Preduskrsni susret biskupa Škvorčevića s novinarima

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


U Dvorani bl. Alojzija Stepinca, požeški biskup Antun Škvorčević susreo se 13.
travnja 2022. s novinarima te im je predstavio svoju ovogodišnju uskrsnu Poruku pod
naslovom „I rastavi Bog svjetlost od tame“ (Post 1,4). Ponajprije čestitajući vjernicima Uskrs
o 25. obljetnici Požeške biskupije, biskup u Poruci kaže: »Molim da uskrsli Gospodin
rasvijetli sve naše hrvatske tmine i ispuni nam srca svojim mirom. Neka ga posebno udijeli
patničkoj zemlji Ukrajini, razdiranoj ratnim stradanjima i izbjeglištvom nedužnih ljudi. I neka
dopre do njih Isusov uskrsni pobjednički pozdrav: »Mir vama!« (Lk 24, 36).«
Biskup je potom progovorio o ukrajinskoj ratnoj tami: »U svojim osvrtima mnogi
analitičari ovih dana nazivaju rat u Ukrajini tamom, ističući da se zbog njega smračilo u
Europi i svijetu. Posjetivši ovih dana skupinu od četrdesetak ukrajinskih izbjeglica, koji se
nalaze u jednom objektu turističke namjene na području Požeške biskupije, mogao sam se i
sam uvjeriti o kakvoj je tami riječ.« U nastavku biskup navodi razmišljanje o svjetlu i tami u
našem životu, koji su na svj način povezani s otajstvom uskrsnuća te ističe: »Svjetlost i tama
imaju osobito značenje za čovjeka u moralnom pogledu. Zloća, sebičnost i pokvarenost
povezani su s iskustvom tame kao duhovnog stanja u kojem se čovjek gubi ili nestaje, na svoj
način umire. Dok su plemenitost, ljubav i dobrota poput svjetla, iskustvo života u njegovim
najsnažnijim dimenzijama. Svjetlo je stoga jednostavno znak života a tama kao odsutnost
svjetla znak je smrti i groba. Sve što je protivno životu i nečovječno – tama je, a ono što služi
životu i čovjeku – svjetlost je. U navedenom smislu rat u Ukrajini jest tama, svojevrsna
svemirska noć u kojoj umire čovječnost, pate i stradavaju nedužni, uništavaju se dobra koja je
čovjek teškom mukom proizveo, razara i sama priroda. Kakvo je svjetlo potrebno u Ukrajini
da bi raspršilo tamu nečovječnog i smrtonosnog ratnog stanja?«
Zatim je biskup podsjetio da je Bog svjetlost i da u njemu nema nikakve tame: »U
bdijenju Velike subote, našoj vjerničkoj pažnji predložen je na razmatranje i biblijski prikaz
stvaranja svijeta kao Božjeg djela koje prethodi njegovim drugim zahvatima, među kojima je
najveći pobjeda života nad smrću u Kristovu uskrsnuću. Na samom početku Knjige postanka
sveti pisac tvrdi kako je svjetlost prvo stvorenje koje je Bog dozvao u postojanje: »I reče Bog:
„Neka bude svjetlost“. I bî svjetlost.« (Post 1,3). Tamu nije Bog stvorio. Ona je stanje koje
prethodi stvaranju, kako navodi spomenuta sveta Knjiga: »Tama se prostirala bezdanom«
(Post 1,3) te se ona predstavlja kao ništavilo a stvaranje rastavljanje svjetla od tame,
razdvajanje bitka od nebitka, života od smrti: »I rastavi Bog svjetlost od tame« (Post 1,4).
Odnos između tame i Boga sv. Ivan opisuje tvrdnjom: »Bog je svjetlost i tame u njemu nema
nikakve!« (1 Iv 1,5).«
Biskup je među ostalim ustvrdio: »Božji zahvat rastavljanja svjetla od tame na
prapočecima svijeta dovršen je na Isusovu križu „kad tama nasta po svoj zemlji“ (Lk 23,44), i
kad je u njegovu uskrsnuću život pobijedio smrt, svjetlo tamu«, istaknuo je biskup Antun, te
je dobila puno značenje njegova izjava: „Ja sam svjetlost svijeta“ (Iv 8,12).« Nastavljajući
svoju Poruku biskup je istaknuo da smo svi krštenjem postali dionici Isusove pobjede nad
smrću i kazao: »Od davnine je krštenje s pravom nazvano „prosvjetljenje“, jer svi mi koji smo
određeni za smrt postajemo u krstu dionici svjetla, života. Zbog toga u slavlja sakramenta
krštenja ima osobito značenje i paljenje svijeće novokrštenika na uskrsnoj svijeći. Naš
Gospodin Isus je svjetlost, to jest život, jer je jači od smrti, kao što je svjetlost jača od mraka.
Krštenje je najsnažniji Isusov zahvat u naše ljudsko postojanje, u kojem se ostvaruje pashalno
otajstvo prijelaza s njime iz tame u svjetlost, iz smrti u život. Tumači nam Apostol narodâ:
„Bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu“ (Ef 5,8). U krštenju se i na nama ostvarila

Isusova riječ: „Vi ste svjetlost svijeta!“ (Mt 5,14), postali smo „sinovi svjetlosti“ (Iv 12,36),
„rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga
koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu“ (1 Pt 2,9). Stanje u koje nas je uveo Isus
Krist po svetom krštenju obvezuje nas da živimo kao djeca svjetla, o čemu smo razmišljali i
donosili odluke u sinodskom savjetovanju tijekom minule korizme. Valja nam novom
raspoloživošću poslušati poziv sv. Pavla: „Odložite dakle djela tame i zaodjenite se oružjem
svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanju, ne u priležništvima i
razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego odjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u
brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.“ (Rim 13, 12-14).«

Zatim biskup Antun piše: »Uskrs o 25-toj obljetnici Požeške biskupije snažno nas
potiče da obnovimo svijest kako smo krštenjem ušli u zajedništvo onih koji su svjetlo u Isusu
Kristu i koji su s njime prešli iz smrti u život, postali dionici otajstva Crkve, Tijela njegova.
Navedena činjenica vjere obvezuje nas u međusobnim odnosima na „krsnu pristojnost“, po
kojoj jedni u drugima prepoznajemo Isusovo djelo, i trajno hranjeni euharistijskim kruhom
života budemo prepoznatljivi znak i početak kraljevstva nebeskog na zemlji. Upozorava nas
Apostol: „Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? (…) Jer mi smo hram Boga živoga“ (2
Kor 6,14. 16). To je naš identitet tijekom proteklih 25 godina u požeškoj mjesnoj Crkvi, to
želimo biti u sadašnjem vremenu i u budućnosti po Kristu Isusu, vođeni našim biskupijskim
geslom: „Krist danas i uvijeke“. Dok u svojoj Biskupiji nastojimo biti jedni drugima svjetlost
u Gospodinu, molimo da kršćani u Rusiji i Ukrajini, koji ispovijedaju istoga Isusa Krista
pobjednikom nad smrću, jednako tako budu jedni drugima svjetlost, a pokretači rata da
„odlože djela tame“ (Rim 13, 12), zaustave ubijanje nedužnih ljudi i val izbjeglica, kako se ne
bi svrstali među one na koje se odnosi prijekor sv. Pavla: „Jer što potajno čine, sramota je i
govoriti“ (Ef 5,12). Zahvaljujem vam za plemenitost koju ste iskazali svojim novčanim darom
za stradalnike u Ukrajini na Čistu srijedu ove godine i u drugim prigodama, kao i za
suosjećajnost koju svjedočite ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj. Uvjerio sam se koliko ste
djelo na taj način učinili za njih kad sam posjetio spomenutu skupinu izbjeglica iz Ukrajine na
području naše Biskupije, izrazivši im i u vaše ime kršćansku blizinu i poželjevši im sretan
Uskrs«, zaključio je biskup Antun.
Nakon toga novinari su biskupu postavili nekoliko pitanja, među kojima je bilo i o
valu poskupljenja i poprilično teškoj ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj. Biskup je kazao kako
bi volio da se o problemima u našem društvu ne razgovora na način da se uzajamno
optužujemo za trenutačno stanje, nego jedni drugima budemo potpora, da to budu razgovori
ohrabrenja, koji promiču solidarnost s onima koji su u najvećim materijalnim teškoćama.
Istaknuo je kako postoje mnoge mogućnosti u Hrvatskoj koje treba iskoristiti, te smo pozvani
svatko u svojoj odgovornosti zauzeti se za boljitak svih. Kazao je kako vjeruje da će se to i
dogoditi, što je razlog nade u ovo uskrsno vrijeme s Božjim pokrićem.
Na pitanje o mogućnosti pomoći izbjeglicama iz Ukrajine u osiromašenju ljudi u
Hrvatskoj, biskup je kazao kako nema bojazni s obzirom na to, naglasivši da uvijek pomažu
oni koji su manje imućni, jer posjeduju veću osjetljivost za ljude u nevolji, pa tako mnogi
pritječu u pomoć i izbjeglicama iz Ukrajine na području Požeške biskupije. Na temelju
jučerašnjeg susreta s izbjeglicama u Višnjici kod Slatine, biskup Antun je ustvrdio kako su oni
iskazali svojevrsnu nelagodu zbog toga što im ljudi očituju veliku pažnju i donose puno
darova, želeći im posvjedočiti konkretnu suosjećajnost. Dodao je da je utješno što u Hrvatskoj
ne vlada ravnodušnost prema bližnjima, istaknuvši kako vjeruje da trenutačna raspoloženje
mnogih za pomaganje izbjeglicama neće splasnuti s protekom vremena.

Na kraju biskup Antun je uputio čestitku Hrvatima u inozemstvu, kazavši kako u
ovom trenutku, zajedno s mnogim ljudima, pa i s Hrvatima u inozemstvu, osjeća tamu koju je
stvorio rat u Ukrajini. Navedena tama je na neki način dodatna onoj koju pokatkad stvara
inozemstvo svojom daljinom od domovine. Poželio je da za Uskrs do Hrvata diljem svijeta
dopre punina svjetla kojim samo uskrsli Krist može ispuniti njihovu dušu. Izrazio je uvjerenje
da nitko od njih nije postao biće otpora prema onom što Bog može ostvariti u njima, i da mu
otvaraju prostore srca kako bi on pobijedio njihove nemoći.
Susret s novinarima završio je prigodnim domjenkom tijekom kojeg se biskup Antun
zanimao za njihov rad i životne situacije.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika