Požeški biskup Antun Škvorčević uputio je svoju Božićnu poruku pod naslovom „Pomno se
raspitajte za Dijete“, koju prenosimo u cijelosti.
»Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji i bogoslovi,
učenici i djelatnici katoličkih škola,
draga kršćanska braćo i sestre!
Želio bih svakome od vas posvjedočiti svu radost vjere kojom i ovoga Božića
prepoznajemo tko je Bog koji je darovao Sina svoga za nas. On je u siromaštvu ljudskoga
rođenja, skromna života i okrutne smrti na križu obznanio pobjedu uskrsnuća i posvjedočio
kako nismo sami na životnom putu, pa ni usred sadašnjih teških okolnosti, označenih
pandemijom COVID-19 i drugim nevoljama. Zahvalan Bogu što nas voli, od srca vam
čestitam Božić, uz molitvu da vaša srca, ispunjena njegovom blizinom, budu topla i svijetla i
u trenutcima kad je oko vas sve hladno i prazno, tmurno i mračno. Sretan vam Božić o 25.
obljetnici osnutka i uspostave naše Požeške biskupije!
- Proživljavajući svakodnevno ono što se u novije vrijeme zbiva u Hrvatskoj,
postavljam si pitanje: razlikuju li se Isusovi vjernici kod nas od onih koji se ne priznaju
takvima, ili su životom postali jednaki njima te se i ne prepoznaju u našem društvu. Božić je
prava prigoda da potražimo odgovor na to pitanje, polazeći od događaja Isusova rođenja i
onoga što je on pokrenuo. Prikazom pohoda mudraca s Istoka u Betlehem evanđelist Matej
donosi primjer vjerničkoga ponašanja nasuprot Herodovu. Mudraci su potaknuti nutarnjom
znatiželjom i potragom za dubokim značenjem i smislom događaja u koji se nastoje uključiti,
a kralj zbog sebične usmjerenosti na sama sebe ostaje na površini zbivanja i na kraju postaje
žrtva vlastite pohlepe za moći. Nije pomoglo savjetovanje sa svećeničkim glavarima i
pismoznancima koji su Herodu na temelju proročke riječi otkrili događaj rođenja novoga
kralja u Betlehemu.
On smišlja strategiju kako će se riješiti rođenoga dječaka te za vlastite
potrebe mudracima prijetvorno daje naputak: „Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete“
(Mt 2,8). Bojazan da će mu Novorođeni dodijeliti niži društveni položaj probudila je u kralju
suparničku strast da ga smakne, osnažila odlučnost da sebi osigura budućnost iz vlastitih
mogućnosti, uključujući i najtežu: pokoljem nevine dječice. Iz straha Herod je ostao sam,
postao gubitnik. U njemu je na svoj način oslikano stanje mnogih ljudi tijekom povijesti sve
do danas. Mogli bismo ga otkriti i u hrvatskom društvu kod onih pojedinaca i skupina, sustava
i organizacija koji su za opće pravilo životnoga pristupa i ponašanja usvojili herodovsku
strategiju vlastitoga interesa. No svrstali bismo se tako među one koji se kod nas bave
sumnjičenjem, prokazivanjem i osuđivanjem ljudi, postali bismo zarobljenici negativnosti.
Evanđelist nas uvjerava kako je daleko bolje svoju pozornost usmjeriti na mudrace te slijediti
njihov primjer, nego baviti se herodovskim gubitništvom. - Mudraci, naime, pristupaju stvarnosti vjerom, činom neuvjetovanim bilo kojim
društvenim određenjem, slobodom kao darom Božjim, kojim dopiru do dubljih razina
stvarnosti i postižu uvide iznad isključivosti interesnih površnosti. Vjera je pristup kojim
mudraci nadilaze ograničenosti i vlastitih znanstvenih istraživanja i dosega drugih. Oni na
temelju savjeta Herodovih učenih ljudi kreću u Betlehem kako ih je on naputio. Povezujući
vjeru i znanost, postaju mudri, tim putem pomno se raspituju za Dijete, otkrivaju značenje
njegova rođenja do kojega Herod nije u stanju doprijeti. Osjetljivošću duha koja i pojavu
zvijezde prepoznaje u njezinim dubljim znakovnim dimenzijama, mudraci vjerom temeljito
ispituju ljude i događaje, cjelovito se usredotočuju na Dijete, otkrivaju u njegovoj nemoći i
siromaštvu moć božanskoga nauma o čovjeku. U njemu pronalaze zvijezdu vodilju svoga
života: „Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom“ (Mt 2,10). Mudraci
ne gube vrijeme, ne ulaze s Herodom u rasprave o njegovim zlim namjerama, nego slijede put
vjere, ulaze u kuću gdje pronalaze Dijete s njegovom majkom Marijom, i u njemu cilj svojih
traganja za smislom, prostiru se pred njim te u darovima tamjana, zlata i smirne označuju
darovanost vlastitoga života njemu, koji se sav darovao za čovjeka. Postaju dionici dvostruke
darovanosti: Božje za čovjeka i vlastite Bogu.
Želio bih zajedno s vama, poštovana kršćanska braćo i sestre, i ovoga Božića, poput
mudraca, vjerom pomno ispitati svu dubinu božanske domišljatosti koja se odrekla nebeskoga
sjaja, da bi pristupila ljudskoj prolaznosti i smrtnosti na način malenosti i poniznosti,
primjerene čovjeku, kako bi nas u našemu siromaštvu obdarila svojim božanskim bogatstvom.
- Ne bismo se ovoga Božića dovoljno pomno raspitali za Dijete, a da ne svrnemo svoj
pogled na Crkvu i ne promotrimo kako je Isus trajno u njoj djelatno prisutan. Naime, dolazak
mudraca s Istoka u betlehemsku kuću i poklon Djetetu, Sinu Marijinu, svojevrstan je početak
onoga što se tijekom povijesti ostvaruje u Crkvi, koja okuplja ljude iz svih krajeva, rasa i
naroda svijeta, predoznačenih u mudracima. Crkva je betlehemska kuća u kojoj se nakon
mudraca mnoštva ljudi klanjaju Isusu Kristu, daruju mu svoje živote, a on ih obdaruje svojom
pobjedničkom moći nad smrti, prati na putu njihove malenosti, bolesti i siromaštava u hodu
prema kraljevstvu nebeskom. Služenjem zbora apostolskih nasljednika na čelu s Petrovim
nasljednikom u Crkvi je živa Isusova riječ, ona ga u snazi Duha Svetoga naviješta i slavi kao
pobjednika nad smrću, Gospodara života i smrti, ključ smisla povijesti i svemira. One koji
vjeruju uskrsli Gospodin u Crkvi krsnom vodom pere od grijeha, uspostavlja u dostojanstvo
Božjih sinova i kćeri, snagom Duha Svetoga povezuje u zajedništvo svoga Tijela,
euharistijskim otajstvom hrani za život vječni, ostajući s nama u sve dane – do svršetka
svijeta (usp. Mt 28,20), naša sudbina za vječnost. On je po Crkvi i danas najveća nada
čovječanstva te zavrjeđuje našu posvemašnju pozornost srca koje, poput mudraca, u svoj
njegovoj ljudskoj skromnosti i jednostavnosti prepoznaje veličinu i snagu božanske ljubavi,
jače od svih suvremenih ljudskih lutanja, zabluda i promašaja. U sinodskom savjetovanju koje
smo započeli u našoj Biskupiji nastojat ćemo s posebnom pozornošću u svim našim župama
zajednički osluškivati Njega kao suputnika, na osobit način nazočna u malenima,
siromašnima i bolesnima. Njegova prisutnost među nama veliko je ohrabrenje da ni u jednoj
situaciji našega osobnog i zajedničkog života ne zdvajamo, jer s njim je naš zemaljski hod
suputništvo nade u kojem On pobjeđuje zamke zla.
Draga braćo i sestre! Radosno se ovog Božića pridružimo mudracima s Istoka te se u
našoj Požeškoj biskupiji o 25. obljetnici njezina osnutka i uspostave poklonimo
betlehemskom Djetetu s Marijom, majkom njegovom, i obnovljenom ga vjerom prigrlimo kao
Zvijezdu naše najbolje sudbine. Zajedno s vama želio bih posvjedočiti kako vjernički dobro
znam što znače naša okupljanja u crkvi na sveta slavlja u kojima Isus Krist u nama ostvaruje
svoje djelo te ih ovoga Božića ne želimo propustiti. Sa službenoga mjesta iz Stožera civilne
zaštite minulih dana očitovano je nedovoljno razumijevanje pitanja vjere, molitve i svete mise
za naše zdravlje kad nam je preporučeno da zbog mogućnosti zaraze koronavirusom ne idemo
u crkvu, nego svetu misu pratimo putem televizijskih i drugih prijenosa. Obdržavajući sve
mjere opreza, vjernik neće olako na Božić propustiti sudjelovati u crkvi na euharistijskom
slavlju i posvjedočiti kako računa s Božjom pomoći u nastojanju oko vlastitog zdravlja i
zdravlja bližnjih. - Poštovani i dragi vjernici! Naše božićno pomno raspitivanje za Dijete ne bi bilo
cjelovito kad ne bismo svoj vjernički pogled usmjerili na ono što se događa u okolnostima
pandemije COVID-19. Svjedoci smo kako su se u Hrvatskoj s obzirom na koronavirus,
sprječavanje zaraze, cijepljenje i COVID-potvrdu stvorile podjele, nesuglasice i
suprotstavljanja. Dogodilo se da su u raspravama, demonstracijama i sukobljavanjima
dospjeli u sjenu, ili su zaboravljeni bolest i bolesnici te oni koji im požrtvovno služe. I
određeni broj kršćanskih vjernika svrstao se na jednu ili drugu stranu prijepora te je izostao
njihov dragocjen poseban doprinos koji nitko drugi ne može dati u ovoj situaciji.
Naime, Isus se poistovjetio s najmanjom braćom, bolesnima, siromašnima, osamljenima, gladnima,
žednima, pritisnutima nepravdom i drugim nevoljama. Pomno ih promatrati vjerničkim
pogledom poput mudraca znači poštivati sve ono što znanost zna o bolesti, upotrijebiti sva
sredstva koja su nam na raspolaganju da spriječimo zarazu i učiniti sve što možemo da
bolesnicima olakšamo tegobe i spasimo život. Hoće li ovoga Božića patnici, napose od
COVID-19, osjetiti naše vjerničko „pomno raspitivanje za Dijete“, a svi koji im služe u
bolnicama i drugdje pronaći u nama potporu, poštovanje i zahvalnost? Stanje u kojem se
nalazimo traži od nas posebnu duhovnost koja služi imunitetu, liječi oboljele, širi
razumijevanje i slogu, potiče na požrtvovnost u svemu što je potrebno poduzeti da se
okolnosti u Hrvatskoj s obzirom na pandemiju poboljšaju.
Usred tmurnih zbivanja naše svakodnevice, označene opasnošću zaraze COVID-19,
ovoga Božića zajedno s vama, draga braćo i sestre, zahvaljujem Bogu što je po svom
rođenom Sinu u skromnosti betlehemske štalice postao naš suputnik u slabosti i krhkosti
postojanja, darujući nam snagu za služenje dobru onih kojima su molitva, suosjećajna blizina
i pomoć potrebne. To je najbolji odgovor vjere na ono Isusovo djelo koje Apostol opisuje
riječima: „On sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi narod izabrani
koji revnuje oko dobrih djela“ (Tit 2,14).
Dok vas sve povjeravam božanskoj ljubavi betlehemskoga Djeteta, želim vam
blagoslovljenu 2022. godinu te vas od srca u Gospodinu pozdravljam«, završava biskup
Škvorčević.
