Učenici osnovnih škola i ministranti Požeške biskupije tradicionalno su 7. svibnja,
prvu subotu u mjesecu svibnju, hodočastili u biskupijsko marijansko svetište Gospe Voćinske.
Program je počeo pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja. Središnji dio
hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u
zajedništvu s Ivicom Žuljevićem, upraviteljem Odgojno-obrazovnog centra Požeške
biskupije, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Željkom Faltakom,
odgajateljem Josipom Đurinom, i drugim svećenicima koji su dopratili hodočasnike.
Tijekom misnoga slavlja bogoslovi Požeške biskupije Antonio Kljajić iz Župe sv. Josipa u
Đurđenovcu, Ivan Ligenza iz Župe Uzašašća Gospodnjega u Ruševu te Petar Smolić iz Župe
sv. Ilije Proroka u Orubici primljeni su među kandidate za svete redove. Započinjući sveto
slavlje biskup Antun je pred likom Gospe Voćinske uputio nekoliko poklika Isusovoj Majci,
na što su djeca odgovarala pjevajući „Blažena ti što povjerova“.
Biskup je uveo djecu u sveto slavlje tako da ih je zapitao kako su. Čuvši odgovor da su
„super“, kazao je kako ga raduje što ne odgovaraju školskim ocjenama od 1 do 5 kojima se
ocjenjuje njihovo znanje, nego „ocjenom „super“ kojom opisuju svoje stanje srca. Upozorio je
na uskrsnu svijeću, ustvrdivši da nas njezin plamen podsjeća kako svjetlo pobjeđuje mrak na
taj način da se svijeća topi, troši i nestaje i da je ona znak Isusa Krista čija je smrt bila
umiranje za pobjedu svjetla nad tamom, života nad smrću. Kad njegovo svjetlo dopre do naših
srdaca po otvorenosti u vjeri, tada se događa naše uzdignuće u stanje koje nazivamo „super“.
Tome služi naše hodočašće, rekao je biskup.
Zatim je zahvalio ministrantima za vjernu i
požrtvovnu službu kod oltara, kazavši kako su s nama danas ovdje i bogoslovi, mladi ljudi
koji su osjetili Božji poziv da krenu putem svećeništva, te će na ovom slavlju biti službeno
uvršteni među kandidate za svete redove. Voćinski župnik i voditelj svetišta Ivan Ereiz uputio
je zatim pozdrav sudionicima slavlja, kazavši kako se napose raduje pohodu biskupa Antuna
svetištu Gospe Voćinske na ovom dječjem hodočašću. Dodao je da srca ove djece pristigle iz
cijele biskupije svjedoče o ljubavi prema nebeskoj Majci, te se svi sjedinjuju pred njezinim
likom da još odanije nasljeduju njezina sina Isusa Krista. Čestitao je biskupu 25. obljetnicu
biskupstva, 50. obljetnicu svećeništva, te 75 godina života, povjeravajući ga zagovoru Isusove
Majke da mu kod Boga izmoli snage na njegovu putu služenja.
Biskup je započeo homiliju rekavši djeci kako mu se čini da je Isus bio ponešto strog
prema svojim učenicima u današnjem evanđelju kad ih je pitao: „Hoćete li i vi otići od
mene?“ Riječ je o važnom pitanju, ne samo za tadašnje njegove učenike, nego i za nas danas,
ustvrdio je biskup. Rekao je djeci da Isus to isto pitanje postavlja i njima, jer možda i oni kao
onodobni Isusovi slušatelji žele od njega čuti i prihvatiti samo nešto svoje, a ne što je Božje,
drugačije i zahtjevnije od njihova. Izrazio je uvjerenje kako su došli na hodočašće da bi Isusu
s Petrom iz današnjeg evanđelja potvrdili: „Kamo da idemo, ti jedini imaš riječi života
vječnoga!“
Na biskupov poziv sva nazočna djeca zajednički su ponovila: „Gospodine, ti imaš
riječi života vječnoga!“ Radi se o tome, kazao je biskup, do kamo možemo stići s Isusom, a
do kamo s onim što mi hoćemo. Isus tumači u današnjem evanđelju kako tijelo ne koristi
ništa, i da je duh onaj koji oživljuje, te veli: „riječi koje sam vam govorio Duh su i život“. U
tom je izazov, ustvrdio je biskup. Spomenuo je djeci kako su važne riječi koje im učitelji
govore u školi, svjedočeći o onom što su ljudi istražili o svemiru, svijetu, nama, što smo
susreli na životnome putu. No, to nije dovoljno, jer ljudske riječi dopiru do našega razuma, ali
ne dublje. Isusove su riječi duh i život, i jer su božanske prodiru do srca da bi nas oživjele.
Svojom riječju Isus unosi u nas svoj Duh koji nas oživljuje da postajemo više od tijela,
pobjednici s njime nad smrću, kazao je biskup. Dodao je kako se čudi da onodobni Isusovi
slušatelji nisu razumjeli da je sve naše ljudsko kratkoročno te u njegovu govoru prepoznali
riječ koja oživljuje naše srce i daruje život. Kazao je nazočnoj djeci da su spomenuti Isusovi
slušatelji napravili krivu procjenu kad su njegovoj riječi pristupili samo razumski a ne vjerom
koja je mjerilo srca za ono što Bog može ostvariti više nego li mi a za čim čezne naše srce.
Polazeći od naviještenog ulomka iz Djela apostolskih, biskup je predstavio Petra kao
čovjeka kojeg je oživjela Isusova riječ, unijela u njega svjetlo i snagu Duha a on joj
povjerovao i po njoj djelovao. Petar pohađa Isusove učenike u različitim mjestima te dolazi do
Lide i Jope, i susreće ljude u njihovoj slabosti: U Lidi Eneju koji je uzet, a u Jopi Tabitu koja
je umrla. Eneja koji je uzet i ne može vladati svojim tijelom, želi ozdraviti.
Biskup je upozorio djecu na znakovitu pojavu, da nitko od nas ne voli sjediti na istom mjestu cijeli svoj
život, nego kretati se, hodati, nekamo ići i stići. Ustvrdio je kako je svijest da mi trebamo
hodati i nekamo stići zasadio u nas Onaj koji nas je pozvao u život, a do cilja našega puta ne
stiže se fizičkim nego duhovnim hodom kojem je ime vjera. Stoga Petar kaže uzetome:
„Eneja, ozdravlja te Isus Krist, ustani i hodaj“. Vjera je hod s Isusom Kristom, te u Petrovom
„ustani i hodaj“ čujemo onu istu riječ koja se upotrebljava za Isusovo uskrsnuće, u kojem je
on ustao iz smrti u pobjedu života, čiji se dionik postaje vjerom i vjernošću Isusu Kristu.
To je više nego li prohodati fizičkim nogama, zaključio je biskup, poželjevši da svi sudionici
hodočašća u Voćinu Marijinim zagovorom još čvršće prohodaju vjerom u srcu te s Isusom
oblikuju svoj život i stignu s njime do pobjede svjetla nad mrakom, života nad smrću. Slično
je Petar postupio i s umrlom djevojčicom u Jopi, pozvavši je: „Tabita, ustani“. Opet čujemo
istu riječ „ustani“ koja se primjenjuje na Isusovo uskrsnuće. Biskup je pripomenuo kako
radije voli govoriti da je Isus ustao od mrtvih, ili ustao iz smrti nego da je ustao iz groba.
Poznata nam je fizička smrt, gdje tijelo umire i odlažemo ga u grob, ali postoji i smrt srca,
istaknuo je biskup. Ona se zove sebičnost, po kojoj počinjemo istinski umirati. No kada Isus
Krist uđe u naše srce može raskinuti okove naše sebičnosti i pomoći nam da ustanemo od
mrtvih.
Biskup je potom pozvao nazočnu djecu neka se prisjete što smatraju najvažnijim u
životu? Zaželio je da im najvažnije bude ono što u njima može ostvariti Isus Krist. On može
snagom svoga Duha pokrenuti u njihovom srcu energije svoje pobjede nad smrću, da bude
oslobođeno od onoga što u njemu stvara mrak. To je Marija jako dobro razumjela, voljela je
Isusa, pa je i sama postala dionikom Isusove pobjede nad smrću, te je slavimo kao uznesenu
na nebo. Marija nam zato neprestano svijetli kao primjer do kamo se s Isusom stiže kada smo
mu vjerni, i kada je on prvi i najvažniji u našemu životu. Biskup je dodao kako smatra važnim
da okupljena djeca u Voćinu shvate tko su ona u Isusu Kristu i njegovoj Majci Mariji.
Izrazio je uvjerenje da je Isus ubacio u njihovu pamet i srce poticaj da kada dođemo kući razmišljaju
što to ona žele od života i kako misle to postići, te njihovo hodočašće ne završi ovdje, nego se
nastavi u njihovoj svakodnevici. Potom je spomenuo kako se ovdje nalaze trojica bogoslova
koji žele postati svećenici. Zapitao je kakvo je to svjetlo Isusova Duha u srcima nekih mladih
ljudi te oni prepoznaju da ih on zove na put svećeništva te se odlučuju slijediti ga. Kazao je da
je to čudo nalik na ono s Enejom, kad je u srcu ustao vjerom i prohodao s Isusom Kristom. To
je kao ustati iz nekoga mrtva stanja, poput Tabite.
Radujući se što će trojica mladih ljudi u
obredu primanja među kandidate za svete redove reći svoj „evo me“, biskup je kazao kako se
nada da će netko i među nazočnom djecom tako osluškivati Isusa u svom srcu, da prepozna
kako Isus i njega zove da ga slijedi u svećeničkom ili redovničkom zvanju, i da jednakom
odvažnošću kažu „evo me“. Biskup je na kraju homilije povjerio Isusovoj Majci, neka svojim
zagovorom pomogne da takvih mladih ljudi bude što više, napose o 25. obljetnici Požeške
biskupije, te bude dovoljno onih koji će u našoj Slavoniji naviještati Radosnu vijest Isusove
pobjede nad smrću. Potaknuo je na ustrajnost u molitvi, jer Isusovih prijatelja nikad dosta u
Hrvatskoj.
Nakon homilije uslijedio je obred primanja spomenute trojice bogoslova među
kandidate Požeške biskupije za sveti red Đakonata i Prezbiterata. Rektor Nadbiskupskog
bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Željko Faltak predstavio je bogoslove, na što je slijedila
molitva i blagoslov kojim ih je biskup Antun primio među kandidate. Na svršetku misnoga
slavlja biskup je rekao nazočnoj djeci kako je radostan što je zajedno s njima mogao danas
zahvaliti Bogu i Isusovoj Majci za 75 godina života koje sutra navršava, za 50 godina
svećeništva od kojih je 25 godina u biskupskom služenju. Nakon Molitve za Požešku
biskupiju, te popričesne molitve otpjevana je pjesma „Kraljice neba, raduj se“.
Biskup je na kraju pozvao djecu da provjere čiji odlaze s ovoga hodočašća? Odgovorivši da odlaze kao
Isusovi učenici, biskup je dodao djeci da odlaze i kao Marijini sinovi i kćeri, jer nam je ona
darovala Isusa i pomaže da uvijek budemo njegovi. Uslijedio je potom čin povjere Isusovoj
Majci. Biskup je čestitao bogoslovima koji su danas uvršteni među kandidate za svete redove,
spomenuvši da se na slavlju uz svećenike nalaze i četvorica đakona, trojica iz Požeške
biskupije i jedan iz zagrebačke Franjevačke provincije, koji će u sljedećem mjesecu primiti
red svećeništva i doći među vjernike u ime Isusovo kao služitelji njihovih duša. Još je
podsjetio da je sutra Nedjelja „Dobrog Pastira“ i pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja i
vjernost onih koji su se odazvali.
Nakon okrijepe i odmora, na kongresnom prostoru uslijedio je tradicionalni Vjeronaučni kviz
znanja, u kojem se natjecalo 13 ekipa, dok su se ostala djeca okušala u raznim igrama za njih
pripravljene. Prvo mjesto u Kvizu znanja osvojila je ekipa iz Župe sv. Nikole Biskupa u
Pleternici, drugo ekipa iz Župe sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu, a treće iz Župe Pohoda
BDM u Voćinu.
Biskup Antun je pobjedničkoj ekipi uručio medalju Voćinskog Svetišta s
poveljom o osvojenom prvom mjestu a drugim ekipama prigodne darove. Istaknuo je
znakovitost da je prvo mjesto osvojila skupina iz Svetišta Gospe od suza u Pleternici, druga iz
Stražemana čiji su vjernici svake godine na usluzi hodočasnicima pješacima u Voćin a treća iz
Gospina Svetišta u Voćinu, koje o 25. obljetnici Požeške biskupije slavi i svoju 25. obljetnicu
biskupijskog marijanskog svetišta.
