“Na današnji dan 1991. godine u kasno poslijepodne zauvijek je utihnuo život hrvatskog viteza Damira Rukelja: Neprijatelj iz čijeg je oružja ubijen nije imao ljudskosti ni u trenutku njegove sahrane.
Njih se ne smije zaboraviti jer su oni dali ono najvrjednije, svoj život za svoju domovinu kako bi u njoj mogli živjeti slobodno. Na današnji dan prije 31 godinu. 11.studenog 1991. zauvijek je utihnuo jedan mladi život, tada 24-godišnjeg Damira Rukelja koji je prije nešto više od četvrt stoljeća odlučilo dati sve pa i vlastiti život za slobodnu Hrvatsku.
Damir je jedan od onih koji su još u ilegali radili za svoju domovinu te se odmah na početku učlanio u Hrvatsku demokratsku zajednicu te organizirao straže i dežurstva u Mjesni odbor Arslanovci. Kao istinski domoljub odlučio je još više pomoći hrvatskom narodu u borbi protiv srbočetničkog agresora. Ostavio je topli obiteljski dom, roditelje, sestru, brata, ali i dobar posao te se pridružio braniteljima na prvoj crti bojišnice podno Papuka.
Damir Rukelj rođen je 23. veljače 1967. godine. Školovao se, provodio mladenačke dane i zaposlio u Požegi. A onda je, kada mu je bilo samo 24 godine zauvijek otišao.
Bio je ponedjeljak, kasno poslijepodne, 11. studenoga 1991. godine. Damir se nalazio na isturenom položaju u blizini Orljavca. Meci iz neprijateljskog oružja u jednom trenutku pogađaju dvojicu naših branitelja, 27-godišnjeg Vilka Knezovića i 24-godišnjeg Damira Rukelja. Vilko je tada preživio, no od posljedica ranjavanja umro je 2003. godine.
Jedan je metak pogodio Damira. Teško ranjen transportiran je u požešku bolnicu, liječnici su pokušali spasiti mladi Damirov život, nažalost bezuspješno. Nekoliko sati nakon ranjavanja umro je na operacijskom stolu.
– Uvijek je bio miran, tih i skroman, ali iznad svega hrabar. To je dokazao i dok je usamljen ležao u bolničkom hodniku i polagano umirao – objavljeno je tada u lokalnim novinama.
Neprijatelj, iz čijeg je oružja ubijen Damir, nije imao ljudskosti ni u trenutku njegove sahrane. Dok su se od njega na Groblju sv. Ilije opraštali njegovi najmiliji, raketirali su Požegu. Pokopan je u zvuke hrvatske himne, ali i rafalnu pucnjavu iz protuavionskog oružja.
Damir Rukelj posmrtno je odlikovan ordenom Zrinski i Frankopan i činom natporučnika Hrvatske vojske. 27 godina poslije, Damira se prisjećaju mnogi. Prije svega njegova obitelj koja današnji dan proživljava na isti način kao i brojne druge hrvatske obitelji koje su u ratu izgubile najmilije, s puno tuge i boli.
Hrvatskim vitezovima, Damiru Rukelju, Vilku Knezoviću i Karlu Vranješeviću, koji su dali ono svoje najvrjednije, svoj život za slobodu neovisne Hrvatske postavljena je u ožujku 2017. godine spomen ploča u Orljavcu kod križa, u središtu mjesta koju su tom prigodom otkrili roditelji i članovi obitelji.”
Izvor: Robert Krstanović
