Krštenje petog djeteta roditelja Belak u Okučanima

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


U subotu prije Misijske nedjelje, 21. listopada, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi Sv. Vida u Okučanima euharistijsko slavlje i krstio dječaka Benedikta, peto dijete roditelja Karla i Kristine Belak, te djevojčicu Vitu, drugo dijete roditelja Maria i Lare Rašić. Pozdravljajući okučanskog župnika fra Ivu Brezovića, časne sestre i sve druge sudionike slavlja, biskup je kazao kako je došao radovati se s njima novim rođenjima u Okučanima. S posebnim osjećajima zahvalnosti i poštovanja što služe životu pozdravio je roditelje malog Benedikta i male Vite. Ustvrdio je kako u novom čovjeku Bog očituje svoj vječni naum, a započinje ga ostvarivati u svetom krštenju, kada u njih ulazi Isus Krist snagom svoje ljubavi s križa kojom je pobijedio smrt. Dodao je kako je služiti životu veliko dostojanstvo i da nema nečega važnijega od suradnje s Bogom na tako velikom djelu. Podsjetio je kako je ovih dana život mnogih ljudi ugrožen u Izraelu i Palestini, te da u Požeškoj biskupiji ovog tjedna molimo za mir, pozvavši nazočne neka u ovom slavlju i oni budu molitelji da čovjek kao prvo i najveće Božje dobro bude u navedenim zemljama pošteđen od rata i stradanja.

Na početku homilije biskup je upitao sudionike slavlja: »Kako život u Hrvatskoj? Kako život u Okučanima?«. Izrazio je uvjerenje da nazočni zamjećuju kako je situacija s obzirom na život kod nas s jedne strane poprilično škrta, a s druge strane da se poprilično raspravlja o životu, što ljudi čine od davnine. Ustvrdio je da ono što pritom pomaže nisu velike rasprave, nego dobro utemeljena i obrazložena uvjerenja i opredjeljenja. Polazeći od prvog naviještenog čitanja u kojem sv. Pavao podsjeća svoje prijatelje u Rimu na Abrahama kao oca vjere i tim putem oca mnoštva naroda, biskup je kazao sudionicima slavlja da postoje određene stvari koje u životu treba vršiti po zakonima. Obdržavanjem zakona može se ostvariti puno dobroga, ali se zakon može izigrati, a njegovim kršenjem učiniti mnogo zla, ustvrdio je biskup. Bog je u davno doba otvorio raspravu s Abrahamom, ne o onome što on može postići po zakonu, nego o onome što može iz vjere, iz povjerenja u Boga i iz povjerenja u život. Primijenivši taj govor na uvijek aktualnu raspravu o začeću novog čovjeka i abortusu, biskup je ustvrdio da se kršćansko zauzimanje za život kod nas ne može svesti na borbu da Hrvatski sabor ne donese zakone koji će biti protiv života. Naime, nije pitanje kakav ćemo imati zakon o abortusu u Hrvatskoj, nego kakve ljude imamo, kakva je njihova osjetljivost s obzirom na život i njihova opredjeljenja utemeljena u Evanđelju života. Abraham ne pita za zakon, on posvema vjeruje Bogu i životu kao njegovu daru, te se u svom opredjeljivanju i konkretnom djelovanju ravna po onome što Bog želi od njega.

Osvrćući se na evanđeoski ulomak u kojem Isus veli: „Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim; a tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim“, biskup je ustvrdio kako nas ove riječi podsjećaju da naš život ne ide tek do groba, nego da je u konačnici svega Bog, koji kao centripetalna točka sabire sve naše živote u zajedništvo vječnog života. Stoga, biti na kraju svega priznat od Isusa Krista kao njegov, znači biti određen za vječnost. Biskup je upitao sudionike slavlja je li oni u Okučanima razmišljaju o životu samo u nekim ljudskim, uskim i počesto pomućenim koordinatama, koje im nameću nedobronamjerni mediji, ili to čine s Božjih polazišta, od onoga što nam je Bog objavio u Isusu Kristu? Valja nam imati hrabrosti svakodnevno osluškivati Boga u svom životu, konkretnim odabirima svjedočiti svoju pripadnost Bogu, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se obnove u svijesti koliko je važno biti javno i jasno Isusov, priznavati se njegovim u ovoj našoj Hrvatskoj zemlji. Naznačio je i konkretne načine na koje to valja činiti, a to su: svakodnevna molitva, nedjeljna sveta misa, vjerno življenje bračnog zajedništva u međusobnoj ljubavi plodnoj potomstvom i njegovo odgajanje u vjeri i u vrijednostima Evanđelja, upućivati ih u istinu vječnog života, biti častan i pošten u obitelji društvu. Pohvalio je roditelje krštenika što svojim životom vjernosti u braku i opredjeljenjem za život na sasvim poseban način svjedoče u našoj javnosti da su Isusovi. Kazao je kako je s time duboko povezano i to što Isus Krist u krštenju prihvaća njihovu djecu onom ljubavlju kojom je pobijedio smrt, te da će oni po odgoju djece u navedenoj svijesti postati njihovi najveći dobrotvori. Zamolio je Isusovu Majku u čijem se mjesecu listopadu nalazimo, kao i sv. Vida, njihova župnog zaštitnika, da mole s njima i za njih da tako bude.

Na svršetku misnog slavlja mala curica iz obitelji Belak predala je biskupu Antunu u znak zahvalnosti veliki buket cvijeća. Roditeljima Belak i Rašić biskup je čestitao krsni preporod njihove djece, poželjevši da ono što je Isus Krist u njih zasadio po krštenju nikad ne uvene, nego da njihovim zauzimanjem u njima uzraste do mjere Božje vječnosti. Sve druge sudionike slavlja pozvao je neka ne dopuste da život u Hrvatskoj postane sve slabiji, nego da vole, poštuju i njeguju život, jer je on Božji dar, njegovo djelo među nama. Nazočnoj pak djeci, osobito iz obitelji s petero i više djece, zahvalio je na pažnji koju su svojim sudjelovanjem na ovom slavlju iskazali obiteljima Belak i Rašić. Na sve sudionike slavlja, osobito na obitelji novokrštene djece zazvao je Božji blagoslov. Biskup Antun se potom nakratko susreo s obiteljima krštenika, upoznao se s njihovim nastojanjima, ohrabrio u opredjeljenju za život te im udijelio darove Požeške biskupije.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *