Tvrtka Contumax d.o.o. iz Križevaca još je 2020. godine doživjela potpuno odbijanje u vlastitom gradu. Gradsko vijeće Križevaca tada je jednoglasno, sa svih 17 glasova protiv, odbilo odluku o osnivanju prava građenja u Gospodarskoj zoni Gornji Čret, gdje je Contumax planirao izgradnju bioplinskog postrojenja i kompostane vrijedne oko 15 milijuna eura, a o čemu je pisao portal krizevci.info. Razlog odbijanja nije bio protivljenje razvoju ili investicijama, nego niz ozbiljnih dvojbi vijećnika: od nedostatne pripremljenosti projekta, izostanka stručnih analiza i prezentacija, nejasnih izvora sirovine, financijske konstrukcije, pa sve do straha od negativnih utjecaja na okoliš i širenja neugodnih mirisa. Upravo je “smrad” tada bio jedna od ključnih tema rasprave.
Šest godina kasnije, ta ista tvrtka započela je s radom, ali ne u Križevcima, nego u Kutjevu. I upravo se ondje dogodilo ono čega su se križevački vijećnici 2020. godine pribojavali.
Prema informacijama objavljenima na portalu Kutjevački.hr, veći broj građana Kutjeva posljednjih je dana izrazio zabrinutost i nezadovoljstvo zbog rada kompostane smještene u prostoru nekadašnjeg objekta KTC-a. Kao glavni problem navode se neugodni mirisi koji se šire gradom, a zabrinutost su, osim stanovnika, iskazali i poduzetnici te obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Posebno zabrinjava činjenica da zasad nije jasno koliki je stvarni dugoročni utjecaj takvog postrojenja na kvalitetu zraka, zdravlje ljudi i okoliš. Dana 17. siječnja 2026. godine na e-mail info@contumax.hr Požeški.hr poslao je upit navedenoj tvrtki, no do današnjeg dana na naš upit nitko nije odgovorio.
Za razliku od situacije u Križevcima 2020. godine, kada je projekt zaustavljen političkom odlukom Gradskog vijeća, u Kutjevu je Contumax dobio sve potrebne dozvole, ali ne od Grada Kutjeva, nego od Požeško-slavonske županije.
Gradonačelnik Kutjeva Josip Budimir promptno je reagirao i jasno stao na stranu svojih sugrađana:
„Grad Kutjevo ni u jednom aktu iz svoje nadležnosti nije dao suglasnost za ovu investiciju. Upravo je Grad Kutjevo prvi prijavio navedene probleme Državnom inspektoratu. Od investitora očekujemo punu odgovornost i hitno uklanjanje svih negativnih utjecaja na okoliš. U Zlatnoj dolini nema i neće biti mjesta za projekte koji ugrožavaju ljude i prirodu.“
Ovakva reakcija pokazuje odlučnost gradske vlasti da zaštiti zdravlje i kvalitetu života svojih građanki i građana, bez obzira na formalno-pravne okolnosti u kojima su dozvole izdane. Budimir je jasno poručio da Kutjevo neće tolerirati projekte koji proizvode ekološke probleme, bez obzira na njihovu gospodarsku ili investicijsku težinu.
Državni inspektorat Republike Hrvatske ubrzo je proveo nadzor putem Inspekcije zaštite okoliša i potvrdio ono na što su se građani žalili. Utvrđene su nepravilnosti u radu postrojenja koje rezultiraju pojavom neugodnih mirisa izvan lokacije gospodarenja otpadom. Tvrtki Contumax naloženo je da mora primijeniti odgovarajuće tehničke mjere kako bi se spriječilo širenje mirisa te da onečišćujuće tvari ne smiju biti ispuštane u količinama koje narušavaju kvalitetu zraka i uvjete života.
Istovremeno, iz službenih dokumenata proizlazi da je:
- 21. svibnja 2025. godine izdana uporabna dozvola za kompostanu,
- studenoga 2025. godine izdana dozvola za gospodarenje otpadom, odnosno za obavljanje oporabe neopasnog otpada postupkom kompostiranja,
a obje dozvole izdao je nadležni upravni odjel Požeško-slavonske županije.
- studenoga 2025. godine izdana dozvola za gospodarenje otpadom, odnosno za obavljanje oporabe neopasnog otpada postupkom kompostiranja,
Grad Kutjevo u tim postupcima nije sudjelovao, nije izdavao suglasnosti niti je imao ikakav utjecaj na izdavanje tih akata.
Dok gradonačelnik Budimir pokazuje primjer odgovornog i brzog reagiranja u zaštiti interesa svojih građana, odgovornost Požeško-slavonske županije ostaje otvoreno pitanje. Na temelju čega su izdane dozvole?
Jesu li stručne procjene bile dovoljne?
Je li u postupku dovoljno uzeta u obzir blizina naselja i kvaliteta života stanovnika?
I tko snosi političku i institucionalnu odgovornost ako se pokaže da postrojenje trajno narušava okoliš i zdravlje ljudi?
U konačnici, ova priča povezuje Križevce 2020. i Kutjevo 2026. u jednu jasnu liniju. Ono što je tada spriječeno političkom odlukom Gradskog vijeća, ovdje se ostvarilo administrativnim putem, s posljedicama koje sada osjećaju građani druge sredine. Razlika je u tome što Kutjevo ima gradonačelnika koji je bez oklijevanja stao na stranu svojih ljudi, dok se ključna pitanja sada sve glasnije postavljaju onima koji su dozvole izdali.
