U noći Isusova rođenja biskup Antun Škvorčević predvodio je svečanu misu polnoćku
u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe
sv. Terezije te vjernicima grada Požege. Na slavlju su među ostalima sudjelovali požeški
gradonačelnik Željko Glavić, predstavnici Požeško-slavonske županije na čelu sa zamjenikom
županice Ferdinandom Trohom i požeški paroh o. Nikola Petrović.
Uvodeći u slavlje, biskup je čestitao nazočnima svetkovinu Gospodinova Rođenja.
Spomenuo je da smo se okupili u Katedrali u ponoć kada je mrak najgušći i svjetlo
najpotrebnije a njegov sjaj najsnažniji, što je slika našega života i onoga što za nas znači
Isusovo rođenje. Dodao je kako bi želio da ovoga Božića u tmine naših srdaca uđe Isus Krist
svojom prisutnošću i obasja sve naše osobne, obiteljske i narodne nemoći. Molimo u ovoj
svetoj misi za tu važnu nakanu, kazao je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se pokaju za
sve ono što ih udaljuje od otajstva Božje ljubavi koje se objavilo u Betlehemu, pjevajući
božićnu pjesmu »Kyrie eleison«.
U homiliji biskup je ispripovjedio sudionicima slavlja kako mu se nedavno jedan
njegov poznanik požalio da nema svjetla. Kazao je kako mu je odmah bilo jasno da on nije
govorio o nestanku električne struje, nego o otajstvu svjetla, povezanom sa smislom našeg
postojanja. Svjetlo je jedna od najizazovnijih pojava i nije slučajno sveti pisac zabilježio u
Knjizi postanka da ga je Bog dozvao u postojanje kao prvu stvarnost, ustvrdio je biskup.
Dodao je kako noćas u Isusovu rođenju slavimo otajstvo svjetla. Upozorio je kako sva
biblijska čitanja ovog svetog slavlja žele odgovoriti na pitanje: Koji je smisao Božića?
Polazeći od prvog čitanja, kazao je da u njemu prorok Izaija progovara u dramatičnoj
situaciji za izraelski narod u davnom 8. st. prije Krista kada se posvuda čuo zveket oružja, a
asirska invazija, koja je već bila zahvatila Galileju, zaprijetila je i samoj Judeji i Jeruzalemu.
Pod neprijateljskim pritiskom narod je hodao u mraku, ne znajući kamo krenuti. Tim ljudima
bez nade prorok je navijestio: »Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku«. Zatim,
obraćajući se Bogu, prorok na neki način dovikuje: »Ti si radost umnožio, uvećao veselje’. Na
temelju ovih prorokovih riječi, biskup je zapitao: »Što je omogućilo ljudima onog doba, a i
nama danas, prijeći iz tame u svjetlost, iz žalosti u radost?«. Nastavio je: »Kad prorok Izaija
govori o prijelazu iz tame u svjetlost, zapravo pomišlja na odlazak Asiraca, čija je opasnost
bila na pomolu. Ali Božji prorok također govori o nestanku svakog neprijatelja. On najavljuje
radost zbog onoga koji je ‘Bog silni, Otac vječni, Knez mira’; zbog onoga koji će kao pravi
izraelski heroj sve to ispuniti. Na pitanje: ‘Kako će to biti moguće’ Izaija odgovara: ‘Privržena
ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti’.« Eto, dakle, najstarijeg smisla i poruke Božića:
konac straha, oslobođenje od neprijateljske vladavine, a sve to zahvaljujući jednom djetetu
koje nam se rodilo iz roda Davidova i koje će donijeti pravdu, mir i radost, i svima donijeti
hrabrost za život, ustvrdio je biskup.
Produbljujući govor o svjetlu, povezanu s djetetom, biskup je sudionicima slavlja
poručio: »Vi dobro znadete da ne možemo ispričati svu dražest i sve ono što se pojavljuje s
rođenjem jednog djeteta, ali osjećamo da smijemo reći kako je dijete donijelo svjetlo, radost i
neku puninu koja se zove život, a sve to u svojoj krhkosti, malenosti i nejakosti.« Kazao je
kako ne zna do kraja opisati tu svjetlost koja nas zahvaća u djetetu, ali da sluti kako je u
svakom ljudskom biću na svoj način utkana Božja kreativnost i njegova stvoriteljska moć,
koju prorok naziva »privržena Božja ljubav«. Još je biskup kazao da se noćas, uz činjenicu da
iz svakog ljudskog djeteta zrači svjetlost, radost, Božja blizina i njegova stvoriteljska moć,
želi podsjetiti kako li tek iz Betlehemskog Djeteta u njegovoj slabosti i siromaštvu progovara
Božja svjetlost i radost, njegova moć i blizina. Naglasivši kako se upravo u toj činjenici krije
najveći izazov, biskup je rekao: »Mi pristupamo životu sasvim drugim putem, pa tražimo
kako biti moćni, veliki i bogati. Zar se Bog prevario kad je u Sinu svome Isusu Kristu izabrao
obrnuti put nemoći, siromaštva i krhkosti jednostavnog djeteta? Isusovim rođenjem Bog nas
je podsjetio kako se čovjekova veličina, kao i veličina života općenito krije u malenosti. Imati
smisla za malenost i neznatnost, za ono što je krhko i prolazno, sposobnost je i moć dohvatiti
dubine ljudskog postojanja koje su drugim putem neuhvatljive, poručio je biskup sudionicima
slavlja. Izrazio je želju da se noćas zajedno s njima raduje onom svjetlu koje zrači iz
Betlehemskog djeteta, zahvalni što u svojoj malenost, krhkosti, prolaznosti i smrtnosti Bogu
nismo beznačajni. On nam je rođenjem svoga Sina poručio da se nije odrekao čovjeka i
čovječanstva.
Primjenjujući to na našu hrvatsku situaciju, u kojoj smo u napasti vidjeti samo ono što
je mračno, negativno, zločesto i gubitničko, biskup je pozvao sudionike slavlja da se okrenu
malenosti i u njoj otkrivaju veliku moć života koju je Bog utisnuo u naše postojanje. Još je
kazao da za razumijevanje velike, božanske poruke Božića treba imati srce kakvo su imali
pastiri, koji su prema evanđeoskom izvještaju prvi okružili to krhko i nejako Betlehemsko
Dijete, u njemu otkrili božansku poruku. Kazavši sudionicima slavlja da u tom leži šansa za
svakoga od nas, biskup je ustvrdio da mi Bogu značimo sve, jer nam je u Isusu Kristu sve
darovao.
U njemu se Božja moć susrela s našom nemoći, i svojom ljubavlju unijela u nas
svjetlo i pobjedu, veću od svega, a koja se očituje i živi u malenosti, u položenosti života za
drugoga, ustvrdio je biskup. Zahvalio je Bogu što nam je pristupio na takav način, a
Gospodinu Isusu što je bio jedan od nas i što je ostao jedan s nama, kako ni u jednom trenutku
našeg života ne bismo pomislili da smo izgubljeni ljudi, nego da smo Bogu uvijek značajni i
veliki. On nam je u Isusu Kristu poslao najljepšu čestitku, ustvrdio je biskup. Pozvao je
sudionike slavlja, neka se prebirući božićne čestitke koje su primili od rođaka i prijatelja,
zaustave pred tom Božjom čestitkom, Isusom Kristom i provjere još jednom tko smo mi u
njemu i obraduju se njegovu svjetlu.
Na svršetku slavlja biskup je nazočnima poželio da u nikome od njih ne ponestane
onog svjetla koje samo Isus Krist može darovati i koje jedino može raspršiti tmine našeg
života. Također im je poželio miran i blagoslovljen prvi dan Božića, te je na nazočne
sudionike slavlja kao i na one koji su ga pratili putem izravnog internetskog prijenosa zazvao
Božji blagoslov.
