Odluka Požeško-slavonske županije da budući Centar za odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama smjesti u nedovršenu školsku zgradu u Pleternici izazvala je ogorčenje među roditeljima djece s teškoćama u razvoju te članovima Udruge Mali princ, koji tvrde kako o toj odluci nisu bili ni obaviješteni, a kamoli uključeni u njezino donošenje.
Naime, nakon održane 6. sjednice Županijske skupštine Požeško-slavonske županije, županica Antonija Jozić izvijestila je kako je analizom utvrđeno da je dovršetak nedovršene školske zgrade u Pleternici najbrže i financijski najisplativije rješenje za uspostavu Centra za odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama.
No, roditelji okupljeni oko Udruge Mali princ tvrde kako su za takvu odluku saznali tek iz objave na službenim stranicama Županije.
“Mi o tome nemamo pojma. Danas smo pročitali na stranici Županije da će Centar biti u Pleternici. Nitko nas nije kontaktirao, nitko nije tražio mišljenje roditelja, naše djece, terapeuta ili Udruge koja je godinama pokretala cijelu ovu priču. Osjećamo se potpuno izigrano”, rekla nam je jedna majka djeteta s autizmom. Posebno ih smeta činjenica da je upravo Udruga Mali princ pokrenula inicijativu za osnivanje centra te prikupila više od 9600 potpisa građana koji su podržali izgradnju ustanove koja bi djeci s teškoćama u razvoju i mladim osobama s invaliditetom pružila prijeko potrebne rehabilitacijske i terapijske usluge.
“Godinama upozoravamo da naša djeca nemaju podršku kakvu imaju njihovi vršnjaci u drugim dijelovima Hrvatske. Kada smo napokon uspjeli pokrenuti stvari s mrtve točke, ispada da netko drugi bez nas odlučuje gdje će centar biti i kako će izgledati”, kaže drugi roditelj. Prema informacijama kojima raspolažu roditelji, Udruga Mali princ već je ranije ostvarila suradnju s Gradom Kutjevom. Gradonačelnik Josip Budimir navodno je među prvima ponudio konkretnu pomoć nakon problema s prostorom u Požegi te izrazio spremnost da Grad Kutjevo financijski i organizacijski podrži izgradnju novog centra.
Roditelji ističu i kako su posljednji dopis županici Antoniji Jozić poslali 26. svibnja ove godine, tražeći zajednički sastanak na kojem bi uz predstavnike Udruge sudjelovala i projektantica uključena u pripremu centra.
Na taj dopis, tvrde, nikada nisu dobili odgovor. “Umjesto razgovora i suradnje, danas smo iz medija saznali da je lokacija već određena. Izgleda da je odluka donesena bez onih zbog kojih bi centar uopće trebao postojati”, poručuju.
Dodatne sumnje u opravdanost odabrane lokacije izazvalo je i stručno mišljenje profesora Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji smatra da prenamjena školske zgrade nije odgovarajuće rješenje za suvremeni rehabilitacijski centar. Prema njegovom stručnom stajalištu, rehabilitacijski centar zahtijeva potpuno drugačiju prostornu organizaciju od školske zgrade, od akustički izoliranih terapijskih kabineta, senzoričkih i snoezelen soba, prostora za neurorazvojne terapije i ranu intervenciju pa sve do specijaliziranih medicinskih i rehabilitacijskih sadržaja.
Profesor upozorava kako bi adaptacija postojeće škole zahtijevala opsežne građevinske zahvate, prilagodbu instalacija, značajne intervencije u konstrukciju objekta te velike dodatne troškove koji se u konačnici često približavaju cijeni novogradnje, ali bez mogućnosti da se prostor u potpunosti prilagodi potrebama korisnika.
“Prostor u rehabilitaciji nije samo mjesto pružanja usluge nego i terapijski alat. Djeci s poremećajima iz spektra autizma, senzornim teškoćama i motoričkim ograničenjima arhitektura prostora izravno utječe na kvalitetu života, terapijski napredak i emocionalnu stabilnost”, navodi profesor.
Zbog svega navedenog roditelji danas postavljaju pitanje: ako je Centar nastao na inicijativu obitelji djece s teškoćama i građana koji su ga podržali svojim potpisima, zašto su upravo oni ostali izvan procesa donošenja odluke o njegovoj budućnosti?
Odgovore očekuju od Požeško-slavonske županije.
