Dok se 10. kolovoza diljem kršćanskog svijeta obilježava blagdan svetog Lovre, vjernici se prisjećaju čovjeka čije je ime kroz stoljeća postalo simbol hrabrosti, vjere i brige za najsiromašnije. Sveti Lovro živio je u 3. stoljeću i bio je đakon Rimske Crkve za vrijeme cara Valerijana, u razdoblju kada su kršćani bili izloženi progonima. Njegova zadaća bila je upravljanje crkvenim dobrima i pomoć siromašnima, bolesnima i potrebitima.
Prema predaji, nakon što je car naredio zapljenu crkvenog blaga, od Lovre je zatraženo da preda sve dragocjenosti kojima je Crkva raspolagala. Lovro je zatražio tri dana vremena, a zatim je pred cara doveo siromašne, bolesne, udovice i nemoćne te rekao: „Ovo je blago Crkve.“ Takav odgovor razgnjevio je vlasti. Lovro je uhićen, osuđen i pogubljen 10. kolovoza 258. godine. Njegovo mučeništvo ubrzo je postalo poznato diljem kršćanskoga svijeta, a kroz stoljeća je izrastao u jednog od najštovanijih svetaca Katoličke Crkve.
Njegovo ime posebno je povezano i s prirodnim fenomenom poznatim kao „Suze svetog Lovre“. Riječ je o meteorskom roju Perzeida koji se svake godine pojavljuje u kolovozu, upravo u vrijeme njegova blagdana. Sjajni tragovi meteora na noćnom nebu stoljećima su u narodnoj predaji tumačeni kao suze mučenika koji je život dao za svoju vjeru.
Požega ima poseban razlog za obilježavanje blagdana svetog Lovre. U samom središtu grada nalazi se crkva sv. Lovre, jedan od najvrjednijih spomenika sakralne baštine u Slavoniji i jedan od rijetkih srednjovjekovnih objekata koji je preživio osmanlijsko razdoblje. Povijest ove crkve seže u kraj 13. i početak 14. stoljeća. Tijekom stoljeća bila je katolička crkva, džamija, skladište za žito, đačka crkva požeških isusovaca te mjesto molitve brojnih generacija Požežana. Uz nju su vezana imena isusovaca, pavlina, zagrebačkih biskupa i Požeške biskupije, koja danas upravo u ovom povijesnom kompleksu ima svoje sjedište.
Nakon temeljite obnove krajem 20. stoljeća, crkva sv. Lovre ponovno je zasjala u punom sjaju te danas predstavlja jedno od najvažnijih duhovnih i kulturnih mjesta Požege i Požeške biskupije. Poruka svetog Lovre ni nakon gotovo osamnaest stoljeća nije izgubila na snazi. U vremenu kada se vrijednost često mjeri materijalnim bogatstvom, njegov odgovor rimskom caru i danas podsjeća da najveće bogatstvo svakoga društva nisu zgrade, zlato ili novac, nego ljudi, osobito oni kojima je pomoć najpotrebnija.
