“Comitatus de Posega” odnosno Požeška županija jedna je od najstarijih županija u Republici Hrvatskoj koja se prvi puta spominje 13. siječnja 1210. godine u darovnici Andrije II. Arpadovića templarima, a pisanu povijest naše županije možemo pouzdano pratiti još od srednjeg vijeka.
Požeški župan prvi puta spominje se 1221. godine među kraljevskim velikašima, u ispravi Andrije II., a tvrđava koja je sagrađena vjerojatno još u 11. stoljeću bila je županijsko središte, a zatim i središte velikog vlastelinstva. Tvrđava i vlastelinstvo oko 1235. godine ponovno su u rukama kralja, odnosno hercega Andrije, a od sredine 13. do početka 15. stoljeća županija je bila smatrana posjedom ugarskih kraljica koje su postavljale župane i ubirale sve državne prihode.
Od kraja 14. stoljeća, teritorij Požeške županije izložen je provalama osmanlijskih četa, koje su na prostoru bivše, srednjovjekovne županije, ustanovile Požeški sandžak, a teritorij županije osvajaju 1537. godine. Nakon rata za oslobođenje i mira u Srijemskim Karlovcima teritorij srednjovjekovne Požeške županije bio je oslobođen, međutim, umjesto obnove županijskog uređenja, oslobođeno područje bilo je podređeno dvojnoj, komorsko-vojnoj upravi te je tek u studenom 1845. godine požeška županija ponovno obnovljena nakon izgona Osmanlija.
Onaj dio Slavonije koji nije ušao u Vojnu krajinu, nakon 1732. godine bio je podijeljen na četiri okruga: Virovitica, Požega, Valpovo i Osijek, s dva grada: Požegom i Osijekom, a kako je carica Marija Terezija obećala obnovu slavonskih županija, 1745. godine obnovljeno je županijsko uređenje Slavonije formiranjem Virovitičke, Požeške i Srijemske županije.
Nakon svih navedenih događaja, 1790. godine dolazi do obnove županija i njihovog rada prema ustroju iz sredine 18. stoljeća, a donošenjem novog zakona i nakon uspostave hrvatske države, u prosincu 1992. godine dogodila se najnovija obnova županija u Hrvatskoj te je 1993. godine Požeško-slavonska županija ponovno obnovljena sa sjedištem u gradu Požegi.
Izvor: Gradski muzej Požega
