[FOTO] U tri dana, četiri vrha – HPD Gojzerica Požega

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


Planinari HPD Gojzerica Požega proteklog vikenda kroz tri dana, obišli su četiri značajna planinska vrha na području Pelješca, Korčule i Dubrovačkog zaleđa. Vesela ekipa okupila se u Požegi u petak 24. studenog 2024. godine, točno u 1 sat i krenula kombijem prema Dubrovniku preko BiH. Usput pokupili su planinara iz Oriovca i nastavili prema graničnom prijelazu. Cijelu noć i prijepodne vozili su se do odredišta Kune Konavalske, otkuda kreće uspon na Ilijin vrh – 1234 mnv, koji se nalazi na planini Snježnici u Dubrovačkom zaleđu. Stigavši na cilj nakon 12-satne vožnje, odmah su krenuli s usponom na vrlo strmu planinu. Vremenski uvjeti nisu bili baš najbolji, jer vidljivost nije bila dobra zbog guste magle, a ”visila” je i kiša. Stigavši na vrh osjetili su vjetar i prve kapi kiše tako da se gore nisu dugo zadržavali, a osim toga ni vidljivost nije bila neka. Spustivši se s planine odmah su krenuli na trosatnu vožnju prema Orebiću, gdje ih je čekao apartmanski smještaj. Putem ih je pratila orkanska bura i veliki pljusak, ali u kombiju je bilo dovoljno toplo i suho, tako da su uz zvuke dobre glazbe popravili raspoloženje i prekratili si put. Stigavši u Orebić smjestili su se u apartmane i ubrzo pozaspali, umorni od puta i uspona na Snježnicu. Drugo jutro dočekala ih je ponovno loša prognoza te su se odlučili krenuti trajektom na Korčulu i popeti vrh Kom 508 mnv. Trajekt ih je brzo prebacio, pa su mogli nastaviti vožnju kombijem do farme Mala Kapja, gdje je bio početak staze za uspon. Raskomotivši se ubrzo su započeli s usponom, uz poticaj lagane kišice i vjetara. Putem pronašli su pregršt gljiva i zanimljivu floru, koja ih je osvojila svojom raskoši. Stigavši na goletni kameni vrh, mogli su uživati u prelijepom pogledu na Mosor, Biokovo, Pelješac, Mljet, Lastovo, Hvar, Brač i udaljeni Vis, a cijeli otok Korčula također im je bio kao na dlanu. Nakon kraćeg odmora i uživanja, spustili su se do vozila i vratili u Orebić. Odmah po silasku s trajekta nastavili put Bilopolja, gdje je bio start za najzanimljiviju i najzahtjevniju točku ovog izleta, vrh Sveti Ilija – 960 mnv, najviši vrh Pelješca. Staza je krenula pokraj napuštenog samostana, gdje su se uspjeli osladiti zrelim plodovima naranači, koje su rasle na divlje. Inače na području Orebića bezboroj je stabala naranči sa zrelim plodovima, a veliki dio tih stabala nalazi se na napuštenim parcelama i nitko ne vodi o njima brigu. Staza na Svetog Iliju odmah je krenula žestoko i strmo, a kako su se penjali pojačavala je bura. Vjetar je ”brijao” do iznemoglosti, propirujući sve do kostiju. Bile su potrebne kape i rukavice te toplija odjeća ispod vjetrovki. Sve se to brzinski oblačilo, kako bi se tijelo zagrijalo i zaštitilo od nesnosnog osjećaja hladnoće. Iako temperatura nije bila ni blizu nuli, osjećaj hladnoće je pojačavala žestoka bura te je boravak u planini bio znatno otežan. Sve to je prisililo naše planinare da pruže korak i ubrzaju svoj dolazak na vrh, gdje ih je očekivao jedan od najljepših pogleda na Jadranu. Stigavši gore mogli su uživati u nestvarnim vidicima u smjeru Korčule, Biokova, Mosora, Konavala, Mljeta, Hvara i ostalih obližnjih otoka. Osjećaj za neumorne planinare bio je nesvakidašnji, jer bili su ispunjeni nekom pozitivnom energijom koja se nakupila zbog ostvarenog uspona i prelijepih pejzaža. Osjećalo se tu i zajedništvo, neki ekipni ”đir”, pa su za kraj ponosni i zadovoljni napravili pregršt fotografija uz jednu zajdničku. Povratak je bio efikasan i brz, zbog poticaja od strane pobješnjelog vjetra koji nije posustajao. Po povratku u apartman bili su ponosni svime ostvarenim u dva posljednja dana, jer im je ostao još samo jedan vrh za sutra te povratak kući. Ovako umorni nisu bili za neko veliko slavlje, pa su se odmah nakon večere i tuširanja bacili u krevete ne ustajući do jutra. U ranu zoru bio je doručak i kretanje, uz odjavu iz apartmana te polazak prema posljednjoj destinaciji. Također na Pelješcu iznad sela Žuljana, strpljivo ih je čakao posljednji div Sveti Ivan 470 mnv s odličnim pogledoma na Pelješac, Mljet i Dubrovačko zaleđe. Uspon nije bio lak, što zbog umora, što zbog uske, kamenite i strme staze. Svejedno ova ekipa nije posustala i ubrzo se našla na vrhu, ostvarivši tako sve zacrtane ciljeve. Pogled je opet bio veličanstven kao i kod većine jadranskih vrhova, ali duži boravka na vrhu nije dolazio u obzir, zbog oštre bure i žurbe kući. Po silasku brzo su se presvukli i krenuli na dug put kući, ali ovaj puta preko svima dragog Pelješkog mosta. Nevjerovatno je koliko ovaj most skraćuje put i kolko znači ljudima koji stanuju južno od Neuma. Vozeći se mostom uživali su u njegovoj neospornoj ljepoti, postajući svjesni njegove veličine i moći kojom je ispraćao sve svoje putnike. Još pod dojmom kupili su obilje neretvanskih mandarina i sličnih proizvoda te nastavili do granice i dalje u BiH. Prvu pauzu napravili su u Jablanici na području Hercegovine, gdje su kušali bosanske pite i ostale delicije te obavili kupovinu. Nastavivši put kroz Bosnu ubrzo su se pronašli na području znatnije hladnoće, uz debeli sniježni prekrivač koji se stalno nadopunjavao. Koristivši zaštitu i toplinu kombija nisu se mnogo izlagali vanjskim utjecajima, a pauze su koristili samo za odlazak na WC uz kratak odmor. Po povratku u Požegu završila je još jedna uspješna avantura, tijekom koje su planinari HPD Gojzerica Požega uspješno ispenjali četiri vrha u tri dana.
”Do iduće zgode i nezgode!” – poručio je organizator i vodič ovog planinarskog izleta, Višeslav Turković.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *