Dvadeset i prvi križni put mladih Požeške biskupije

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


U organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih, 26. ožujka održan je dvadeset i treći
Križni put mladih Požeške biskupije pod geslom „Ja sam Put i Istina i Život“. Više od tisuću i
dvjesto sudionika prešlo gotovo dvadeset i pet kilometara od Pleternice do Požege. Program
ovogodišnjeg križnog puta mladih bio je prilagođen okolnostima te se odvijao tijekom
jednoga dana, a započeo je u jutarnjim satima u svetištu Gospe od Suza u Pleternici te
nastavio preko Gradca, Trapara, Jakšića, Kuzmice i Vidovaca do Požege – sjedišta Biskupije.

Tijekom hoda sudionici Križnog puta imali su prigodu za svetu ispovijed ili osobni razgovor
sa svećenicima koji su ih pratili, kao i za trenutke šutnje i osobnu molitvu. Nakon toplog
dočeka župljana i mladih Župe Sv. Nikole Biskupa u Pleternici i njihovog župnika Antuna
Ćorkovića na samom početku, mlade su srdačno primili župljani Župe Požeške Sesvete u
filijali Trapari zajedno sa župnikom Josipom Klarićem. Velikodušnošću župljana i župnika
Tihomira Bilešića sudionici Križnog puta počašćeni su ručkom i osvježenjem, nakon čega su
se preko Kuzmice i Dervišage zaputili do Vidovaca. I ondje su ih radosno primili
mnogobrojni vjernici zajedno s njihovim župnicima Ivicom Bošnjakom i Brankom Šipurom.

Po dolasku u Požegu sudionici Križnog puta uputili su se u požešku Katedralu u koju su
unijeli biskupijski križni mladih, izmolili posljednju postaju nakon čega je uslijedio središnji
događaj– euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.
Pozdravljajući brojne mlade, biskup je kazao da je ovaj njihov Križni put bio snažan
duhovni događaj, jer su hodali s Isusom Kristom, razmišljajući o smislu svoga života, i
otvarajući se Bogu u iskrenosti svoga srca. Ustvrdio je kako su ovim Križnim putem na svoj
način posvjedočili da Požeška biskupija tijekom dvadeset i pet godina svoga postojanja vjerno
hodi našom Hrvatskom domovinom s Isusom Kristom pod geslom: „Krist danas i uvijeke!“

Podsjetio ih je na riječi iz svoje Poruke za ovogodišnji Križni put, tiskane u prigodnoj knjižici
koju je svaki sudionik primio zajedno s bedžem, kojima ih je potaknuo »da u svjetlu križa
promatraju mnoštvo nedužnih ljudi koji trenutačno u Ukrajini pate zbog ratnog nasilja,
izloženi ubijanjima i razaranju, prisiljeni na bijeg iz svojih domova i zemlje. Zacijelo će i
ondje pobijediti ljubav spremna na umiranje, a sebičnost skončati u porazu i gubitništvu.
Pozivam vas da u svoj molitveni i pokornički „Križni put“ uključite i „križni put“ ukrajinskih
ljudi pogođenih ratnim stradanjima«, kazao je biskup. Potaknuo ih je neka u ovoj svetoj misi
u svoje mladenačko srce saberu sve ono što je u njihovu životu lijepo i radosno, kao i sve ono
što je teško i mučno, ono što je uistinu križ, ali u kojem je prisutna nada u pobjedu Božje
ljubavi.

Također ih je pozvao da se u ovoj svetoj misi sjedine s Isusom Kristom, koji je za
sebe rekao: „Ja sam Put i Istina i Život“, kako su pjevali na svakoj postaji Križnog puta,
naglasivši da Onaj koji je bio put mnogima tijekom dvije tisuće godina, sada jest i njihov put,
napose u osobnim patnjama, kao i svima u Ukrajini koji trpe zbog rata. Na biskupov poziv svi
su sudionici zapjevali geslo ovogodišnjeg Križnog puta: „Ja sam Put i Istina i Život“.
Primijetivši u homiliji crvenilo od sunca na licima mladih, biskup je rekao kako je to
znak da su se na ovom Križnom putu ražarili i u svom srcu, među ostalim i ovdje u Katedrali
dok su u tišini i sabranosti slušali naviještaj Božje riječ. Ona nas, naime, uvijek želi zagrijati
Božjom blizinom, pohoditi njegovom toplinom, kako ne bismo bili ljudi hladnog i praznog
srca.

Upozorivši na veliki križ postavljen ispred svetišta, koji su mladi prvi put ponijeli na
Biskupijskom križnom putu 2007. godine, kad smo slavili desetu obljetnicu osnutka Požeške
biskupije, biskup je rekao da je on petnaest godina znak da naši mladi nisu ljudi hladnog srca
za Isusa Krista, nego da sudjeluju u mnogim duhovnim događajima svojih župa i naše
Biskupije, formirajući se po Isusovu modelu čovjeka, koji se u povijesti čovječanstva pokazao
snažnim i nezamjenjivim. Crkva stoga trajno podsjeća ljude, a napose mlade, da ne ostanu
bića malog, ili možda nikakvog formata, nego da iznutra rastu do one veličine, dubine i snage
koju u njima može ostvariti Krist.

Kazao je da nam o tom Isusovu formatu čovjeka na svoj način progovara i evanđelje
koje smo navijestili. Evanđelist Luka tvrdi da je u Isusovo vrijeme bilo ljudi koji su se
pouzdavali samo u sebe, koji su sebe smatrali pravednicima a druge podcjenjivali kao
grješnike. Biskup je ustvrdio da je životno polazište samodostatnosti, individualizma i
sebičnosti napose pogubno za mlade ljude i da su u tom krugu očituje mali ljudski format koji
ne donosi sreću.

Čovjek, naime, zatvoren za Boga i bližnjega zapravo je siromah i gubitnik,
pa makar posjedovao veliko materijalno bogatstvo. Napomenuvši kako je zanimljivo da
unatoč tome što se naš biološki organizam, koji se sastoji od oko 30 milijardi stanica, svake
tri godine potpuno izmijeni, mi ostajemo nepromijenjeni na razini svijesti i osobnog
identiteta, biskup je ustvrdio da je jedinstvena i neponovljiva osoba duhovni podatak, Božje
djelo, njegov dar.

Međutim, upozorio je biskup, čovjek na razini svoga duha može postati
prostor djelovanja Zloga, te u svom ljudskom formatu očitovati zloću, sebičnost i
pokvarenost, biti izgubljen na nutarnjim putovima svoga bića. Povezano s time istaknuo je
važnost molitve, napose za mladog čovjeka.
Polazeći od naviještene Isusove prispodobe o farizeju i cariniku koji su došli u Hram
pomoliti se, biskup je najprije pojasnio da su farizeji bili poznati kao vjerni vršitelji propisa
Mojsijevog zakona, a da su carinici bili omraženi sakupljači poreza za rimske okupatore.
Kazao je kako je farizej upotrijebio molitvu za prigodu u kojoj je pun sebe nabrajao što sve
dobroga čini, smatrajući da mu je zbog toga Bog na neki način postao dužnik i da ga za to
treba nagraditi.

Bog, međutim ne želi s nama uspostavljati računske odnose, nego prijateljske
po kojima rastemo kao njegova stvorenja do one razine postojanja, formata čovjeka koji on
može u nama ostvariti. Isusova je primjedba u evanđelju da je farizej otišao iz hrama
neopravdan. Naprotiv, carinik koji sav skroman, ponizan na dnu Hrama nema ništa drugo
Bogu nabrojiti nego svoje slabosti, promašaje i grijehe, živi posvemašnju otvorenost za Boga
i spremnost da ga Bog obdari svojim milosrđem i ljubavlju te uzraste u svom ljudskom
formatu, ustvrdio je biskup. Dodao je da računajući s Bogom kao carinik, naša ranjenost zlom
i negativnošću nije naša sudbina, nego milosna punina koju nam Bog želi darovati.

Naglasivši kako je carinik svojom molitvom postao dionik Božjeg svijeta a ne farizej,
biskup je progovorio o molitvi u životu mladih, kazavši da je ona disanje duše. Kao što
ljudsko tijelo umire ako milijarde njegovih stanica ne dobivaju dovoljnu količinu kisika, tako
ni njegova duša ne može živjeti bez molitve. U molitvi koja je posvemašnja čovjekova
otvorenost za Boga, on svojom prisutnošću ulazi u njegovo biće i iznutra ga oblikuje u
njegovu duhu, uspostavlja u božanske dimenzije postojanja. Molitva nije prvenstveno
izgovaranje određenih riječi, nego stav otvorenosti čovjekova duha, srca, dubine vlastitog
bića za Boga. Slikovito rečeno, ona je kisik za čovjekovu dušu, disanje u Duhu Svetom,
ustvrdio je biskup.

Poručio je mladima da se ne boje svojih poteškoća i problema, da se ne
pokušavaju ni sebi ni drugima prikazivati drugačijima nego što jesu, jer nikome ne koriste
naše prijetvornosti, a još manje laži, da je iskrenost njihova šansa i da ih Bog voli onakve
kakvi jesu, te da je on njihova snaga i pobjeda u svim njihovim slabostima i nemoćima.
Pozvao ih je da se i oni poput dvanaestorice učenika s kojima je Isus unatoč njihovim
slabostima osvojio svijet oduševe za njegov model čovjeka, čija je veličina u onome što Bog
može u njem i po njem ostvariti. Ustvrdio je: Ako Isus Krist u ovom dijelu Hrvatske može
računati s vama tisuću i dvjesto mladih sudionika ovog Križnog puta, on će izvesti
veličanstvena djela za našu Hrvatsku. Pozvao je mlade da se u izgradnji svoje budućnosti
ravnaju po zakonitostima duha, te nikada ne svedu svoj život samo na materijalnu razinu,
uvjereni da je Isus Krist njihova jedina i konačna prava sudbina.

Poželio im je da budu oduševljeni Isusovi prijatelji, i da mu svaki dan molitvom posvjedoče da vjeruju kako ih on
svojom ljubavlju koja pobjeđuje smrt može najbolje izgrađivati u njihovu čovještvu. Zamolio
je Isusovu Majku, koja je s velikom nježnošću pratila Isusa na njegovu zemaljskom putu, da
svakome od njih u teškim trenucima života bude tješiteljica, hrabriteljica i pomoćnica.
Nakon popričesne molitve mladi su predvođeni biskupom uputili Bogu molitvu za
Požešku biskupiju. Potom je mladić Matko Matišić izrekao biskupu riječi zahvalnosti za
blizinu i potporu kojom im svjedoči da mladi imaju svoje mjesto u Crkvi, i da Crkva računa s
njima. Kazao je kako su mladi tijekom ovog Križnog puta molili za našu sadašnjost i
budućnost, naše obitelji i prijatelje, za našu Biskupiju i za svog biskupa – njezinog pastira, da
ga Bog uzdrži u dobrom zdravlju i obdari svim potrebnim milostima.

Čestitao mu je obljetnice koje ove godine slavi, a djevojka Petra Tomšić predala mu je cvijeće.
Zahvaljujući biskupu Antunu za predvođenje misnog slavlja, Krunoslav Siroglavić,
biskupijski povjerenik za pastoral mladih, kazao je da su se ovim Križnim putem mladi
uključili u sinodski hod Požeške biskupije o 25. obljetnici njezina osnutka, te je naglasio
njihovu spremnost za dijalog i svjedočenje kršćanskih vrijednosti u vremenu u kojem žive.

Zahvalio je župnicima župa kroz koje je povorka mladih prolazila, što su ih zajedno sa svojim
vjernicima srdačno primili i pobrinuli se za njihovu okrjepu, kao i svećenicima koji su ih
doveli i pratili na ovom Križnom putu. Na poseban pak način zahvalio je biskupu Antunu što
je tijekom dvadeset i tri godine na ovakvim Križnim putevima svojom pastirskom brigom i
zauzetošću pratio i ohrabrivao tisuće mladića i djevojaka, svjedočeći na taj način koliko su
oni važni u našoj Požeškoj biskupiji. Na ove njegove riječi mladi su odgovorili svojim
pljeskom. Osvrćući se na prethodne biskupijske križne putove, biskup je zahvalio mladima
što u svojim srcima njeguju vjernost Isusu Kristu, jedni prema drugima i vrijednostima koje
su naučili u njegovoj Crkvi.

Zahvalio je Povjerenstvu za pastoral mladih, Katehetskom uredu
i Pastoralnom centru za trud koji su uložili u organizaciju ovog Križnog puta, svećenicima i
vjeroučiteljima koji su dopratili mlade iz svojih župa, župnicima koji su ih dočekali,
roditeljima i svima koji su im na bilo koji način bili od pomoći, đakonima i kolegijašima, a
osobito samim mladima koji su na njem sudjelovali. Pozvao ih je da idućega 24. rujna
ponovno dođu u Požegu na Biskupijski dan mladih i koncert „Otvorite vrata Kristu“.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika