Zadnjim akcijama 3. siječnja 1992. godine završena je vojna operacija „PAPUK 91“. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast poginulim braniteljima tog 3. siječnja 1992. godine odala su brojna izaslanstva, među kojima i ono Grada Požege predvođeno zamjenikom gradonačelnika dr.sc. Borislavom Miličevićem i Požeško – slavonske županije na čelu sa zamjenikom županice Ferdinandom Trohom.
– Doista mi je čast što mogu govoriti na ovom mjestu. No, teško se obraćati u ovom trenutku jer su osjećaji pomiješani: s jedne strane, ovo su dani kad bi trebali biti veseli zbog novog ljeta koje nam dolazi, a s druge strane se sjećamo onih koji su dali svoje živote da bi Hrvatska bila bolja i uspješnija. Zato vam sada baš to i želim: da u novoj godini ostvarimo one ideale za koje su oni dali svoje živote. – rekao je zamjenik Miličević.
U sklopu vojne operacije “PAPUK 91” provodila se napadna akcija “ORADA”, od 1. do 3. siječnja, kada su nakon oslobađanja Bučja vojne snage 123. brigade krenule u oslobađanje područja sela prema Pakracu. Hrvatske vojne snage ušle su u šire područje Španovice odakle se okupatorska paravojska povukla, koja je razbijena u manje grupe i nije imala više toliku snagu napadnog djelovanja.
“PAPUK 91” bila je značajnija pobjeda HV-a u Domovinskom ratu. Vodila se od 28. studenoga 1991. do 03. siječnja 1992. kada je zbog potpisivanja Sarajevskog sporazuma morala biti prekinuta. Ovom bitkom je oslobođen velik dio zapadne Slavonije i spriječen je naum odsijecanja Slavonije. U zadnjoj akciji “Orada” u sklopu operacije “PAPUK 91” na pakračkom dijelu bojišta 63. “A” samostalne gardijske bojne ZNG Požega prije godina u mjestu Španovica imala je znatne gubitke. Tih dana, 2.siječnja 1992. godine život gubi Marko Marić, a dan kasnije, 3.siječnja 1992. godine još četiri pripadnika 123. brigade, Nikola Blagojević, Stipo Kovačević, Ivica Šimunović i Vinko Pečur. U tim akcijama ranjeno je i trinaest pripadnika 123. brigade.
Foto i tekst: Grad Požega i Požeški vodič
