Četvrta korizmena tribina u Požegi

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp


Na četvrtoj Korizmenoj tribini četvrtkom, 23. ožujka 2023. u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi gostovao je Miro Gavran, hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade te predsjednik Matice hrvatske. Tema njegova izlaganja bila je: „Biblija kao književna inspiracija “. Na tribini je među brojnim sudionicima bio i požeški biskup Antun Škvorčević. Moderator tribine Miroslav Paulić, profesor hrvatskog jezika i književnosti u Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti u Požegi pozdravio je biskupa Antuna i sve sudionike. Parafrazirajući riječi Gavranove literarne junakinje Judite od Betulije grada kazao je: „Gospodine premilostivi, kao što u Zakonu kroz Mojsijeva usta progovori jasno i nedvosmisleno, pomozi i mojim riječima da uspostave red u opisivanju i predstavljanju našega večerašnjeg gosta“. Ustvrdio je da je Miro Gavran ne samo svestrani, sveprisutni, svegeneracijski čitani i omiljeni, svepomirljivi i sveskromni pisac, nego i predsjednik Matice hrvatske, i kazalištarac, vjerujem domalo i akademik, i suprug i otac, i zagrebački Slavonac. On stvara u sva tri književna roda (proza, drama i poezija), ne zna se u kojem je uspješniji; možda u proznom jer ga čitaju sve generacije hrvatskih čitatelja; a možda ipak u dramskom jer je naš najizvođeniji pisac. Prema njegovim dramama nastalo preko 400 kazališnih predstava koje je pogledalo preko 4 milijuna gledatelja, a njegova su djela prevedena na više od četrdeset jezika. Za njega kažu da je čovjek koji »u sebi nosi onu iskonsku notu svakog pravog književnika – sposobnost pripovijedanja, umijeće prenošenja magije žive ili napisane riječi.« On jednostavno pisati mora: još od davne 1979. godine, s nepunih osamnaest godina, pa sve do danas. Zaključio je kako se razlog da je Miro Gavran toliko plodonosan, da je jednostavno omiljen, pa onda toliko prevođen i izvođen vjerojatno krije u riječima sv. Pavla apostola da „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube!“ (Rim 8,28 )

U svom izlaganju književnik Gavran govorio je o svojim djelima koja su nadahnuta Biblijom. To su ponajprije njegova tri romana: Judita (1983.), Poncije Pilat (2004.) i Krstitelj (2022.), svojevrsna biblijska trilogija. Ispripovjedio je koji su bili njegovi motivi za pisanje ovih romana s biblijskom tematikom, i kako je svojom maštom upotpunio biblijsku naraciju o spomenutim likovima, ostavši pritom što je više moguće vjeran faktografskim podacima. Kazao je kako činjenica da u sva tri ova romana glavni likovi prolaze put obraćenja, na svoj način odražava autobiografski podatak iz njegova života, jer je i sām prošao tim putem. Još je kazao kako mu je velika želja napisati i roman o Sv. Pavlu apostolu, dapače da već duže vremena radi na tome, ali da se pritom suočava s određenim poteškoćama, koje još nije uspio prevladati. Naime, za razliku od likova u prethodnim romanima nadahnutih Biblijom, o apostolu Pavlu se toliko toga znade, osobito zahvaljujući njegovim poslanicima koje obiluju autobiografskim podacima, tako da za vlastitu autorsku imaginaciju ostaje malo prostora. Osim toga, ustvrdio je da mu je, za razliku od drama, kratkih priča i pjesama koje piše s određenom lakoćom, pisanje romana mnogo teže i zahtjevnije. Izrazio je nadu da će, kao i u nekim prethodnim slučajevima, započeto pisanje romana o sv. Pavlu apostolu ipak jednom dovršiti. Pripomenuo je kako je o njemu napisao jednu pjesmu, koja je objavljena u zbirci njegova stvaralaštva „Pjesme“ (2013.). Kazao je da je nedavno objavljena njegova poema „Obrana Jeruzalema“ (2022.), u kojoj je nadahnut biblijskim prorocima poslao snažnu poruku duhovno osiromašenom suvremenom čovjeku. Izlaganje je završio čitanjem prvog (od deset) pjevanja iz spomenute poeme.

Nakon izlaganja uslijedio je razgovor pod moderiranjem prof. Paulića, tijekom kojeg je književnik Gavran, odgovarajući na pitanja sudionika, priopćio mnogo zanimljivih podataka iz svoga osobnog života i književnog stvaralaštva, te je sudionicima pročitao četvrto poglavlje iz spomenute poeme „Obrana Jeruzalema“, koje smatra najprovokativnijim. Također se osvrnuo na zanimljiv podatak da njegovo rodno mjesto Trnava u Hrvatskoj nedaleko Nove Gradiške i grad u Slovačkoj, gdje je u čast njegovu dramskom stvaralaštvu 2003, godine pokrenut kazališni festival „Gavranfest“, nose isto ime. K tome priopćio je zanimljive informacije o Zakonu o hrvatskom jeziku, čiji je nacrt izradila radna skupina jezikoslovaca Matice hrvatske i koji je proslijeđen mjerodavnim državnim institucijama, izrazivši nadu da će spomenuti zakon što prije biti usvojen u Hrvatskom saboru, zato što je to moderni zakon bez restrikcija, koji će zaštititi sva tri narječja hrvatskog jezika i urediti njegovu javnu uporabu. U razgovor se uključio i biskup Antun upitavši književnika Gavrana s dozom humora, kad će on i književnici općenito prestati pisati, zar im u Hrvatskoj nije bilo dovoljno petsto godina od Marka Marulića do danas, da nam ispripovjede sve što su smatrali potrebnim? Književnik Gavran je odgovorio da smatra kako ljudi svakog naraštaja uvijek iznova traže odgovor na životna pitanja i izazove vremena u kojem žive, želeći da im se najbitnije životne priče ispripovjede njima razumljivim jezikom i stilom. Što se pak njega osobno tiče, kazao je da će pisati dokle god bude osjećao istinsku potrebu za pisanjem, odnosno dokle god ne bude mogao odoljeti određenoj ideji ili osobi da o njoj napiše književno djelo na svoj specifičan, drugačiji način, različit od drugih književnika. I dalje s ponešto humora biskup Antun je primijetio kako on, prezimenom „Gavran“, poput istoimene ptice gleda stvarnost s visine, iz „ptičje perspektive“, te je vidi točnije i bolje od drugih. Ali još više zbog toga što je njegov pogled nadahnut Biblijom, Božjim pogledom na čovjeka i svijet. Kazao je da nam je Bog u Svetom Pismu objavio sve potrebno za naše spasenje i da je javna objava završena s

posljednjim apostolom, ali da mi njezinu duboku poruku još nismo dokraja otkrili te Bibliju uvijek iznova čitamo da bismo u uvijek novim prilikama našeg postojanja otkrili njegovu dubinu, snagu i domet. Slično je s piscima, kazao je biskup, koji svojim pronicljivim pogledom duha otkrivaju nove, dokraja neuhvatljive dimenzije našeg postojanja i svijeta. U tom je i dragocjeni doprinos i pisca Mire Gavrana koji nam svojim književnim djelima pomažu da bolje razumijemo Božju objavu i u njoj same sebe, da se vinemo u visine i poniremo u dubine otajstva našeg postojanja. „Kad bi pisci prestali pisati, to bi bio zapravo kraj svijeta“, zaključio je biskup, jer dokle god bude života na zemlji, on je neiscrpiva stvarnost, o njemu će trebati govoriti. Zahvalio je književniku Gavranu za sve ono što nam je u svojim djelima otkrio kao određenu neizmjernost i neuhvatljivost našeg postojanja, kao i za večerašnji nastup kojim nam je približio kako pisac stvara svoja djela iz onog nadahnuća koje u njemu pobuđuje Sveto Pismo, te nas na taj način obogatio. Književnik pak Gavran pozvao je sudionike da vođeni duhom razlučivanja što više čitaju dobru literaturu, da o tom međusobno razgovaraju, jer će im to pomoći da budu uspješniji, ispunjeniji, plemenitiji, zdraviji i u konačnici sretniji ljudi.

Na svršetku, moderator Paulić je obavijestio da će se peta i posljednja ovogodišnja korizmena tribina održati u četvrtak, 30. ožujka, najavivši da će na njoj gostovati Ante (Vlašić) Cash i članovi „Božanstvene Komedije“ koji će govoriti o humoru u vjeri.

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)