Misa polnoćka u požeškoj Katedrali

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

U noći Isusova rođenja biskup Antun Škvorčević predvodio je svečanu misu polnoćku
u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe
sv. Terezije te vjernicima grada Požege. Na slavlju su među ostalima sudjelovali požeški
gradonačelnik Željko Glavić, predstavnici Požeško-slavonske županije na čelu sa zamjenikom
županice Ferdinandom Trohom i požeški paroh o. Nikola Petrović.

Uvodeći u slavlje, biskup je čestitao nazočnima svetkovinu Gospodinova Rođenja.
Spomenuo je da smo se okupili u Katedrali u ponoć kada je mrak najgušći i svjetlo
najpotrebnije a njegov sjaj najsnažniji, što je slika našega života i onoga što za nas znači
Isusovo rođenje. Dodao je kako bi želio da ovoga Božića u tmine naših srdaca uđe Isus Krist
svojom prisutnošću i obasja sve naše osobne, obiteljske i narodne nemoći. Molimo u ovoj
svetoj misi za tu važnu nakanu, kazao je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se pokaju za
sve ono što ih udaljuje od otajstva Božje ljubavi koje se objavilo u Betlehemu, pjevajući
božićnu pjesmu »Kyrie eleison«.

U homiliji biskup je ispripovjedio sudionicima slavlja kako mu se nedavno jedan
njegov poznanik požalio da nema svjetla. Kazao je kako mu je odmah bilo jasno da on nije
govorio o nestanku električne struje, nego o otajstvu svjetla, povezanom sa smislom našeg
postojanja. Svjetlo je jedna od najizazovnijih pojava i nije slučajno sveti pisac zabilježio u
Knjizi postanka da ga je Bog dozvao u postojanje kao prvu stvarnost, ustvrdio je biskup.
Dodao je kako noćas u Isusovu rođenju slavimo otajstvo svjetla. Upozorio je kako sva
biblijska čitanja ovog svetog slavlja žele odgovoriti na pitanje: Koji je smisao Božića?
Polazeći od prvog čitanja, kazao je da u njemu prorok Izaija progovara u dramatičnoj
situaciji za izraelski narod u davnom 8. st. prije Krista kada se posvuda čuo zveket oružja, a
asirska invazija, koja je već bila zahvatila Galileju, zaprijetila je i samoj Judeji i Jeruzalemu.

Pod neprijateljskim pritiskom narod je hodao u mraku, ne znajući kamo krenuti. Tim ljudima
bez nade prorok je navijestio: »Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku«. Zatim,
obraćajući se Bogu, prorok na neki način dovikuje: »Ti si radost umnožio, uvećao veselje’. Na
temelju ovih prorokovih riječi, biskup je zapitao: »Što je omogućilo ljudima onog doba, a i
nama danas, prijeći iz tame u svjetlost, iz žalosti u radost?«. Nastavio je: »Kad prorok Izaija
govori o prijelazu iz tame u svjetlost, zapravo pomišlja na odlazak Asiraca, čija je opasnost
bila na pomolu. Ali Božji prorok također govori o nestanku svakog neprijatelja. On najavljuje
radost zbog onoga koji je ‘Bog silni, Otac vječni, Knez mira’; zbog onoga koji će kao pravi
izraelski heroj sve to ispuniti. Na pitanje: ‘Kako će to biti moguće’ Izaija odgovara: ‘Privržena
ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti’.« Eto, dakle, najstarijeg smisla i poruke Božića:
konac straha, oslobođenje od neprijateljske vladavine, a sve to zahvaljujući jednom djetetu
koje nam se rodilo iz roda Davidova i koje će donijeti pravdu, mir i radost, i svima donijeti
hrabrost za život, ustvrdio je biskup.

Produbljujući govor o svjetlu, povezanu s djetetom, biskup je sudionicima slavlja
poručio: »Vi dobro znadete da ne možemo ispričati svu dražest i sve ono što se pojavljuje s
rođenjem jednog djeteta, ali osjećamo da smijemo reći kako je dijete donijelo svjetlo, radost i
neku puninu koja se zove život, a sve to u svojoj krhkosti, malenosti i nejakosti.« Kazao je
kako ne zna do kraja opisati tu svjetlost koja nas zahvaća u djetetu, ali da sluti kako je u
svakom ljudskom biću na svoj način utkana Božja kreativnost i njegova stvoriteljska moć,
koju prorok naziva »privržena Božja ljubav«. Još je biskup kazao da se noćas, uz činjenicu da
iz svakog ljudskog djeteta zrači svjetlost, radost, Božja blizina i njegova stvoriteljska moć,
želi podsjetiti kako li tek iz Betlehemskog Djeteta u njegovoj slabosti i siromaštvu progovara
Božja svjetlost i radost, njegova moć i blizina. Naglasivši kako se upravo u toj činjenici krije

najveći izazov, biskup je rekao: »Mi pristupamo životu sasvim drugim putem, pa tražimo
kako biti moćni, veliki i bogati. Zar se Bog prevario kad je u Sinu svome Isusu Kristu izabrao
obrnuti put nemoći, siromaštva i krhkosti jednostavnog djeteta? Isusovim rođenjem Bog nas
je podsjetio kako se čovjekova veličina, kao i veličina života općenito krije u malenosti. Imati
smisla za malenost i neznatnost, za ono što je krhko i prolazno, sposobnost je i moć dohvatiti
dubine ljudskog postojanja koje su drugim putem neuhvatljive, poručio je biskup sudionicima
slavlja. Izrazio je želju da se noćas zajedno s njima raduje onom svjetlu koje zrači iz
Betlehemskog djeteta, zahvalni što u svojoj malenost, krhkosti, prolaznosti i smrtnosti Bogu
nismo beznačajni. On nam je rođenjem svoga Sina poručio da se nije odrekao čovjeka i
čovječanstva.

Primjenjujući to na našu hrvatsku situaciju, u kojoj smo u napasti vidjeti samo ono što
je mračno, negativno, zločesto i gubitničko, biskup je pozvao sudionike slavlja da se okrenu
malenosti i u njoj otkrivaju veliku moć života koju je Bog utisnuo u naše postojanje. Još je
kazao da za razumijevanje velike, božanske poruke Božića treba imati srce kakvo su imali
pastiri, koji su prema evanđeoskom izvještaju prvi okružili to krhko i nejako Betlehemsko
Dijete, u njemu otkrili božansku poruku. Kazavši sudionicima slavlja da u tom leži šansa za
svakoga od nas, biskup je ustvrdio da mi Bogu značimo sve, jer nam je u Isusu Kristu sve
darovao.

U njemu se Božja moć susrela s našom nemoći, i svojom ljubavlju unijela u nas
svjetlo i pobjedu, veću od svega, a koja se očituje i živi u malenosti, u položenosti života za
drugoga, ustvrdio je biskup. Zahvalio je Bogu što nam je pristupio na takav način, a
Gospodinu Isusu što je bio jedan od nas i što je ostao jedan s nama, kako ni u jednom trenutku
našeg života ne bismo pomislili da smo izgubljeni ljudi, nego da smo Bogu uvijek značajni i
veliki. On nam je u Isusu Kristu poslao najljepšu čestitku, ustvrdio je biskup. Pozvao je
sudionike slavlja, neka se prebirući božićne čestitke koje su primili od rođaka i prijatelja,
zaustave pred tom Božjom čestitkom, Isusom Kristom i provjere još jednom tko smo mi u
njemu i obraduju se njegovu svjetlu.

Na svršetku slavlja biskup je nazočnima poželio da u nikome od njih ne ponestane
onog svjetla koje samo Isus Krist može darovati i koje jedino može raspršiti tmine našeg
života. Također im je poželio miran i blagoslovljen prvi dan Božića, te je na nazočne
sudionike slavlja kao i na one koji su ga pratili putem izravnog internetskog prijenosa zazvao
Božji blagoslov.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika