Hodočašće zdravstvenih djelatnika Gospi Voćinskoj

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


Zdravstveni djelatnici s područja Požeške biskupije hodočastili su 22. lipnja 2022. u
Voćin. Program je započeo ulaznom procesijom od hodočasničkog križa prema crkvi, gdje su
hodočasnici pjesmom i molitvom pozdravili Gospu Voćinsku.
Potom je dr. Davor Vuković,
profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u
Osijeku, održao razmatranje „Osobna duhovna izgradnja i pristup bolesnicima“. Ukazao je na
činjenicu da je čovjek biće koje svakodnevno traga za srećom i smislom što suvremeni ljudi
sve više ignoriraju polažući sve nade u sebe što ih posljedično odvodi u praktični ateizam i
vjerski indiferentizam.

Ustvrdio je kako hodočašće zdravstvenih djelatnika u Voćin potvrđuje
kako oni kao vjernici žele njegovati i izgrađivati duhovnu dimenziju, a potom je prenositi na
pacijente kojima služe. Podsjetio je kako je važno imati svijest da je nastojanje oko vlastite
duhovnosti i traženja Boga uvijek odgovor, jer Bog je već učinio prvi korak – on prvi traži
nas, ide nam ususret, kuca na vrata našeg srca. Kucanje i Božji poziv na zajedništvo čuju oni
koji nastoje živjeti u poniznosti i po savjesti. Navodeći mnoge poticajne primjere i osobnog
iskustva, pozvao je zdravstvene djelatnike da unatoč mnogim opasnostima sačuvaju djetinje i
jednostavno srce te se nikada ne umore tražiti Boga u sakramentima, Svetom pismu i
svakodnevici, napose kada služe bolesnicima u kojima primaju samoga Krista podsjetivši na
Isusovu tvrdnju „Što god učiniste jednome od ove najmanje braće, meni učiniste“.

Nakon izlaganja hodočasnici su u pripravi za svetu misu u crkvi izmolili svetu krunicu
tijekom koje su imali prigodu za osobnu ispovijed. Središte hodočašća bilo je euharistijsko
slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu s duhovnicima
katoličkih udruga medicinskih sestara i liječnika te dušobrižnicima u bolnicama s područja
Požeške biskupije i drugim svećenicima. Biskup Antun je najprije pred Gospinim likom
uputio pozdrav Isusovoj Majci, a potom svima nazočnima, istaknuvši da je voćinska crkva
„puna“, ali ne toliko njihovim brojem, koliko žarom njihove ljubavi i požrtvovnosti koju svaki
dan ulažu u one kojima je njihova pomoć potrebna. Zahvalio im je za to plemenito djelo,
osobito za služenje koje su iskazivali bolesnima tijekom pandemije COVID-a 19. Kazao je da
je voćinska crkva danas „puna“ i zbog toga što je u srcima hodočasnika budna vjernička
odanost, povjerenje i predanost Isusu Kristu, sinu Marijinu, kojem je ona cjelovito služila.
Izrazio je uvjerenje kako je njihovo srce puno i molbi, ne samo za njihovo osobno dobro,
nego i za dobro njihovih obitelji i onih kojima služe u bolnicama te drugim zdravstvenim
ustanovama. Pozvao ih je da u ovu svetu hodočasničku žrtvu unesu sve svoje slabosti i
nevolje, zdravstvene ustanove u kojima služe, naše obitelji, kao i domovinu koja je potrebna
ne samo fizičkog nego i duhovnog zdravlja.

U homiliji biskup je rekao da bi netko, gledajući sa strane zdravstvene djelatnike danas
u Voćinu, mogao zapitati što je došlo liječnicima, medicinskim sestrama i drugom
zdravstvenom osoblju da su došli u ovo hodočasničko mjesto, smatrajući da bi oni i danas,
premda je državni blagdan, trebali biti pokraj bolesnika i služiti im. Izrazivši uvjerenje da im
naviještena Božja riječi pomaže u davanju odgovora na spomenuto pitanje, biskup je najprije
progovorio o moćnom voćinskom arhitektonskom crkvenom objektu, kojeg su u 15. stoljeću
izgradili ljudi, koji su smatrali da će se po tom zdanju moći vinuti do onih razina našeg
postojanja koje nam samo Bog omogućuje. Podsjetio je sudionike slavlja da su u ovo zdanje
tijekom više stoljeća dolazili vjernici s područja koja oni predstavljaju – od Strmca, gdje se
nalazi katolička bolnica Sv. Rafaela, i od Virovitice, preko Našica, do Požege i Nove
Gradiške, pa iz Lipika, do Pakraca i Daruvara – i ovdje očitovali svoju vjeru kojom su se
uzdizali u Božji svijet, zagledani u Isusovu Majku i očekujući njezinu pomoć. Istaknuo je
nazočnima da se oni svojim hodočašćem uključuju u snažnu duhovnu povijest koja se u
Voćinu odvijala tijekom više stoljeća i postaju dionicima duhovnog dinamizma u koji nas
uvodi Isusova Majka.

Polazeći od naviještenog prvog čitanja u kojem sv. Pavao tumači Rimljanima kako je
čovjek Božji projekt, biskup je ustvrdio da bi Apostol danas nama u Hrvatskoj koji najveće
nade polažemo u europske fondove za ostvarivanje naših projekata poručio kako je dobro što
to činimo, ali bi nas upozorio kako se projekt čovjeka ne može ostvariti samo iz naših ljudskih
mogućnosti, nego nam je za to potrebna pomoć njegova projektanta i suradnja s njime, a to je
Bog. Njegov projekt o čovjeku sav je usmjeren prema onoj dimenziji i razini života koju
nazivamo „pozitivnom“, te ćemo se svi složiti da je pozitivnost zapravo zdravlje, i kako nas
svakodnevno iskustvo uvjerava da se našim ljudskim sposobnostima ne uspijevamo osloboditi
negativnosti, kojih kao da je u Hrvatskoj svakog dana sve više, ustvrdio je biskup.

Bog nije dopustio da njegov projekt o čovjeku zbog ljudske zarobljenosti negativnošću i zlom
propadne, te je poslao na svijet svoga Sina Isusa Krista da nas izbavi iz spomenutog stanja.
Biskup je ustvrdio da je inicijativa koju je Bog u Sinu svome Isusu Kristu poduzeo za čovjeka
snažan argument za to da Božji projekt čovjeka neće propasti, jači je i veći i od bilo kojeg
ljudskog argumenta. Govoreći o tome kako nas sv. Pavao poziva da zaziremo od zla i
prianjamo uz dobro, polazeći od najpozitivnije i najmoćnije stvarnosti kojoj je ime ljubav, a to
je u konačnici Bog, biskup je kazao kako se do istine da je ljubav na vrhu čovjekove
vrijednosne ljestvice ne dolazi znanstvenim putem, nego putem vjere. Vjera je sposobnost
našeg duha prodrijeti u Božju blizinu i doći do svjetla koje obasjava ljudski razum da pravo
vidi i razumije stvarnost oko sebe i postane njezinim dionikom.

Povezujući govor o vjeri s evanđeoskim ulomkom, u kojem se ljudi u čudu pitaju
otkuda Isusu iz Nazaretu, običnom drvodjelji, kojemu poznajemo oca i majku, mudrost i
sposobnost moćno navješćivati Božju riječ i činiti čudesa, biskup je kazao da čovjekov
identitet nije u onome čime se kao životnim zanimanjem bavi niti u društvenom statusu koji
mu je dodijeljen, nego u onome što on jest po Božjem pozivu u život i njegovoj stvorenosti.
Ljudski život je najveća stvarnost ne samo u našim, nego i u Božjim očima. Stoga je služiti
čovjekovu životu najveća mudrost i dostojanstvo, ujedno i najteži posao, napomenuo je
biskup. Podsjetio je sudionike slavlja kako su vjernici u ovom svetištu stoljećima tragali za
takvom mudrošću, koja im je pomagala rasti u ljudskosti, dobroti, plemenitosti i ljubavi i svim
drugim vrlinama koje je sv. Pavao nabrojao u spomenutom ulomku, i izrastati do one mjere
čovjeka koju nismo sami smisli, nego nam je Bog objavio i omogućio u Sinu svome Isusu
Kristu, pobjedniku nad zlom i smrću.

Dajući odgovor na pitanje s početka homilije, biskup je ustvrdio da liječnici,
medicinske sestre i drugo zdravstveno osoblje nisu pogriješili što su danas došli na hodočašće
u Voćin, jer su se susreli s jednom poviješću duha hrvatskog čovjeka, koji je ovdje zagovorom
Isusove Majke njegovao blizinu Bogu i iz nje crpio konkretnu životnu istinu o sebi,
objavljenu u Isusu Kristu, stjecao životnu mudrost. Poručio je sudionicima slavlja koliko je
dragocjeno što se kao medicinski djelatnici bave čovjekom, potaknuvši ih da svaki dan budu
ne samo s čovjekom, nego i za čovjeka, a da nikada i nipošto ne budu protiv čovjeka.
Podsjetivši kako se i danas u Hrvatskoj vode rasprave o tome je li čovjek vrijedan poštovanja
od trenutka njegova začeća, i ima li on dostojanstvo i u najtežim životnim stanjima,
uključujući i njegovo umiranje, biskup je upozorio da su polazišta u tim raspravama počesto
interesno motivirana a mjerila površna i bezbožna, zbog čega u konačnici nastrada sam
čovjek. Stoga je zahvalio sudionicima slavlja što iz svoje vjere nastoje promišljati o sebi, o
čovjeku, o njegovoj ranjenost, bolesti i smrti, i zastupati onu istinu koju nam je Bog objavio u
Isusu Kristu.

Kazao je da je to proročki način odnosa prema stvarnosti koji zastupa Isus u
današnjem evanđelju, očitujući da je prorok čovjek koji nastupa snagom Božje riječi, živi po
njegovim nadahnućima u srcu i savjesti, i koji očima vjere promatra sve na mnogo dublji
način. Upozorio je na Isusovu riječ da „nitko nije prorok u svom zavičaju“, među svojom
rodbinom i poznanicima i evanđelistinu tvrdnju da nije mogao među svojima učiniti čudesna
djela, kako je drugdje redovito ostvarivao, prvenstveno ozdravljujući bolesnike, čudeći se
njihovoj nevjeri. Protumačio je biskup, da u ozračju nepovjerenja i nevjere Isusa nije očitovao
svoju božansku moć.

Pozvao je zdravstvene djelatnike da se u svom svakodnevnom
ophođenju s bolesnicima ne ograniče samo na biološko-kemijska sredstva i tehnološka
pomagala, nego da im pristupe i svojom vjerom, te na taj način stvaraju ozračje za one
mogućnosti koje ne može ostvariti znanost i tehnika, nego samo Bog. Rekao je kako nas
Marija stoljećima i u voćinskom svetištu uvjerava da se čuda mogu događati samo onda kad
Bogu u našim životima otvorimo mogućnosti za njegovo djelovanje. Stoga ju je zamolio neka
ne dopusti da otvrdnu naša hrvatska srca za Boga pa da ga više ne razumijemo, a onda ni
same sebe, nego da nam dade srce poput njezina, u kojem će biti mjesta za Božju riječ, za
njegovu istinu o čovjeku i za sve ono pozitivno što Bog može ostvariti u nama. Zahvalio je
sudionicima slavlja što tako s Bogom razmišljaju i što računaju s Marijom u opredjeljenjima
svoje slobode, poželjevši da Bog potpomogne sve ono dobro, lijepo i plemenito što s njime
osjećaju za čovjeka.

Pri svršetku pričesti, biskup je podsjetio sudionike slavlja da se ovo hodočašće odvija
u godini kad naša Požeške biskupija slavi 25. obljetnicu svoga osnutka, a Voćin spominje 25.
obljetnice otkako je postao biskupijsko svetište, te je zajedno s njima najprije izmolio molitvu
za Požešku biskupiju, a potom čin povjere Isusovoj Majci. Na svršetku slavlja poručio je
zdravstvenim djelatnicima da se i oni dok služe bolesnima i umirućima poput Marije nalaze
pod Isusovim križem, koji nije gubitništvo, nego pobjeda Božje ljubavi nad zadnjom
granicom ljudskog postojanja.

Zahvalio im je svima za sudjelovanje, napose sestri Miri Ilić i
dr. Tvrtku Kovačeviću za njihov doprinos u organizaciji ovog hodočašća, te svim
predsjednicima pojedinih ogranaka liječničkih i sestarskih udruga u Požeškoj biskupiji, sa
željom da i nadalje promiču međusobno zajedništvo s naslova vjere, jer će tako moći učiniti
više u služenju čovjeku. Nazočnim pak svećenicima dušobrižnicima u bolnicama zahvalio je
za ono što redovito nastoje činiti za bolesnike i zdravstvene djelatnike u ustanovama u kojima
služe. Zahvalnost je izrekao i voditelju voćinskog svetišta Ivanu Ereizu što ih je rado primio i
omogućio im da se ovdje dobro osjećaju.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika