4. prosinca slavi se blagdan Svete Barbare, jedne od glasnica Došašća koja svojim likom najavljuje skori Božić. Ujedno je i jedna od četrnaest svetaca zaštitnika u nevolji. Štuje se kao zaštitnica vatrogasaca, rudara i dobre smrti, a seljaci su joj se nekada utjecali za olujnih vremena moleći da ih sačuva od groma i vatre. U ratnim vremenima posebno su je častili topnici, što se povezuje s njezinim životopisom, premda se povijesnih podataka o Barbaru ne nalazi mnogo. Zbog toga se najviše prenosi pučka legenda.
Sveta Barbara ujedno je i zaštitnica Župe Jakšićke.
Prema predaji, Barbara je bila kći Dioskorusa, imućnog plemića i trgovca iz Nikomedije u Maloj Aziji. Bila je izuzetne ljepote, bistrine i naobraženosti, pa ju je otac ljubomorno čuvao planirajući joj osigurati bogatog muža. Prije puta zatvorio ju je u kulu s dva prozora, no po povratku je zatekao i treći prozor te znak križa na ulazu. Barbara mu je smjelo priznala da je sama dala probiti treći prozor kao uspomenu na Presveto Trojstvo, a križ staviti kao podsjetnik na Kristovo otkupljenje. U tajnosti je primila kršćansku vjeru.
Razjareni otac, kao gorljivi poganin, odlučio ju je ubiti. Barbara je čudesno pobjegla u brda, no jedan pastir ju je izdao i predali su je vlastima. Pretrpjela je mnoga mučenja, a njezine su rane svaki put nadnaravno zacjeljivale. Naposljetku je osuđena na smrt, a presudu je vlastitom rukom izvršio njezin otac. Legenda kaže da ga je ubrzo nakon toga pogodila munja i usmrtila. Barbarina mučenička smrt postala je nadahnuće vjernicima – simbol vjere koja ostaje svježa i postojana poput uvijek zelene livade.
Običaji na blagdan Sv. Barbare
U pojedinim krajevima na njezin se dan na tanjurić sije božićna pšenica koja ozeleni do Božića i ukrašava dom. Drugdje se pšenica sije kasnije, 13. prosinca, na blagdan Sv. Lucije. U zemljama njemačkog govornog područja običaj je da se na Barbaru odreže grančica trešnje i stavi u vodu na toplo, kako bi procvjetala do Božića. Tako Sveta Barbara postaje simbol proljeća usred zime, baš kao što je njezina vjera bila svjetlo usred tamnog svijeta.
U likovnoj umjetnosti svetica je najčešće prikazana s mačem i kaležem u ruci, dok pod njezinim nogama stoji kula – simbol događaja iz njezina života.
Svim Barbarama i Baricama portal Požeški.hr upućuje srdačne čestitke povodom njihova imendana!
