Požeški biskup Antun Škvorčević uputio je vjernicima Požeške biskupije korizmenu poruku
pod naslovom „Odakle ratovi?“ (Jak 4,1). Tekst donosimo u cijelosti:
»1. Ovogodišnja korizma o 25. obljetnici osnutka i uspostave Požeške biskupije te
održavanja župnih sinodskih savjetovanja u znaku je teških ratnih zbivanja koja je Rusija
pokrenula u Ukrajini. Samo nekoliko dana prije početka rata mnogi su ga smatrali
nevjerojatnim, a trenutačno se njegovim strahotama ne vidi kraja, među ostalim i zbog
prijetnje upotrebe nuklearnog oružja. Mir ne samo u Ukrajini, nego u Europi i svijetu ozbiljno
je ugrožen. Sjećajući se hrvatskih patnja, brojnih izbjeglica, žrtava i razaranja u
Domovinskom ratu, s dubokim suosjećanjem proživljavamo trpljenje nedužnih ukrajinskih
ljudi izloženih ratnim stradanjima, napose starijih, žena i djece. Sjedinjeni s papom Franjom i
s onima diljem svijeta koji su se odazvali na njegov poziv, svu mučnu ratnu dramu u Ukrajini
na Čistu srijedu u molitvi smo povjerili Bogu mira, a postom i drugim djelima pokore te
novčanim darom za stradalnike posvjedočili svoje raspoloženje ljubavi i solidarnosti prema
onima kojima je pomoć u ovom trenutku silno potrebna. Valja nam ove korizme nastaviti
ustrajno moliti i prikazivati žrtvu da se zaustavi rat u Ukrajini i povrati mir. Svjesni da je
izvor mira obraćeno srce, istovremeno nam je poraditi na vlastitom obraćenju i moliti za
obraćenje onih koji su povjerovali u nasilje i rat kao način rješavanja određenih pitanja.
Ljudska pohota i ratne prijetnje
2. Novinari, političari, vojni i drugi analitičari nastoje tumačiti razloge rata u Ukrajini,
ali ostaju uglavnom na nekim izvanjskim čimbenicima, koji ne dohvaćaju njegove korijene.
Stoga našu osobitu pozornost zavrjeđuje kratka ali duboka analiza ljudskog srca i savjesti o
kojoj piše sv. Jakov u svojoj Poslanici. Na to nas potiče činjenica da smo ulomak iz navedene
Poslanice koji o tom govori imali kao prvo čitanje u svetoj misi dva dana prije početka rata u
Ukrajini. Apostol pita i odgovara: „Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde:
od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete
postići; borite se i ratujete. Ištete a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim
potratite.“ (Jak 4, 1- 3). U navedenoj Jakovljevoj tvrdnji na svoj način čujemo pitanje „Gdje
si?“ (Post 3,9) što ga je Bog na prapočecima postavio Adamu kad je njegova sloboda postala
žrtvom prijevare Zloga, kao i pitanje „Gdje ti je brat?“ (Post 4,9), upućeno Kajinu nakon
Abelova ubojstva. Ovdje se ne radi o mjestu na kojem se čovjek našao nakon počinjena
grijeha, nego o stanju gubitništva u koje je po njem dospio te sâm iz njega nije mogao izaći.
Isus će sa svom jasnoćom upozoriti da je zbog ranjenosti i zavedenosti zlom ljudsko srce
izvor zla, ustvrdivši: „Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe,
lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka“. (Mt 15,19-20).
Korizmena higijena srca i savjesti
3. Zanemarena higijena srca i savjesti predstavlja u suvremenom društvu jedno od
teških stanja u kojem se skriva najveća opasnost za čovjekovu budućnost. Naime, u njegovu
srcu i savjesti odvija se drama napastovanja Zloga, koji uvjerava ljude, što je učinio i sa
samim Isusom u pustinji, da su veliki i uspješni kad su sebični, bogati i moćni, i da im ne
treba ni Boga ni čovjeka. Pojedinac postaje na taj način zarobljenik vlastite samodostatnosti,
umire u srcu i savjesti te djeluje razorno oko sebe. Isusov poziv „Ako se ne obratite, svi ćete
(tako) propasti“ (Lk 13,5) osobito je aktualan za ozdravljenje naše slobode, iz koje kreću naša
opredjeljenja. Truditi se oko vlastita obraćenja znači dati najbolji doprinos miru u sadašnjim
njegovim ugrozama. Onaj tko ima hrabrosti sa svom iskrenošću svakodnevno se u svojoj
nutrini zaustaviti sâm pred sobom i promišljati o onome što vojuje u njegovu srcu i savjesti,
da bi uvidio stanje svoje slobode i u poniznosti ga prihvatio, učinio je prvi korak prema
obraćenju. Ako se potom odluči pomno osluškivati u sebi govor Duha Svetoga te se posvema
okrene Bogu i nastoji činiti ono što mu srce prosvjetljeno božanskim svjetlom kaže i
osnaženo njegovom milošću krene putem istinskog dobra, ostvarilo se obraćenje koje čovjeka
potvrđuje u punom dostojanstvu njegove slobode. Sv. Jakov snažno potiče na takav čin kad
kaže: „Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Podložite se dakle Bogu! Oduprite se
đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu i on će se približiti vama! (…) Ponizite se pred
Gospodinom i on će vas uzvisiti.“ (Jak 4,6-8.10).
Obraćenjem zaustaviti rat
4. Pozivam vas, braćo i sestre, da potaknuti ratnim zbivanjima u Ukrajini snažnije
poradite na vlastitom obraćenju, oslobođenju od sebičnosti, ozdravljenju svoje slobode
prvenstveno trajnom molitvenom povezanošću s Bogom, upravljajući mu svakodnevno sa
Psalmistom iskreni vapaj: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ (Ps
51,12). Budite otvoreni i budni za Duha Svetoga, da biste bili ispunjeni njegovim božanskim
energijama. To se napose ostvaruje čitanjem i slušanjem Božje riječi, sudjelovanjem na svetoj
misi i u drugim sakramentima. Obnovite se u spremnosti za vršenje onoga što je u skladu s
dobro oblikovanom savješću, svakodnevno živeći iskustvo duboke ukorijenjenosti u Božji
svijet po odnosu ljubavi prema bližnjima. Dok radite na vlastitoj duhovnoj izgradnji, molite
za obraćenje onih koji su pokrenuli rat u Ukrajini, da zaraćene strane sjednu za pregovarački
stol, jer to je put da se dođe do mira. Naime, za pregovaračkim stolom započinje proces
obraćenja uvjeravanjem onoga koji je pokrenuo rat da uvidi kako je na krivom putu te
odustane od njega, da dođe do spoznaje kako će opredjeljenjem za mir istinski pobijediti a
daljnjim ratovanjem sve izgubiti. Pregovori koje je započela ruska i ukrajinska strana prije
nekoliko dana znak su nade. Molite da do savjesti onih koji su pokrenuli rat dopre Božje
svjetlo te prihvate mir i uspostave odnose pravde i ljudskog dostojanstva u poštovanju
slobode pojedinca i naroda.
5. Poštovana i draga braćo i sestre! Neka sinodsko savjetovanje, koje će se ove
korizme održati u svim našim župama, bude veliki i zauzeti razgovor o navedenim važnim
pitanjima srca i savjesti te živog nastojanja da naša opredjeljenja budu usklađena s Božjim
naumom o čovjeku. Pri tom imajte na umu da se naš „syn-hodos“, naša sinodalna nastojanja u
ovom trenutku očituju napose po našoj spremnosti da budemo na zajedničkom putu s
izbjeglicama iz Ukrajine. Otvorimo im vrata svoga srca, posvjedočimo molitvom i darom da
ih prihvaćamo kao braću i sestre, pronađimo im kod nas prostore kamo ćemo ih smjestiti ako
ustreba i pružimo im sve što je u našim mogućnostima da po nama osjete blizinu Isusa Krista
u kojem je sva naša nada. Tako ćemo na najbolji način očitovati ono što smo tijekom 25
godina nastojali ostvarivati u našoj Biskupiji pod geslom „Krist danas i uvijeke!“
Sa željom da Bog mira bude s vama, sve vas od srca pozdravljam i blagoslivljam«, zaključuje
biskup Škvorčević.
