U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, 7. travnja održana je peta i posljednja
korizmena tribina na kojoj je gostovao dr. sc. Tonči Matulić, svećenik Hvarske biskupije,
teolog, pročelnik katedre moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu na temu „Crkva u službi ljudskog dostojanstva“. Nakon molitve Anđeoskog
pozdravljenja, moderatorica tribine prof. Ana Matković, voditeljica biskupijskog Obiteljskog
centra »Pro vita et familia«, pozdravila je nazočne svećenike i redovnice, te sve sudionike
tribine, istaknuvši da »ova tribina svojom temom ima osobit značaj u nastojanju oko dubljeg i
svestranijeg promišljanja o Crkvi, time i našoj požeškoj mjernoj Crkvi, u promicanju ljudskog
dostojanstva i civilizacije ljubavi.
Na temelju riječi 8. Psalma da je Bog dao čovjeku vlast nad
djelima svojih ruku i da je njemu pod noge sve podložio, i potaknuta riječima pape u miru
Benedikta XVI. »da je ljudska osoba da bude ljubljena poradi nje same«, ustvrdila je »kako
osnovni razlog dostojanstva i poštivanja ljudskog života, od njegova začetka do naravnog
svršetka, jest u činjenici da čovjek od Boga dolazi i da je k Bogu upravljen.« Kazala je da na
tom tragu »Požeška mjesna Crkva, okupljena brigom i pažnjom biskupa Antuna kroz
dvadeset i pet godina, nastoji služiti čovjeku i njegovu dostojanstvu zauzimajući se za
njegovo dobro na brojnim područjima: karitativnim i odgojno-obrazovnim djelovanjem kroz
osnivanje katoličkih škola, vrtića i kolegija; materijalnom i duhovnom brigom za obitelji s
mnogobrojnom djecom, kao i djelovanjem Centra „Pro vita et familia“«. Potom je u kratkim
crtama prikazala životni put i znanstveno djelovanje prof. Matulića, naglasivši da su težište
njegova teološko-znanstvenog rada i istraživanja: bioetika, medicinska i socijalna etika, odnos
vjere i kulture te dijalog teologije i znanosti, i ustvrdivši da se radi o teologu i intelektualcu
koji kritički komentira aktualna vjerska i društvena pitanja.
U svom predavanju, koje je bilo izlaganje kršćanskoga nauka o ljudskom dostojanstvu
u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora, prof. Matulić je ustvrdio da kršćanski govor o
ljudskom dostojanstvu u središtu čuva i naviješta istinu o čovjeku stvorenom, kao žena i
muškarac, na sliku Božju, i da otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu
utjelovljenja Sina Božjega u čovjeku Isusu iz Nazareta. »Sin Božji nije po svom utjelovljenju
samo postao pravi čovjek, nego je on istovremeno savršeni čovjek u kojemu je ljudska narav
ili čovještvo uzdignuto na veoma visoko dostojanstvo, a to je dostojanstvo Božjeg djeteta,
dostojanstvo intimnoga zajedništva s Bogom trojstvene ljubavi.
Naime, kršćanin je krsnom milošću i pomazanjem Duhom Svetim nanovo stvoren. Kršćanin jest novo stvorenje u Kristu,
a Duh Sveti prebiva u njemu kao u hramu«, podsjetio je prof. Matulić, naglasivši da bez
pobožanstvenjenja čovjeka u Kristu nema autentične humanizacije čovjeka« i da se ljudsko
dostojanstvo proteže na cijelog čovjeka, obuhvaćajući ga u njegovu totalitetu. Ono se stoga
proteže na sve dimenzije ljudskoga, na sve stadije ljudskog bića (od začeća do prirodne smrti)
na sva egzistencijalna stanja ljudskog života i na sve ljudske djelatnosti, zvanja i profesije.
Takvo poimanje ljudskog dostojanstva predstavlja vrhunski doprinos kršćanstva i Crkve
cijelom čovječanstvu, neovisno o religijskim i drugim uvjerenjima pojedinaca i skupina,
ustvrdio je prof. Matulić, potkrijepivši tvrdnju činjenicom da sve relevantne međunarodne
deklaracije o ljudskim pravima i slobodama svoje temeljno nadahnućem i motivaciju nalaze
upravo u kršćanskom shvaćanju čovjeka i njegova ljudskog dostojanstva.
Produbljujući govor o ljudskim pravima i slobodama, na čije je priznanje i poštivanje
suvremeni čovjek osobito osjetljiv, predavač je kazao da ljudska prava i slobode ne proizlaze
iz ljudske samovolje i nisu proizvod čovjekovih individualnih željâ i prohtjevâ, kako to,
nažalost, u suvremenom društvu zastupaju određeni pojedinci i skupine, nego da proizlaze iz
samog ljudskog dostojanstva i iz Božjeg nauma o čovjeku. Ustvrdio je da je utemeljenje
ljudskih prava i sloboda isključivo na čovjekovoj samovolji, njegovim željama i prohtjevima
odgovorno za suvremene otvorene i prikrivene agresije na čovjeka i za povrede njegova
dostojanstva: od opravdanja hotimičnog pobačaja i aktivne eutanazije, preko nemara i nebrige
za siromašne i marginalizirane, do opravdavanja tzv. preventivnih napadačkih ratova u kojima
masovno stradavaju nevini ljudi, čemu smo upravo svjedoci u Ukrajini.
»Takve su i tolike povrede ljudskoga dostojanstva u ime ljudskih prava i sloboda da Crkva, i kad bi svaki dan
ponavljala, nikad ne bi bila ni dosadna ni dovoljno glasna u isticanju istine da ljudska prava i
slobode predstavljaju „šuplju frazu“ i „smokvin list“ za pokrivanje zločina protiv tolikih
nevinih ljudskih bića upravo kad im se zaniječe izvor i temelj u nepovredivome ljudskome
dostojanstvu kao glasniku i čuvaru autentične čovječnosti u svakom čovjeku.« Još je rekao da
pred činjenicom da »kad se čovjeka sroza na komad žive prirode ili na jednu društvenu
monadu, tada se i njegovo dostojanstvo srozava na vrijednost i cijenu tog komada žive prirode
ili društvene monade«, Crkva treba uporno naglašavati istinu izrečenu na Drugom
vatikanskom saboru da »stvorenje bez Stvoritelja iščezava« i »kad je Bog zaboravljen, i samo
stvorenje postaje nerazumljivo.« (GS, 36). Drugim riječima, čovjekovo postojanje nije
rezultat slijepe prirodne sile, niti je stvar ljudske odluke i društvene konvencije, nego je ono
remekdjelo Božje ljubavi, i zato je autentična humanizacija čovjeka moguća samo putem i na
način čovjekove divinizacije koja nam je darovana u Isusu Kristu.
Crkva nije i ne može ostati ravnodušna i spokojna pred raznim oblicima i načinima
vrijeđanja i gaženja ljudskog dostojanstva u suvremenom svijetu, nego uporno i odvažno diže
svoj glas u obranu onih čija su prava povrijeđena i dostojanstvo pogaženo, ustvrdio je prof.
Matulić. Tvrdnju je potkrijepio činjenicom da su Petrovi nasljednici našeg doba: Ivan Pavao
II., Benedikt XVI. i papa Franjo neumorno promicali i promiču ljudska prava i slobode te
gotovo svakodnevno ustaju u obranu ljudskog dostojanstva. Kazao je kako oni to mogu činiti
»zato jer Crkva izoštrenim pogledom svoga božanskog utemeljitelja Isusa Krista s lakoćom
prepoznaje i najmanje povrede ljudskog dostojanstva, naročito u nezaštićenim, ranjivim i
slabim pojedincima i skupinama u svijetu«, odnosno zato što Crkva, učiteljica autentične
humanosti, nastoji služiti čovjeku poput Isusa Krista koji nije došao na svijet da bude služen,
nego da služi čovjeku.
U završnom dijelu izlaganja prof. Matulić je iznio nekoliko zaključnih misli o
ljudskom dostojanstvu koje se mogu sažeti u tvrdnji da je dostojanstvo svake ljudske osobe
bez izuzetka od prvoga do zadnjega časa njezinog postojanja: urođeno, neotuđivo,
nepovredivo i apsolutno, jer je u samom Bogu usidreno i vječnom ljubavlju Sina Božjega
rasvijetljeno i veoma visoko uzdignuto. Kršćanska i pastoralna praksa je stoga evanđeosko
služenje ljudima s kojima se je Sin Božji poistovjetio, naročito su onima koji su slabi,
osamljeni i siromašni.
Nakon izlaganja prof. Matulića uslijedila je rasprava tijekom koje su sudionici tribine
predavaču mogli postavljati pitanja ili prokomentirati ono o čemu je govorio. Na svršetku
tribine Robert Kupčak, voditelj Pastoralnog centra Požeške biskupije, zahvalio je prof.
Matuliću za njegovo predavanje na ovoj tribini kojom se zaključuje ciklus ovogodišnjih
korizmenih tribina, a svim nazočnima za sudjelovanje na ovoj, kao i na prethodnim tribinama,
zaključivši susret molitvom.
Peta korizmena tribina u Požegi
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp
Povezane vijesti
Preminuo je Miroslav Vernot
25.04.2024
Otuđen pas vrijedan nekoliko tisuća eura
25.04.2024
Danas je blagdan svetog Marka
25.04.2024
[NAJAVA] Požeški kotlić 2024.
24.04.2024