Kad su shvatili da na sustav ne mogu čekati, roditelji djece s autizmom u Požegi iz Udruge Mali princ, odlučili su se organizirati sami. Prikupili su novac, angažirali stručnjake, pokrenuli programe i terapije te stvorili jedino mjesto u cijeloj Požeško-slavonskoj županiji namijenjeno osobama s autizmom. Četiri godine rade, no posljednjih mjeseci njihova budućnost postaje neizvjesna – prijeti im gubitak prostora u kojem djeluju.
Razlog je, kako je istaknuto u prilogu emisije Provjereno Nove TV, nemogućnost postizanja dogovora o potpisu novog ugovora o najmu s Udrugom MI, njihovim susjedima u zgradi, koji također rade s djecom i roditeljima djece s teškoćama u razvoju. Umjesto suradnje i međusobne podrške, dvije udruge našle su se u otvorenom sukobu.
Predsjednica Udruge MI je Ivana Pavelić, koja je ujedno i gradska vijećnica Grada Požege ispred Hrvatske demokratske zajednice. O njezinoj ulozi i načinu upravljanja Udrugom MI posljednjih dana intenzivno se raspravlja u gradskim kuloarima, ali i među roditeljima korisnika. Ključno pitanje koje se nameće jest: je li Udruga MI privatna udruga Ivane Pavelić ili udruga koja prvenstveno pripada korisnicima i njihovim roditeljima?
U prilogu Provjerenog te na sjednici Gradskog vijeća Grada Požege, Pavelić je izrekla niz rečenica koje su dodatno potaknule raspravu o karakteru i vođenju udruge. Među njima su i izjave:
- „U udruzi kod mene“
- „Ja bi rekla može bez problema budite tu“
- „Ja imam 11 zaposlenih osoba“
- „Ja sam tu licencu ishodila“
- „Uložila sam preko 20 000 eura u adaptaciju prostora“
- „To sam odlučila ignorirati“
- „Osim što mi je poslala sve moguće inspekcije“
- „Čini veliku štetu i meni i mojim korisnicima“
- „Ja sam odlučila da ćemo mi ići u potpis ugovora“
Upravo ove izjave dio javnosti tumači kao pokazatelj snažne personalizacije udruge, odnosno dojma da se ona percipira više kao osobni projekt nego kao zajednička organizacija roditelja, stručnjaka i korisnika. Dodatnu težinu daje i Zakonski okvir po kojem udruge u Republici Hrvatskoj moraju funkcionirati. Prema Zakonu o udrugama, udruga nije privatno vlasništvo jedne osobe, nego pripada svojim članovima i mora djelovati sukladno statutu. Statut propisuje tijela udruge, njihove ovlasti i način donošenja odluka. Najviše tijelo je Skupština, koja odlučuje o ključnim pitanjima rada udruge, dok predsjednik ili predsjednica udrugu zastupa i provodi odluke tijela, ali ne bi smio samostalno donositi sve važne odluke. Upravo zato udruge u pravilu imaju i Upravni ili Izvršni odbor kako bi se osiguralo zajedničko i transparentno odlučivanje, a ne upravljanje voljom jedne osobe. Tekst ne prejudicira ničiju odgovornost, već otvara pitanje načina upravljanja udrugama u javnom interesu i odnosa prema korisnicima.
Pokušali smo putem službene stranice Udruge MI iz Požege doznati više podataka o vodstvu udruge, što nam nije pošlo za rukom, budući da stranica ne radi:
“Oprostite, radimo na web-stranici.
Hvala na strpljivosti. Trenutno radimo na web-stranici i vratit ćemo se vrlo brzo.”
Zanimljivo je kako rubrika ‘Naš tim’ počinje kao predstavljanje udruge i korisnika, a vrlo brzo se pretvori u osobni portret Ivane Pavelić. Kod Ivane imamo Bruxelles, Europski parlament, neprocjenjive uvide i liderstvo, dok je kod Kristine naglasak na radu, volontiranju i svakodnevnom funkcioniranju aktivnosti. Kao da jedna prolazi kroz institucije Europe, a druga kroz stvarni život udruge.
