Peta korizmena tribina u Požegi

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, 7. travnja održana je peta i posljednja
korizmena tribina na kojoj je gostovao dr. sc. Tonči Matulić, svećenik Hvarske biskupije,
teolog, pročelnik katedre moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu na temu „Crkva u službi ljudskog dostojanstva“. Nakon molitve Anđeoskog
pozdravljenja, moderatorica tribine prof. Ana Matković, voditeljica biskupijskog Obiteljskog
centra »Pro vita et familia«, pozdravila je nazočne svećenike i redovnice, te sve sudionike
tribine, istaknuvši da »ova tribina svojom temom ima osobit značaj u nastojanju oko dubljeg i
svestranijeg promišljanja o Crkvi, time i našoj požeškoj mjernoj Crkvi, u promicanju ljudskog
dostojanstva i civilizacije ljubavi.

Na temelju riječi 8. Psalma da je Bog dao čovjeku vlast nad
djelima svojih ruku i da je njemu pod noge sve podložio, i potaknuta riječima pape u miru
Benedikta XVI. »da je ljudska osoba da bude ljubljena poradi nje same«, ustvrdila je »kako
osnovni razlog dostojanstva i poštivanja ljudskog života, od njegova začetka do naravnog
svršetka, jest u činjenici da čovjek od Boga dolazi i da je k Bogu upravljen.« Kazala je da na
tom tragu »Požeška mjesna Crkva, okupljena brigom i pažnjom biskupa Antuna kroz
dvadeset i pet godina, nastoji služiti čovjeku i njegovu dostojanstvu zauzimajući se za
njegovo dobro na brojnim područjima: karitativnim i odgojno-obrazovnim djelovanjem kroz
osnivanje katoličkih škola, vrtića i kolegija; materijalnom i duhovnom brigom za obitelji s
mnogobrojnom djecom, kao i djelovanjem Centra „Pro vita et familia“«. Potom je u kratkim
crtama prikazala životni put i znanstveno djelovanje prof. Matulića, naglasivši da su težište
njegova teološko-znanstvenog rada i istraživanja: bioetika, medicinska i socijalna etika, odnos
vjere i kulture te dijalog teologije i znanosti, i ustvrdivši da se radi o teologu i intelektualcu
koji kritički komentira aktualna vjerska i društvena pitanja.

U svom predavanju, koje je bilo izlaganje kršćanskoga nauka o ljudskom dostojanstvu
u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora, prof. Matulić je ustvrdio da kršćanski govor o
ljudskom dostojanstvu u središtu čuva i naviješta istinu o čovjeku stvorenom, kao žena i
muškarac, na sliku Božju, i da otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu
utjelovljenja Sina Božjega u čovjeku Isusu iz Nazareta. »Sin Božji nije po svom utjelovljenju
samo postao pravi čovjek, nego je on istovremeno savršeni čovjek u kojemu je ljudska narav
ili čovještvo uzdignuto na veoma visoko dostojanstvo, a to je dostojanstvo Božjeg djeteta,
dostojanstvo intimnoga zajedništva s Bogom trojstvene ljubavi.

Naime, kršćanin je krsnom milošću i pomazanjem Duhom Svetim nanovo stvoren. Kršćanin jest novo stvorenje u Kristu,
a Duh Sveti prebiva u njemu kao u hramu«, podsjetio je prof. Matulić, naglasivši da bez
pobožanstvenjenja čovjeka u Kristu nema autentične humanizacije čovjeka« i da se ljudsko
dostojanstvo proteže na cijelog čovjeka, obuhvaćajući ga u njegovu totalitetu. Ono se stoga
proteže na sve dimenzije ljudskoga, na sve stadije ljudskog bića (od začeća do prirodne smrti)
na sva egzistencijalna stanja ljudskog života i na sve ljudske djelatnosti, zvanja i profesije.
Takvo poimanje ljudskog dostojanstva predstavlja vrhunski doprinos kršćanstva i Crkve
cijelom čovječanstvu, neovisno o religijskim i drugim uvjerenjima pojedinaca i skupina,
ustvrdio je prof. Matulić, potkrijepivši tvrdnju činjenicom da sve relevantne međunarodne
deklaracije o ljudskim pravima i slobodama svoje temeljno nadahnućem i motivaciju nalaze
upravo u kršćanskom shvaćanju čovjeka i njegova ljudskog dostojanstva.

Produbljujući govor o ljudskim pravima i slobodama, na čije je priznanje i poštivanje
suvremeni čovjek osobito osjetljiv, predavač je kazao da ljudska prava i slobode ne proizlaze
iz ljudske samovolje i nisu proizvod čovjekovih individualnih željâ i prohtjevâ, kako to,
nažalost, u suvremenom društvu zastupaju određeni pojedinci i skupine, nego da proizlaze iz
samog ljudskog dostojanstva i iz Božjeg nauma o čovjeku. Ustvrdio je da je utemeljenje
ljudskih prava i sloboda isključivo na čovjekovoj samovolji, njegovim željama i prohtjevima
odgovorno za suvremene otvorene i prikrivene agresije na čovjeka i za povrede njegova
dostojanstva: od opravdanja hotimičnog pobačaja i aktivne eutanazije, preko nemara i nebrige
za siromašne i marginalizirane, do opravdavanja tzv. preventivnih napadačkih ratova u kojima
masovno stradavaju nevini ljudi, čemu smo upravo svjedoci u Ukrajini.

»Takve su i tolike povrede ljudskoga dostojanstva u ime ljudskih prava i sloboda da Crkva, i kad bi svaki dan
ponavljala, nikad ne bi bila ni dosadna ni dovoljno glasna u isticanju istine da ljudska prava i
slobode predstavljaju „šuplju frazu“ i „smokvin list“ za pokrivanje zločina protiv tolikih
nevinih ljudskih bića upravo kad im se zaniječe izvor i temelj u nepovredivome ljudskome
dostojanstvu kao glasniku i čuvaru autentične čovječnosti u svakom čovjeku.« Još je rekao da
pred činjenicom da »kad se čovjeka sroza na komad žive prirode ili na jednu društvenu
monadu, tada se i njegovo dostojanstvo srozava na vrijednost i cijenu tog komada žive prirode
ili društvene monade«, Crkva treba uporno naglašavati istinu izrečenu na Drugom
vatikanskom saboru da »stvorenje bez Stvoritelja iščezava« i »kad je Bog zaboravljen, i samo
stvorenje postaje nerazumljivo.« (GS, 36). Drugim riječima, čovjekovo postojanje nije
rezultat slijepe prirodne sile, niti je stvar ljudske odluke i društvene konvencije, nego je ono
remekdjelo Božje ljubavi, i zato je autentična humanizacija čovjeka moguća samo putem i na
način čovjekove divinizacije koja nam je darovana u Isusu Kristu.

Crkva nije i ne može ostati ravnodušna i spokojna pred raznim oblicima i načinima
vrijeđanja i gaženja ljudskog dostojanstva u suvremenom svijetu, nego uporno i odvažno diže
svoj glas u obranu onih čija su prava povrijeđena i dostojanstvo pogaženo, ustvrdio je prof.
Matulić. Tvrdnju je potkrijepio činjenicom da su Petrovi nasljednici našeg doba: Ivan Pavao
II., Benedikt XVI. i papa Franjo neumorno promicali i promiču ljudska prava i slobode te
gotovo svakodnevno ustaju u obranu ljudskog dostojanstva. Kazao je kako oni to mogu činiti
»zato jer Crkva izoštrenim pogledom svoga božanskog utemeljitelja Isusa Krista s lakoćom
prepoznaje i najmanje povrede ljudskog dostojanstva, naročito u nezaštićenim, ranjivim i
slabim pojedincima i skupinama u svijetu«, odnosno zato što Crkva, učiteljica autentične
humanosti, nastoji služiti čovjeku poput Isusa Krista koji nije došao na svijet da bude služen,
nego da služi čovjeku.

U završnom dijelu izlaganja prof. Matulić je iznio nekoliko zaključnih misli o
ljudskom dostojanstvu koje se mogu sažeti u tvrdnji da je dostojanstvo svake ljudske osobe
bez izuzetka od prvoga do zadnjega časa njezinog postojanja: urođeno, neotuđivo,
nepovredivo i apsolutno, jer je u samom Bogu usidreno i vječnom ljubavlju Sina Božjega
rasvijetljeno i veoma visoko uzdignuto. Kršćanska i pastoralna praksa je stoga evanđeosko
služenje ljudima s kojima se je Sin Božji poistovjetio, naročito su onima koji su slabi,
osamljeni i siromašni.

Nakon izlaganja prof. Matulića uslijedila je rasprava tijekom koje su sudionici tribine
predavaču mogli postavljati pitanja ili prokomentirati ono o čemu je govorio. Na svršetku
tribine Robert Kupčak, voditelj Pastoralnog centra Požeške biskupije, zahvalio je prof.
Matuliću za njegovo predavanje na ovoj tribini kojom se zaključuje ciklus ovogodišnjih
korizmenih tribina, a svim nazočnima za sudjelovanje na ovoj, kao i na prethodnim tribinama,
zaključivši susret molitvom.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika