Na svršetku građanske godine, 31. prosinca, požeški biskup Antun Škvorčević slavio
je u požeškoj Katedrali misu zahvalnicu u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim
biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije. Uvodeći u slavlje, biskup je rekao: »Posljednja je
večer ove 2021. godine, koja će biti ispraćena na različite načine. Vjernik uvijek zna da je Bog
voditelj povijesti i da je osobito u ovoj prigodi dostojno ponajprije Bogu reći hvala. Radujem se
što ste večeras u našoj Katedrali da biste u svoje ime i u ime svojih obitelji rekli Bogu hvala za
darovano vrijeme i sve ono što se tijekom njega dogodilo.« Svim sudionicima slavlja na čelu s
gradonačelnikom zahvalio je za sudjelovanje u ovom pobožnom činu.
Započevši homiliju stihom: »Anda vu morje vre vekivečno, jedno nam leto kapnulo
srečno«, kojim se 1831. godine svećenik i pjesnik Pavao Štoos prisjetio prethodne godine,
biskup je izrazio uvjerenje da bi sudionici slavlja, za razliku od spomenutog pjesnika, ovu 2021.
godinu na izmaku zbog puno razloga drugačije opisali, ustvrdivši da je bila teška na
osobnoj, obiteljskoj i svjetskoj razini. Kazao je kako bi bilo bolje da ne govorimo o tome
kakva je bila godina, nego kakvi smo mi bili, ustvrdivši da je sv. Augustin bio u pravu kad je
govorio da nema dobrih i loših vremena, nego ljudi koji ih takvima čine.
Nevolje koje nanose prirodne nepogode, kao što su bile poplave i tuča ove godine u Požegi i nanijela velike štete
ili potres u Zagrebu i na Banovini ne možemo izbjeći, dok ono što uzrokuju ljudi tvori istinski
zla vremena, kako smo također iskusili u Hrvatskoj. Biskup je na temelju naviještenih misnih
čitanja osvijetlio navedene tvrdnje, protumačivši višestruko poimanje vremena. Jedno je
kozmičko vrijeme, vezano za svemirsku vrtnju zemlje oko same sebe, što tvori dan i noć te
njezinu vrtnju oko sunca što nazivamo godinom, te završetak tog kruga nazivamo starom
godinom. No, biskup je upozorio da nas sv. Ivan evanđelist, pisac Evanđelja i Poslanice iz
kojih smo navijestili sveta čitanja, uvjerava da postoji jedan božanski čas koji nije vezan za
kronološko poimanje vremena vrtnje zemlje oko sunca, kojoj smo mi ljudi dali posebno
značenje, brojeći po njoj godine. Istaknuo je kako ni to vrijeme ne shvaćamo isključivo
kozmički, jer mu dodajemo brojku 2021. povezujući ga s povijesnim poimanjem vremena,
brojeći kozmičke godine od rođenja Isusova. »Najjači povijesni događaj koji se dogodio, ne
našim ljudskim htijenjem ili inicijativom, nego Božjim zahvatom bilo je rođenje Isusovo i
ono što se njime počelo ostvarivati sve do njegova križa i uskrsnuća«, ustvrdio je biskup.
Još je rekao da je važno ono što mi ljudi poduzimamo, i da je važno ono što se po prirodnim
zakonima događa u svemiru, ali da je najvažnije ono što se ostvaruje i događa inicijativom i
djelovanjem Božjim. Sv. Ivan u spomenutom ulomku prvog čitanja govori da postoje ljudi –
on ih naziva antikristima – koji djelu Isusa Krista ne daju samo neko svoje poimanje, nego mu
dodjeljuju neko svoje značenje, protivno Božjoj istini, i na taj način čovjeka i njegov svijet
uvode u laž. »Koji je to život istinit, ako ne onaj koji je najdublje povezan s Bogom? Jer mi
ne dugujemo svoje postojanje nekom ili nečem drugom, svemirskim zbivanjima ili isključivo
ljudskim zahvatima, nego onome što se Bogu svidjelo«, ustvrdio je biskup. Još je kazao da
nam je Bog sve udijelio, te se ni ono što je u našem osobnom i obiteljskom životu teško i
mučno ne događa bez Boga, jer on na taj način provjerava čiji smo, kuša kome pripadamo i
gdje ćemo završiti, pomaže nam shvatiti da je on u ovom krhkom, prolaznom i smrtnom
životu jedina naša sigurnost, konačni oslonac i smisao.
Biskup je povezao Ivanov govor iz prvog čitanja s onim što je zapisao u naviještenom
proslovu svoga evanđelja. On bilježi da je od samih prapočetaka svega na djelu Riječ, koja
pokreće događaje i stvara povijest, koja ima svoje središte u izvanrednom i iznenađujućem
događaju Isusa Krista. Bog je po Sinu svome oduvijek, a u vremenu se utjelovio u konkretnog
čovjeka Isusa iz Nazareta, bio dionik naše ljudske povijesti, te pred tom njegovom avanturom
ne možemo ostati ravnodušni. »Izazov je u tome, što mi ljudi počesto dajemo nekim našim
događajima takva značenja kao da po njima svijet stoji i pada, a Božjem događaju i njegovu
zahvatu nerijetko dadnemo tek usputno ili nikakvo značenje«, upozorio je biskup. Pozvao je
sudionike slavlja da kozmičkoj činjenici početka ili kraja jedne godine ne pridaju preveliko
značenje, nego da svu svoju ljudsku i vjerničku pozornost posvete Isusu Kristu, vječnoj
Očevoj Riječi koja je tijelom postala, da bi Božja ljubav očistila, učvrstila i usavršila ono što
je ljudska sebičnost i ranjenost zlom pokvarila. Jer on je „punina“ u kojoj nam je Bog sve
darovao, kako veli sv. Ivan. Biskup je izrazio uvjerenje kako je sudionicima slavlja
naviještena Božja riječ poticaj da ne isprate staru godinu „uprazno“, ili možda „isprazno“ u
jelu i piću, nego da prosvijetljeni svjetlom vjere prepoznaju puninu koju im je u Bog darovao
u Isusu Kristu koji je isti jučer, danas i uvijeke, kako ispovijedamo u našem biskupijskom
geslu. Zamolio je Mariju Isusovu Majku da nas prati na našem životnom putu da uvijek
budemo i ostanemo Božji.
Pri svršetku svete mise sudionici slavlja zahvalili su Bogu za sva primljena
dobročinstva u godini na izmaku, pjevajući himan »Tebe Boga hvalimo«. Župnik in solidum
Josip Krpeljević upoznao je potom vjernike sa statistikom Župe sv. Terezije u 2021. godini.
Završavajući misno slavlje biskup Antun je zahvalio svojim najbližim suradnicima,
svećenicima, đakonima, sestrama redovnicama, bogoslovima te svima drugima koji su
tijekom minulih 25. godina pomagali da Biskupija može izvršiti svoje poslanje.
