Obred upisa imena katekumena u požeškoj katedrali

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

U subotu prije Prve korizmene nedjelje, 5. ožujka u kapeli sv. Ivana Pavla II. požeške
Katedrale biskup Antun Škvorčević prevodio je obred izbora ili upisa imena među izabranike
za sakramente kršćanske inicijacije. S izabranicima iz župa Požeške biskupije na obredu su
sudjelovali i njihovi župnici i kumovi. Pozdravljajući nazočne pripravnike, biskup je rekao da
smo se okupili u kapeli sv. Ivana Pavla II., sveca koji je prije dvadeset i pet godina utemeljio
našu Biskupiju i na taj način uključio u zajedništvo jedne svete, katoličke i apostolske Crkve.

Istaknuo je da će oni po svetim sakramentima krštenja, potvrde i svete pričesti, Isusovim
zahvatom biti ugrađeni u to zajedništvo njegove Crkve koje se ostvaruje u Požeškoj biskupiji.
Spomenuo je kako je zbog toga znakovito što se obred upisa imena kandidata za svete
sakramente vrši u Katedrali, majci crkvi Požeške biskupije, i što ga predvodi dijecezanski
biskup. Zahvalio im je što su se u svojoj slobodi odlučili krstiti i povjeriti svoju sudbinu
Onome koji je pobijedio smrt i s kojim i oni postaju pobjednici.

U homiliji biskup Antun je zapitao pripravnike za primanje sakramenata otkud ili iz
čega čitaju istinu o sebi. Kazao je da ima nekih koji smatraju kako je naša životna sudbina
upisana u zvijezdama i zato ih prema njihovu mišljenju treba proučavati da bismo znali tko
smo. Drugi pak tvrde da se istina o nama krije u kartama, a ima i onih koji smatraju da je
istina o čovjeku zapisana u dlan njihove ruke. Poručio je sudionicima slavlja da su se okupili
u Katedrali da bi istinu o sebi i o smislu svoga života pročitali na ovom obredu iz onog zapisa
koji se zove Sveto Pismo, u kojem je od prapočetaka čovječanstva zabilježena Božja istina o
nama ljudima.

Podsjetivši ih na čudesnu činjenicu njihova postojanja, biskup je naglasio da je
svaki pojedini od njih jedinstvena i neponovljiva osoba po stvarnoj a neuhvatljivoj dubini
svoga bića koju iskustveno žive. Da ste sami sebe smišljali, vjerojatno biste sebe drugačije
ostvarili. Ali vi niste ništa mogli pridonijeti svojoj pojavi na ovome svijetu. I to je izazovno,
jer nam svjedoči da je svatko od nas dar koji ničim nismo zaslužili, ustvrdio je biskup.

Pozvao je sudionike slavlja da budu radosni što postoje i što nisu prepušteni samima sebi. Još im je
poručio kako nisu samo dar svojih roditelja, nisu rođeni samo iz njihove ljudske ljubavi, jer
spoznajemo – više srcem nego pameću – da postoji jedna dublja, veća, neuhvatljiva ali stvarna
ljubav kojoj pripadamo, – Božja ljubav. Budući da smo djelo neizmjerne Božje ljubavi, koliko
god mi tjelesno bili slični jedni drugima, nitko od nas nije nečija kopija ili klon, nego izvorno,
originalno biće, jedinstvena i neponovljiva osoba, zaključio je biskup. Ustvrdivši kako je
jedinstvenost i neponovljivost naše osobe duhovni podatak, te mi nismo samo ono što drugi
izvanjski vide, nego naš identitet i našu bît tvori ono što je u nama nevidljivo i neuhvatljivo.
Iza našeg postojanja stoji Bog koji je ljubav i koji ima svoj naum o nama, te on sigurno nije
pogriješio kad nas je stvorio, ali mi možemo pogriješiti opredjeljujući se za život bez njega,
kazao je biskup Antun.

Polazeći od prvog čitanja iz Knjige postanka koje tvrdi da je Bog stvorio čovjeka kao
slobodno biće, biskup je spomenuo kako sloboda nije nešto što se može izmjeriti, izvagati ili
kupiti u trgovini, nego je ona stanje ljudskog duha od kojeg čovjek zapravo živi i po kojem je
prvenstveno slika Božja. Za razliku od Boga koji je ničim uvjetovana sloboda jer u njegovu
biću nema nikakve prisile, naša ljudska sloboda može biti uvjetovana, napastovana, i dovesti
do toga da budemo zavedeni i prevareni od Zloga, kojeg Sveto pismo naziva đavao ili sotona.

Govoreći o otajstvu zla, biskup je ustvrdio da ne znamo otkud zlo, ali da pameću i srcem
otkrivamo kako je zlo iracionalna stvarnost, protivna životu i čovjeku, koja mu pristupa vrlo
inteligentno, uvjeravajući ga da će dobro učiniti ako se svojom slobodom opredijeli za ono što
je protiv njega i njegova života, odnosno za grijeh. Međutim, ubrzo nakon što je učinio grijeh
čovjek „progleda i prepozna da je gol“. To nije u prvom redu golotinja njegova tijela, nego
razgolićenost i smrt njegova duha, svedenost njegove slobode na gubitništvo. Za razliku od
tjelesne smrti koju ljudska znanost može protumačiti, smrt duha je otajstvena stvarnost koju
nismo u stanju do kraja razumjeti, rekao je biskup. Tvrdnju je potkrijepio aktualnim ratnim
zbivanjima u Ukrajini, kazavši da je ondje pokrenut rat jer je Zli uvjerio jednog vođu da će
postići nešto veliko za sebe osvajanjem susjedne zemlje, razarajući njezine gradove i ubijajući
njezine stanovnike. Međutim, iskustvo nam kazuje da čovjek ne može biti sretno biće,
ubijajući drugoga i otimajući ono što je njegovo. Zaveden je prevarom Zloga te dok ubija
druge, zapravo ubija samoga sebe.

Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak o Isusovu napastovanju od Zloga, biskup je
ustvrdio da je Isus Krist postao čovjekom upravo zato da nas izbavi iz našeg stanja
zavedenosti zlom i gubitništva. Vlastitim primjerom nam je pokazao kako se trebamo
oduprijeti napasniku kad nas uvjerava da ćemo biti sretni ako svoj život svedemo na
materijalno.

Materijalna dobra su nam potrebna za život, ali ona nas ne mogu usrećiti i dati
smisao našem postojanju, to može jedino Bog. Isus svjedoči da je Božja riječ istinska hrana za
naš život, zapisana u Svetom Pismu i u savjest svakog čovjeka, ustvrdio je biskup. Rekao je
da savjest nije neki fizički organ u našem tijelu, nego duhovni podatak u nama, glas koji nas
uvjerava da istinsku sreću postižemo onda kad činimo dobro i izbjegavamo zlo.

Drvom spoznanja dobra i zla, o kojem govori današnje prvo čitanje slikovito je uprizorena čovjekova
savjest. Biskup je pozvao pripravnike za sakramente da razmišljaju kakvi su ljudi, otkud su se
pojavili i žele li u životu postići tek nešto materijalno, izgraditi kuću i kupiti dobar automobil,
ili biti uspjeli ljudi po opredjeljenju svoje savjesti za Isusa Krista, jedinog pobjednika nad
zlom i smrću.

Ustvrdivši kako se nitko drugi na zemlji osim Krista nije usudio za sebe reći: „Ja sam
Put i Istina i Život“, biskup je naglasio da je oblikovanje svoje savjesti i srca u povezanosti s
njime najbolja i najuspješnija životna formula. Napomenuo je da ima onih koji smatraju da je
čovjek sretan onda kad može raditi što hoće, kazavši da sloboda nije raditi ono što se nekome
prohtije i sviđa, nego raditi ono što je dobro i istinito. Stoga je poručio pripravnicima za
sakramente da svoju slobodu i dostojanstvo najbolje potvrđuju kad Isusu Kristu otvaraju
prostore svoga duha. Crkva je služiteljica njegove pobjede nad smrću u našim životima po
molitvi, naviještanju Božje riječi, po kojoj u naš duh ulazi Božje svjetlo, osobito pak po
sakramentu svetog krštenja i drugim sakramentima, ustvrdio je biskup.

Još je rekao da u krštenju povjeravamo same sebe Isusu Kristu, da on u nama snagom svoga pobjedničkog
Duha nad zlom i smrću ostvari svoje djelo, te nas uvede u puninu istine i daruje životni
smisao. Poručio je pripravnicima za sakramente da će krštenjem biti ugrađeni u Crkvu, koja
nije ljudska organizacija, nego živi organizam u kojem je prisutan Isus Krist i međusobno nas
povezuje svojim Duhom, te u nama teče milosna snaga njegove ljubavi i postajemo dionici
njegove pobjede nad smrću. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što će katekumeni učiniti u
svojoj pripravi za sakramente kršćanske inicijacije, i da se njihovim primanjem ne dogodi tek
nešto izvanjsko, nego da zahvatom Isusova Duha postanu novi ljudi, te iskuse svu ljepotu
kršćanstva.

Završavajući homiliju, biskup je pozvao pripravnike za svete sakramente da
Crkvu, čijim će članovima postati primanjem sakramenata kršćanske inicijacije, nikad ne
promatraju površno, usredotočujući se na ono što ljudi, pokatkad slabi, nemoćni i grešni u
njoj čine, nego da uvijek očima vjere i u ljudskim slabostima prepoznaju Isusovu jakost a u
nemoćima njegovu pobjedu, te da on po djelu koje će u njima ostvarivati daruje novu ljepotu i
snagu našoj hrvatskoj domovini.

Potom je biskup Antun u obredu izbora primio spomenute kandidate među izabranike
za sakramente kršćanske inicijacije, a Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola sv. Petra, upisao
njihova imena u Knjigu katekumena. Na svršetku obreda biskup je poručio kandidatima da
svake korizmene nedjelje učine novi korak u svojim župnim zajednicama kako to predviđa
Red pristupa odraslih u kršćanstvo.

Zaželio im je da s velikom marljivošću i zauzetošću svjedoče sebi i Bogu što žele biti, ne površno i djelomično,
što u odnosu s Bogom ne može nikoga ispuniti niti usrećiti. Prisutnim svećenicima zahvalio je za sudjelovanje na ovom
slavlju, jer su na taj način posvjedočili katekumenima da nisu sami na putu priprave za svete
sakramente, nego da uz njih stoji cijela župa, u kojoj se živi krsno pripadništvo Isusu Kristu i
njegovoj Crkvi.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika