Priče stipendista: Barbara je oduvijek htjela imati nešto svoje, a onda je s obitelji u srcu Slavonije pokrenula jedinstvenu vinariju – prenosi uplift.
Barbara Ljevar odlučila je u posao s vinom krenuti s obitelji i tako je nastala Vinarija Kaptol
U vinariji glavnu riječ vode žene, što je u njihovoj branši rijetko
Trenutačno je fokusirana na dovršetak izgradnje podruma kapaciteta 300.000 litara
Barbara Ljevar je magistrica ekonomije koja je iz velike ljubavi prema vinu i svom Kaptolu – onom slavonskom – sa svojom obitelji odlučila stvoriti jednu novu, drugačiju, još neispričanu vinsku priču. Tako je nastala Vinarija Kaptol, mlada, ambiciozna vinarija, smještena u samom srcu Slavonije, podno Papuka.
Nova vizija vinskog razvoja
„Naša je priča počela iz želje da oživimo i u potpunosti iskoristimo tradicionalne i skrivene vrijednosti svoje okoline i pretočimo ih u novu viziju koja će objediniti sve najvrjednije što naš kraj nudi“, govori Barbara. A ako se pitate što jedna ekonomistica radi u vinskom podrumu, Barbara kaže da ćete morati doći u Kaptol i to vidjeti sami.
Kada su krenuli u posao, govori nam, dobru riječ o njima širili su prijatelji i obitelj, a pomogle su im i društvene mreže. „Mislim da je kombinacija toga svega upravo bila ključ da ljudi čuju za nas. Bitno je da budete svugdje prisutni kako bili ljudima ušli u “podsvijest” i kod njih probudili interes“, govori. Mogućnosti su razne, ali Barbara ističe kako je uvijek važan osobni kontakt s klijentima jer nitko ne može vašu priču prenijeti kao što to možete vi.
Pet kratkih pitanja o Barbari Ljevar:
Moj najveći poslovni izazov bila je… pandemija koronavirusa.
Moja najveća pobjeda je… to što smo uspjeli postići da se ljudi zaljube u našu priču.
Za pet godina vidim se… kako se stresiram oko izgradnje prvog boutique hotela u Slavoniji.
Voljela bih da mi je na početku netko rekao… da budem odvažnija.
Na Uplift Akademiju sam se prijavila… zato što mi je trebao upravo – “uplift”.
S obzirom na to da su u branši gdje se većinom sve vinske priče temelje na generacijskoj predaji i tradiciji, oni su odlučili zasukati rukave i iz čiste ljubavi prema vinu, i uz malo ludosti, stvoriti svoju tradiciju. „Upravo je obiteljsko i prijateljsko okruženje temelj stvaranja naše priče“, kaže Barbara i dodaje kako ih od ostalih razlikuje još jedan detalj koji nerijetko vole istaknuti.
U našoj vinariji glavnu riječ pretežito vode žene, što je u našoj branši rijetkost, ali smo ponosni jer se to lagano mijenja.
Širenje svijesti o kulturi pijenja i stvaranja vina
U Vinariji Kaptol, objašnjava nam, ljudima žele na jedan poseban način približiti vino i sve što se veže uz njega. Žele im dati doživljaj i stvoriti im uspomene. „Između ostalog, želimo istaknuti koliko je važno educirati potrošača i širiti svijest o kulturi pijenja i stvaranja vina što je, nažalost, kod nas u Hrvatskoj još uvijek nedovoljno rasprostranjeno“, pojašnjava ona.
Barbara nam kaže kako je prije nekoliko godina bila na putovanju u Italiju te da se jednostavno oduševila njihovim odnosom prema vinu, pogotovo među mladom populacijom. „I tada sam sama sebi rekla – želim da to za nekoliko godina bude Hrvatska. Znam da je to pretenciozno, ali od nekud moramo krenuti, zar ne“, smije se ona.
Kad se danas prisjeti svog poduzetničkog početka, Barbara kaže kako iskreno misli da ni sama nije bila sigurna u što su se ona i njena obitelj tada upustili. „Odmalena sam znala da želim stvoriti neku dodanu vrijednost, znala sam da želim nešto svoje. A što sam bila starija, bila sam sigurnija da to želim u svom mjestu jer sam znala koliko toga ima za ponuditi“, kaže i dodaje kako su zapravo svi u obitelji dijelili isto mišljenje.
„I tako, kockice su se slagale, puno smo razgovarali, i taman kada sam bila pred kraj faksa, sjeli smo jednu večer svi zajedno, pogledali se i rekli “OK, to je to, idemo”“, kaže Barbara.
Sazrijevanje umjesto prepreka
Malena spoticanja na svom poduzetničkom putu Barbara ne voli nazivati preprekama. To je, kaže, naprosto bio dio puta, sazrijevanje koje svi moraju proći. No, kaže kako joj je na samo početku najveći problem bilo neiskustvo, budući da nije imala baš nikakvog. „Sigurna sam da bih sada puno toga napravila drugačije jer imaš sasvim novi kut gledišta. Na početku ti se sve čini kao prepreka – od upoznavanja tržišta, formiranja cijena, odabira suradnika, kome se obratiti za što, ali ja na to gledam kao dio priče, dio puta. Sada je svaki idući projekt puno lakši za realizaciju jer znaš odakle početi. Prepreke, na kraju krajeva, izvlače najviše iz tebe, dodatno te motiviraju i pobuđuju inat, zar ne?“, govori nam Barbara.
Pitamo ju kako uopće izgleda njezin radni dan, no kaže nam kako sve ovisi o tome što je taj dan na repertoaru jer oni su još uvijek malena vinarija pa je, objašnjava, ima svugdje. „Nekada je to klasični uredski radni dan od 8 do 16 sati kada sam zatrpana u računima i tablicama, nekada razvozim vino i držim degustacije, drugi pak dan su na redu berbe… Kombinacija je bezbroj“, govori nam uz smijeh.
Pandemija kao najveći izazov
Kao i većini poduzetnika, i njima je, u ovih pet godina koliko postoje, najveći poslovni izazov bila pandemija koronavirusa. „Najgore je neznanje. Ne znaš koliko će dugo trajati, koliko će intenzivno biti. Ne možeš ništa planirati“, kaže. Prisjeća se i kako su im u taj ponedjeljak prije lockdowna bili pristigli bageri na gradilište nove vinarije, no, nažalost, sve su morali privremeno zaustaviti. „Tada smo mislili kako je to na 2-3 mjeseca, dok se sve ne smiri. Nije nam bilo ni u peti da će se sve to protegnuti na duge dvije godine.“
Pitamo ju i je li joj ikad prošlo kroz glavu “što mi je ovo trebalo”. Barbara kaže kako nerijetko to pomisli u svakodnevnom poslu, no da je valjda to cijela draž toga kada radiš s obitelji, stvaraš nešto svoje, i to ne samo za sebe, nego za cijelu svoju okolinu. Kaže kako im je najveća pobjeda upravo to što su uspjeli postići da se ljudi zaljube u njihovu priču.
Sada žele završiti izgradnju velikog vinskog podruma s kapacitetom od 300.000 litara i, kako kaže Barbara, “vrškom ga napuniti”. Za pet godina, govori nam, vidi se kako je zatrpana poslom i stresira se oko izgradnje prvog boutique hotela u Slavoniji.
Pitamo ju i zašto se prijavila na Uplift Akademiju, a odgovor je vrlo jednostavan: “Jer mi je trebao upravo uplift”, kaže. „Trebalo mi je nešto što će mi dodatno proširiti znanje, a uz to dati mogućnost upoznavanja novih inspirativnih ljudi. Dosadašnje iskustvo je i bolje od očekivanog, zaista jedna odlično osmišljena platforma za unapređivanje znanja i povezivanja ljudi“, kaže nam.
Barbara se na Akademiji uspjela i povezati s drugim uplifterima i dogovoriti suradnju, a posebno izdvaja, kako kaže, genijalnu Draganu iz Darling&Shegrts. „Već smo odradile prvi event, a u najavi je još nekoliko suradnji, tako da juhuu“, kaže nam uz smiješak. Na kraju ju pitamo što bi voljela da je znala na početku svog poduzetničkog puta, a i tu Barbara ima vrlo jednostavan odgovor. – “Da sam bila odvažnija”, kaže nam.
