj je ime siromaštvo i osama, potičući nas da pred njom ne ostanemo
ravnodušni nego poslušamo Isusa koji je rekao: »Što god učiniste jednomu od ove moje
najmanje braće, meni učiniste!« Istaknuo je da nas Crkva ove nedjelje poziva da u siromahu,
osamljenom, jadnom i bijednom čovjeku prepoznamo samoga Isusa Krista. Kazao je kako je
izazovna činjenica da se Gospodin Isus nije poistovjetio s nekima koji su uzori po uspjehu i
bogatstvu, s nečim što je poželjno jer je lagano, lagodno, ugodno, lijepo i uspješno, nego baš s
onim što je po našim mjerilima neuspješno, sa siromašnim, osamljenim, jadnim i bijednim
ljudima. Upitao je nazočne vjernike jesu li prema siromasima spremni živjeti odnos na koji
nas upućuje Isus, ili bi radije željeli ostati pri svojoj ljudskoj logici, nastojeći u nju uključiti i
samog Isusa. Upozorio ih je da će završiti kao gubitnici, ukoliko ne dopuste da se u njima
dogodi navedeni Isusov obrat te u ljudskoj slabosti otkriju snagu Božje ljubavi koja
pobjeđuje. Podsjetio ih je kako su i sami tijekom Domovinskog rata bili svjedoci razaranja, jer
je i njihova župna crkva bila žrtvom onih ljudi koji su mislili da se tim putem može nešto
postići. Onaj tko je srušio župnu crkvu u Čagliću, progonio i ubijao ljude zapravo je postao
vlastita žrtva jer je postao dionik progona u svom vlastitom srcu, razorenosti savjesti od koje
se ne može pobjeći. Tko drugome čini zlo, taj je neprijatelj prvenstveno samome sebi, jer
uništava i razara sama sebe, ustvrdio je biskup. Ustvrdio je da najteže siromaštvo nije
oskudica materijalnim dobrima koja su čovjeku potrebna za dostojni život, nego ono
siromaštvo u srcu kojem je ime mržnja, sebičnost, zloća i pokvarenost. Pozvao je sudionike
slavlja neka danas svoju pozornost usmjere ne samo na materijalno nego i na duhovno
siromaštvo, i to tako da se, prije nego svoj pogled usmjere na druge, zapitaju nisu li možda
oni sami prostor u kojemu Zli vježba svoju strategiju, kad nas primjerice, navlači da o
drugima ružno mislimo i govorimo, te onda na temelju toga donosimo krive odluke,
počinjemo druge mrziti, progoniti a u konačnici i ubijati, kazao je biskup. Pripomenuo je da
od zla koje učinimo drugima nemamo koristi, nego samo štetu, te nam se valja osloboditi
napasti da ga činimo i postanemo vlastite žrtve. Kazao je da Crkva naviješta Isusa Krista
siromašnog od štalice u Betlehemu do križa na Golgoti, jer nas je on na taj način učinio
dionicima bogatstva Božje ljubavi koja pobjeđuje smrt i otvara vječnost. Biskup je spomenuo
sudionicima slavlja da se danas zajedno s njima želi radovati što je Isus Krist ustanovio Crkvu
da bude živi organizam njegove prisutnosti u kojoj on svoju ljubav s križa uprisutnjuje na
oltaru u slavlju svete mise i drugim sredstvima spasenja. Pozvao ih je da redovitim
sudjelovanjem na nedjeljnim i blagdanskim misnim slavljima u svojoj sada obnovljenoj
župnoj crkvi posvjedoče kako im je žrtva Isusove pobjedničke ljubavi na oltaru potrebnija i
važnija od trgovine ili bilo čega drugoga ljudskog, nemoćnog i prolaznog.
Osvrćući se na Isusov govor u današnjem evanđelju o razaranju Hrama, biskup je
napomenuo da je evanđelist Luka ove Gospodinove proročke riječi zapisao nakon što su se
one obistinile, jer je povijest zabilježila da su rimski vojnici po carevu nalogu 70. g. potpuno
razorili Hram u Jeruzalemu, te Židovi sve do danas nemaju novog hrama. Kazao je kako je
Isus nazvao hramom svoje tijelo, koje će nakon njegova razaranja u nasilnoj smrti na križu
biti za tri dana obnovljeno u uskrsnuću. Podsjetivši kako su ti isti Rimljani nekoliko stoljeća
kasnije gubitkom moralnih vrijednosti sami razorili svoje veliko i moćno carstvo, te okončali
svoju povijest u gubitništvu, ustvrdio je kako ih je životom u skladu s evanđeoskim
vrijednostima pobijedila mala skupina kršćana koju su Rimljani stoljećima progonili i
bezuspješno nastojali istrijebiti a koji su bili hram Duha Svetoga u kojima je on pobjeđivao.
Kazao je kako su se time obistinile Isusove proročke riječi da će njegove učenike progoniti i
ubijati, ali da će oni svojom postojanošću na koncu pobijediti. Navedene povijesne činjenice
govore da su u krivu oni koji smatraju da je za čovjekovu sreću najvažnije materijalno
izgraditi svijet u kojem on živi, zanemarujući pritom važnost da on bude biće izgrađeno na
temelju moralnih duhovnih vrijednosti koje ga uzdižu na višu razinu postojanja, ne
dopuštajući mu da potone i postane razoreno biće, ustvrdio je biskup. Primijenivši spomenuti
povijesni poučak na stanje u Ukrajini, kazao je kako je netko krivo pomislio da će lako
pobijediti u ratu zato što ima moćno oružje. Naime, i iskustvo našeg Domovinskog rata
potvrdilo je da ono što je u konačnici pobjeđivalo nije bilo oružje, nego ljubav hrvatskih
branitelja prema svojoj obitelji i domovini, spremnost žrtvovati se za drugoga. Sve ostalo je
zavaravanje. Na to upozorava sv. Pavao Solunjane u današnjem drugom čitanju koji su
vjerovali da je blizu drugi dolazak Kristov i kraj svijeta, te ih potiče da prestanu pričati o tome
neke svoje priče i ništa ne raditi, nego se prihvate posla, te životom založenim u ljubavi jednih
za druge uprisutnjuju Božju pobjedu u svijetu.
Produbljujući misao o razorenom hramu i pitajući se zašto je Gospodin Isus dopustio
da tijekom Domovinskog rata neki bezdušni ljudi razore tolike crkve na području Požeške
biskupije i drugdje u Hrvatskoj, ustvrdio je kako krivnju za to ne možemo olako pripisati
isključivo drugima, nego da se treba prisjetiti onoga što su učinili pripadnici našega naroda u
vrijeme Drugog svjetskog rata kad su razorili neke crkve pripadnika drugih naroda. Kazao je
da bi svako podsjećanje na rušenje crkve kao građevine u nama trebalo obnoviti svijest da je
Crkva otajstvena prisutnost Krista Gospodina koji je svojim uskrsnućem pobijedio smrt i koji
nas u slavljima toga otajstva u svetoj misi čini dionicima njegove pobjede nad smrću. Onaj
pak koji je postao dionikom te Isusove pobjedničke ljubavi, ne može oko sebe razarati. Nije li
onda razaranje oko nas svjedočanstvo razorenosti naših savjesti, i ne potiče li nas razaranje
naših crkava da se zapitamo što je s nama kao hramovima Božjim, hramovima Duha Svetoga.
Umjesto da se vrtimo u začaranom krugu zla, iskazujući ljutnju na one koji su nam razorili
crkve, neka nam one budu znak i poziv Božji da sebe uzmemo ozbiljnije kao hram Duha
Svetoga, ustvrdio je biskup.
Povezao je to s činjenicom da je znakovito što je u Požeškoj biskupiji potpuno
razoreno ili teško oštećeno nekoliko crkava posvećenih Duhu Svetom: u Španovici, Đulovcu,
Gornjim Bogićevcima, Lonji. Kao da nas je Bog time želio podsjetiti na našu razorenost kao
hramova Duha Svetoga, koju je potrebno obnoviti da se više ne dogode razaranja crkvenih
materijalnih zdanja, istaknuo je biskup. Kazao je kako je od materijalne obnove crkava,
mnogo zahtjevnija i teža obnova ljudi kao hramova Duha Svetoga koje je zlo razorilo u
njihovim savjestima i opredjeljenjima, u njihovu vrijednosnom sustavu. Poručio je
sudionicima slavlja kako im zidana crkva zapravo nije potrebna, ako nisu spremni u dubini
svoga bića izgrađivati se u duhovnu građevinu i hram Duha Svetoga. Istaknuo je da po
Isusovu tumačenju teški i zli događaji koji nas snalaze imaju upravo smisao u tome da nas
Bog kroz njih poziva na obraćenje. Biskup je pozvao sudionike slavlje neka ne usvoje ničije
drugo, nego Isusovo tumačenje spomenutih događaja, Naime, Isus nam i u današnjem
evanđelju izričito kaže da se pred povijesnim nevoljama ne prestrašimo, niti da njima plašimo
jedni druge, nego da podignemo svoje glave, jer se približilo naše spasenje. Ovaj naš svijet
nije određen za kraj, kršćanin ne očekuje “smak svijeta”, nego njegovu puninu i dovršenje
onom moći kojom je Isus pobijedio zlo i smrt, ustvrdio je biskup. Kakav bi to bio Bog, koji bi
svoga Sina dao za nas i spasenje svijeta, a da na koncu stvorenje izmakne iz njegovih ruku te
pobijedi zlo i Zli, upitao je biskup. Ustvrdio je da je ljubav jača od zla i mržnje, da je pobjeda
života u Isusu Kristu jača od smrti. Poželio je sudionicima slavlja neka ih današnja svečanost
blagoslova njihove crkve potakne te svojim životom budu bliži Isusu Kristu, i da se izgrađuju
snagom prisutnosti njegova Duha. Zamolio je sv. Jurja mučenika da se za njih zauzima i
pomogne im da tako bude.
Na koncu slavlja biskup je zahvalio čaglićkim žiteljima što su tijekom rata i nakon
njega nastojali u progonu i razaranju živjeti dostojanstvo čovjeka i vjernika. Potaknuo ih je
neka im nova župna crkva bude snažan znak Božje prisutnosti među njima i da na njezinu
oltaru slave Isusovo otajstvo, snagom kojega će živjeti svoju opredijeljenost za dobrotu,
plemenitost i ljubav. Zahvaljujući prijašnjem župniku Zoriću što je imao hrabrosti započeti
gradnju ove crkve i sadašnjem župniku Ivanoviću što ju je nastojao dovršiti, biskup je
istaknuo kako crkva još nije mogla biti posvećena jer nema sve potrebne uvjete, ali se nada da
će se i to u skoro vrijeme ostvariti kako bi ona bila uspostavljena u svoje puno dostojanstvo.
Nakon euharistijskog slavlja biskup je prigodom Svjetskog dana siromaha posjetio jednu
siromašnu župljanku u Čagliću i uručio joj različite potrepština te novčanu pomoć Požeške
biskupije.
