Zimski uspon na Viševnik: Nikad modrije nebo, snijega kao u priči i silazak „nema teorije“ stazom
Nema te fotografije ili YouTubea koji vas može pripremiti za ono što je planina spremna podariti, a ni staze kojom vas iskusni planinari neće uspješno popeti i prizemljiti. Zato će i ovogodišnji zimski uspon u Alpe itekako ostati u sjećanju planinarima PD Mališćak i HPD Sokolovac koji su u ranojutarnjim subotnjim satima krenuli na slovenski vrh Viševnik (2.050 mnv).
Na uspon krećemo s Rudnog polja gdje je staza već u startu poprilično strma. Dan je sunčan, vjetra srećom nema, a temperatura je u laganom minusu pa smo vrlo brzo skidali višak odjeće. I dok grabimo uz skijašku stazu na Pokljuki, društvo nam prave skijaši na vučnici. Neki od nas im pomalo zavide na puno lakšem izboru za uspon od ovog našeg „na noge“.
Na kraju skijaške staze vrijeme je za dereze jer na velikim strminama i snijegu, dereza glavu čuva. Ionako prekrasan dan i nikad modrije nebo, snijeg je dodatno uljepšao. Ekipa je dobro raspoložena. Uz očaravajuće prizore okolnih vrhova, dubokog snijega zbog kojeg smo na nekim dijelovima hodali po vrhovima klekovine i sunca koje nas je dobrano grijalo, uspon je prošao u baš baš dobroj atmosferi (onu jednu derezom probušenu gojzericu brzo smo zaboravili). A kad vas priroda nagradi ljepotama koje je teško doživjeti i nemoguće zaboraviti, o umoru nitko i ne razmišlja. Na vrhu klopa, fotografiranje i dogovor za spust. Mario Perić, naš organizator s visokogorskim iskustvom, izvidio je stazu za koju su neki od nas odmah rekli „nema teorije“ te procijenio da smo spremni za silazak Srenjskim prevalom. Hvala mu na tome!
Slijedi poslastica. Uz dobre savjete organizatora, bez puno priče i uz maksimalni oprez, spuštali smo se po isturenim stijenama stazom širine dereze, snijegu u koji smo propadali iznad koljena, strminama u koje se neki od nas nisu usudili ni pogledati. Nakon najtežeg dijela spusta, do kraja ture je preostalo još malo slatke patnje i propadanja u duboki snijeg putom kojim još nitko prije nas nije prošao.
Nedjelju smo iskoristili za uspon do Blejske koče na Lipanci (1.633 mnv) gdje smo prije povratka kućama planirali ručati i ugrijati se uz čaj i kavu. No, kako u domu nije bilo vode, ručak smo odlučili potražiti u dolini, a umjesto kave i čaja, ugrijali smo se pivom.
Još jedan ŠČarobni izlet je iza nas (čisto da budemo u trendu). Nekima je ovo bio prvi zimski uspon, neki su dodatno pomaknuli svoje granice, neki su bili tu da čuvaju i hrabre…..
I kako to nakon svakog presuper izleta bude, već sada čekamo neki novi zimski uspon jer toliko je još vrhova koji čekaju Marija, Đelu, Dražena, Juricu, Tina, Kabića, Francuza, Anamariju i Lidiju. Vidimo se!
Tekst i foto: Lidija Galić
