Što se događa s mladima s invaliditetom kada navrše 21 godinu i izađu iz školskog sustava?
To su pitanje roditelji i članovi požeške udruge „Mali princ“ otvorili 13. studenoga na mirnom prosvjedu u Mesničkoj ulici, nedaleko od zgrade Požeško-slavonske županije. Traže osnivanje rehabilitacijskog centra u Požegi koji bi pružao usluge djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s invaliditetom.
Unatoč kiši i hladnoći, uoči sjednice Županijske skupštine okupilo se oko 50 roditelja, članova obitelji, osoba s invaliditetom i građana. Inicijativa udruge bila je prva točka dnevnog reda sjednice.
Među okupljenima bila je i Požežanka Katarina Jukić, majka četvero djece, od kojih je dvoje s invaliditetom. Inicijativu podržava od početka, a pitanje skrbi nakon završetka školovanja za njezinu je obitelj sve bliže.
„Mom djetetu bliži se 17. godina. Za četiri godine ono više nije polaznik škole i sustav za njega jednostavno više ne nudi nikakve sadržaje. Skrb o mladima i odraslima s invaliditetom ne može ovisiti o tome hoće li neka udruga povući europska sredstva za pilot-projekt od nekoliko mjeseci. Svi mi roditelji starimo, čeka nas nemoć, a naša će djeca i dalje biti nesamostalna. Ne tražimo privilegije, već sveobuhvatnu skrb koju nam država i lokalna vlast kao članici Europske unije moraju osigurati“, istaknula je Jukić.
Županica Antonija Jozić predlaže da se zgrada njezinog propalog projekta srednje škole u Pleternici prenamijeni u centar za odgoj i obrazovanje. U udruzi smatraju da takva ustanova ne bi osigurala rehabilitacijsku skrb odraslim osobama s invaliditetom. Nakon što su za prijedlog doznali iz medija, zatražili su neovisno stručno mišljenje. Edukacijska rehabilitatorica prof. Ksenija Romstein preporučila je da se rehabilitacijski centar smjesti u Požegi, u središtu županije. Iz udruge su se pozvali i na mišljenje pravobranitelja za osobe s invaliditetom, koji je upozorio na različite uloge centra za odgoj i obrazovanje i centra za rehabilitaciju.
Roditelji su iznijeli i primjedbe na raspored troetažne zgrade te na plan korištenja vanjskog prostora.
„Po njihovom prijedlogu, igralište za djecu s teškoćama u razvoju planira se staviti na krov zgrade, u razini treće etaže. Što se tiče vanjskog sadržaja, ideja je da se koristi obližnji gradski park koji nije ograđen i sa svih je strana okružen prometnicama. Očito nisu svjesni da postoje djeca s teškoćama u razvoju koju morate 24 sata držati za ruku i koja se mogu oteti. Nijedan centar za rehabilitaciju u Hrvatskoj nije projektiran bez vlastitog ograđenog vanjskog prostora“, rekla je predsjednica udruge Danijela Franjetić Medilović.
Udruga je peticiju za osnivanje rehabilitacijskog centra u Požegi pokrenula početkom godine. U mjesec dana prikupila je više od deset tisuća potpisa, među kojima više od osam tisuća s područja Požeško-slavonske županije. Peticiju su uputili nadležnim ministarstvima, Gradu Požegi i Županiji. Iz udruge navode da ni nakon višemjesečnih razgovora s nadležnima još nemaju rješenje koje bi obiteljima osiguralo dugoročnu i dostupnu rehabilitacijsku skrb.
Roditelji su zatražili da sjednici nazoči deset odraslih osoba i petero djece. Zbog ograničenog prostora odobren je ulazak sedmero roditelja i jednom djetetu. Okupljeni su izrazili nezadovoljstvo i time što je Županija zatražila mišljenje pravobraniteljice za djecu o sudjelovanju djece s teškoćama na sjednici zbog prisutnosti medija.
„U siječnju smo po snijegu i na minus deset stupnjeva prikupljali potpise, a danas smo ponovno ovdje po cjelodnevnoj kiši. Izbora nemamo. Kad su u pitanju temeljna ljudska prava naše djece, pregovora i kompromisa nema, mi na ovome sigurno nećemo stati“, poručili su okupljeni roditelji.
