Proslava 25. obljetnice Požeške biskupije i proglašenje crkve u Voćinu Manjom bazilikom

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


U nedjelju, 21. kolovoza 2022. godine na blagdan Gospe Voćinske u Voćinu je
proslavljena 25. obljetnica Požeške biskupije. Tom prigodom po odluci Kongregacije za
bogoštovlje i disciplinu sakramenata voćinska je crkva proglašena Manjom bazilikom. Na
otvorenom liturgijskom prostoru pored crkve brojni hodočasnici pripravili su se za slavlje
duhovnim programom uz mogućnost osobne ispovijedi, kojima je bio na raspolaganju veći
broj svećenika Požeške biskupije. Euharistijsko slavlje uz sudjelovanje biskupa iz Hrvatske i
inozemstva, svećenike i đakone, te oko 25000 vjernika iz Požeške biskupije, predvodio je
apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua.
U ulaznoj procesiji od crkve do oltara na otvorenom prostoru lik Gospe Voćinske uz
biskupe i svećenike pratili su ministranti, predstavnici župa Požeške biskupije s barjacima i
oko velik broj osoba odjevenih u narodne nošnje, organiziranih u pojedina kulturno-
umjetnička društva. Oltarni prostor svečano je urešen za ovu prigodu s natpisom „Krist danas
i uvijeke“, geslom Požeške biskupije i godinama 1997.-2022., cvjetnim aranžmanima
protkanima žitnim klasjem, sastavnicama grba Požeške biskupije, koji je postavljen na dijelu
pristupnih stepenica oltarnom prostoru, ukrašen cvijećem. Lik Gospe Voćinske postavljen je
na središnje mjesto s desne strane oltara kojem je nakon počasti što mu je kađenjem iskazao
apostolski nuncij prišao biskup Antun Škvorčević i uime nazočnih hodočasnika uputio tri
poklika Isusovoj Majci, a svi nazočni odgovarali pjevajući „Blažena ti što povjerova“. U ulozi
domaćina biskup Antun je potom pozdravio sudionike slavlja, rekavši među ostalim kako smo
se okupili u Voćinu da bismo u molitvu s Marijom Isusovom Majkom sabrali 25 godina
Požeške biskupije, te po Isusovoj žrtvi ljubavi iskazali Bogu zahvalnost za primljena
dobročinstva. Pozdrav je uputio svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i
bogoslovima, obiteljima s brojnom djecom i mladima, učenicima katoličkih škola, te
starijima, siromašnima i pogođenima bolešću, kao i onima koji su pratili slavlje u izravnim
prijenosima na Laudato i Plavoj televiziji. Izrazio je radost zbog ove proslave, čestitajući
nazočnima 25. obljetnicu Požeške biskupije. Osobit pozdrav uputio je brojnim hodočasnicima
koji su prihvatili žrtvu dvodnevnog ili jednodnevnog napornoga hoda i ugradili je u ovo
zahvalno slavlje. Kazao je kako su tim činom pješaci postali dionicima duge tradicije požeške
procesije u Voćin, koja je otpočela u 19. stoljeću, a zaustavljena nakon II. svjetskog rata
obnovljena prije šezdeset godina zauzimanjem apostolskog protonotara Josipa Devčića.
Podsjetio je kako je godinama hodočasnike primao u Voćinu župnik Nikola Sanjković, čijem
se sudjelovanju na ovom slavlju raduje, a koji je bio očevidac ratnih stradanja nedužnih civila

  1. te razaranja crkve, zahvalivši mu na dostojanstvu koje je očitovao u voćinskoj patnji i
    na slobodi od mržnje koju je svjedočio. Dubokom odanošću biskup je izrazio zahvalnost sv.
    Ivanu Pavlu II. za odluku da u slobodnoj Hrvatskoj 1997. godine osnuje Požešku biskupiju i
    imenuje njezina prvoga biskupa. Zahvalio je i svima onima koji su radosno prihvatili novu
    Biskupiju, te u suradnji s biskupom i svećenicima, vjerni svome krsnom poslanju, čvrstim
    evanđeoskim opredjeljenjem nastojali tijekom 25 godina u njoj ostvarivati pripadnost jednoj,
    svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, kojoj Petrov nasljednik predsjeda u ljubavi, svjedočeći
    da je „Krist danas i uvijeke“ smisao našega zemaljskog hoda. Osobitu zahvalnost uputio je
    Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj za ono što je svojim zagovorom i molitvom unijela u naše
    živote i u živi organizmu požeške mjesne Crkve. Spomenuo je kako su u biskupijsko

zajedništvo uključene sve voćinske i druge nedužne žrtve Domovinskog rata, za koje čvrsto
vjerujemo da nisu skončale u mraku i nemoći mržnje, nego da ih je zagrlila Ljubav, jača od
smrti. Na svoj način na to podsjeća i crkva, Svetište Gospe Voćinske u ratu razoreno, ali
ljubavlju obnovljeno u punom sjaju i danas urešeno rimskim dostojanstvom Manje bazilike.
Biskup Antun je kazao kako mu je posebna čast pozdraviti preuzvišenog gospodina
msgr. Giorgia Lingu, apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, kako bi nam pročitao Poruku
pape Franje prigodom srebrnog jubileja Požeške biskupije i proglasio Dekret o uzdignuću
voćinske crkve na čast i dostojanstvo Manje bazilike. Izraze dobrodošlice uputio je i
njegovom pratitelju Alfredu Rayanu D’Souzi, tajniku Apostolske Nuncijature u Zagrebu.
Pozdravio je potom i druge biskupe, sudionike slavlja: kardinala Vinka Puljića, vrhbosanskog
nadbiskupa u miru i ujedno izaslanika vrhbosanskog nadbiskupa metropolita i predsjednika
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Tome Vukšića; đakovačko-osječkog nadbiskupa
i metropolita Đuru Hranića i njegova prethodnika nadbiskupa u miru Marina Srakića;
splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Dražena Kutlešu; beogradskog nadbiskupa i
metropolita Stanislava Hočevara; riječkog nadbiskupa koadjutora Matu Uzinića; zadarskog
nadbiskupa koadjutora Milana Zgrablića, ujedno izaslanika zadarskog nadbiskupa i
predsjednika HBK Želimira Puljića; zrenjaninskog biskupa i predsjednika Međunarodne
biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda Lászla Németa; banjalučkog biskupa Franju
Komaricu; temišvarskog biskupa Józsefa-Csabu Pála; celjskog biskupa u miru Stanislava
Lipovšeka; sisačkog biskupa Vladu Košića, bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava
Huzjaka; šibenskog biskupa Tomislava Rogića i njegova prethodnika biskupa u miru Antu
Ivasa; krčkog biskupa Ivicu Petanjka; varaždinskog biskupa Bože Radoša; te đakovačko-
osječkog pomoćnog biskupa Ivana Ćurića. Izrazio je dobrodošlicu i izaslanicima pojedinih
biskupa, ocima provincijalima, generalnom tajniku Hrvatske biskupske konferencije,
ravnatelju hrvatskoga Caritasa te vrhovnim i provincijalnim poglavaricama pojedinih
redovničkih zajednica. Dodao je kako su se slavlju pridružili i dužnosnici iz javnog života
Republike Hrvatske, te lokalne uprave i samouprave s područja Požeške biskupije, te je
pozdrav uputio saborskim zastupnicima na čelu s podpredsjednikom Hrvatskoga sabora
akademikom Željkom Rajnerom, ministru rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne
politike Marinu Piletiću, izaslanici ministrice kulture i medija Jeleni Glavić Perčin, hrvatskim
braniteljima, predstavnicima vojske i policije, županima, gradonačelnicima, načelnicima
općina te predstavnicima drugih javnih ustanova. Pošto je dvoje djece predalo cvijeće
apostolskom nunciju, biskup ga je zamolio da započne sveto slavlje.
Nakon himna „Slava Bogu“ apostolski nuncij Giorgio Lingua hodočasnicima je
pročitao čestitku koju je papa Franjo uputio biskupu Antunu i vjernicima prigodom
srebrenoga jubileja Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja, a zatim je pročitao
Dekret kojim Kongregacija za bogoštovlje proglašava voćinsku crkvu Manjom bazilikom.
Sudionici su to popratili pjevanjem antifone u čast rimskom prvosvećeniku i poklikom BDM
„Evo ti majke“, uz podizanje na jarbol zastave nove Bazilike pored vanjskog oltarnog
prostora i zvonjavu svih njezinih zvona.
U homiliji apostolski nuncij je zahvalio biskupu Antunu što ga je pozvao da predvodi
ovo svečano slavlje, kojim zahvaljujemo Gospodinu za srebreni jubilej uspostave Požeške
biskupije te je uputio za tu prigodu čestitku, kao i za 25. obljetnicu Voćina kao glavnoga
biskupijskog svetišta, istu obljetnicu ređenja prvoga požeškoga biskupa, te 50. godišnjicu
njegova svećeništva, zahvalivši ujedno za proglašenje voćinskog Svetišta Manjom bazilikom.
Istaknuo je kako njegova nazočnost na ovom slavlju u Voćinu kao Papina predstavnika u
Hrvatskoj te crkva proglašena bazilikom očituje čvrstu vezu koje od sada ovo Svetište ima s
nasljednikom sv. Petra. Pripomenuo je kako su nam poznate povijesne okolnosti vezane uz
razaranje ove crkvu, i obnove koje su je učinile još ljepšom. Povezano s time ponovio je
tvrdnju koja se nalazi na službenoj stranici Požeške biskupije: “Uzdignuće voćinske crkve na
dostojanstvo Bazilike na svoj je način priznanje vjeri brojnih naraštaja čiji je duh bio jači od
svih povijesnih stradanja.”
S obzirom na naviještena svetopisamska čitanja apostolski nuncij je kazao kako mu je
prva misao bila da je život zapravo putovanje prema Očevoj kući. Čuli smo u prvom čitanju
kako Gospodin po proroku Izaiji poručuje narodu da ga je došao sabrati i otkupiti kako bi on
bio njegov narod. Na svoj način o tom kazuje Katekizam pape Pija X., kad tvrdi: „Na svijetu
smo zato da Boga upoznamo, Boga ljubimo, Bogu služimo i tako u nebo dođemo.“ Dodao je
kako nitko nije isključen iz Božjeg plana spasenja, jer u Očevoj kući nema mjesta za
diskriminaciju ili rasizam. Nuncij je nastavio kazujući da između ostalog odaje priznanje
biskupu Antunu za njegov dragocjeni rad i zalaganje na području ekumenizma, u kojem je
ponekad bio neshvaćen. Ustvrdio je, ako se ne pomirimo, nećemo moći gledati Božje lice.
Ako u srcu nemamo barem iskrenu želju za pomirenjem, preziremo Isusovu krv koju je za nas
prolio. Kao drugu misao nuncij je naveo to da nas Bog u hodu prema svome vječnom domu
odgaja kao djecu koju voli. Podsjetio je kako su mnogi za ovu prigodu došli iz daleka
različitim sredstvima, a mnogi i pješice. Kazao je da je svaki hod težak, no kad se susrećemo s
poteškoćama u životu moramo imati na umu da one nisu kazna, nego metoda Božjeg
odgajanja. Poslanica Hebrejima čiji smo ulomak čuli u drugom čitanju o tome kaže: “Poradi
vašega odgajanja, trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac
stegom ne odgaja?“ Božji odgoj znak je njegove ljubavi, zaključio je nuncij.
Kao treću misao koja svoje polazište nalazi u naviještenom evanđelju nuncij je naveo
da na kraju puta prema Bogu, punom prepreka i boli, nailazimo na uska vrata kroz koja nam
je proći. Ulazak u raj ne događa se kao na Schengenskoj granici preko koje se može prijeći
bez dokumenata. Ondje će stajati sv. Petar koji će od nas tražiti „dokumente“. Mnogima će se
tada zatresti noge jer im je „putovnica“ istekla, nastavio je nuncij. Metaforički je istaknuo
kako će tada mnogi biti dosjetljivi, te će na razne načine pokušati ostvariti ulazak u raj. Bit će
onih koji će to nastojati na račun proživljenoga rata ili dva potresa koja su nas zadesila.
Međutim ništa neće smekšati Petra. No, nuncij je istaknuo da postoji jedna šansa, a ta je da se
obratimo Mariji. Ona kao Majka nikad ne zaboravlja na svoju djecu. Majčinskom ljubavlju
zauzet će se za nas kod sv. Petra, i protumačiti mu da nismo više lijepi kao na krštenju, ali će
ga zamoliti da nas pusti u raj jer smo pješačili u Voćin, gdje se sada nalazi i bazilika, nastavio
je nuncij. Povezujući spomenutu zgodu s mogućnostima suvremenih komunikacijskih
sredstava upotrijebio je sliku Marije koja uzima mobitel u ruke, odlazi na Youtube ili Laudato
TV i pokazuje sv. Petru slavlje proglašenja voćinske crkve bazilikom. Zamišljeni prizor
završava tako da sv. Petar ostaje bez riječi i pušta u raj Marijinu djecu, pomalo prljavu, ali
uvijek vjernu. Nuncij je protumačio kako su spomenute „maštarije“ njegov pokušaj da bolje
razumijemo značenje uskih vrata i Isusov evanđeoski poziv da budemo poput djece. Razložio
je hodočasnicima da njihov dolazak u ovo svetište svjedoči o potrebi za Majkom, a Marija je
uvijek naša Majka.
Pri svršetku homilije nuncij je sa sudionicima slavlja podijelio događaj koji je doživio
na Obali Bjelokosti, u marijanskom svetištu u Abidjanu. Ondje je jednom na svetkovinu
Božića nakon ručka odlučio poći u marijansko svetište i pomoliti se. Putem je zalutao, te je
zamolio nekog dječaka za pomoć. Iako je ovaj kanio napustiti ga kada su stigli do željenog
cilja, nuncij ga je privolio da ondje ostane i pomoli se, iako to mladić nikada prije nije činio.
Taj susret i molitva su ga obratili, a njihovo druženje nastavljeno je i poslije. Nuncij je
posvjedočio kako ga je nakon nekoliko godina obradovalo pismo sa slikom tog mladića koji
prima sakrament krštenja. Istaknuo je kako smatra da to nije njegovo, nego Marijino djelo, jer
nas ona vodi Isusu. Zaželio je da opisani događaj i proglašenje voćinskog Svetišta bazilikom
pobudi u hodočasnicima svijest kako smo Marijina djeca, te da nas ona uvijek prima u svoje
naručje, pod zaštitu svoga plašta. Ona će nas i kod svetoga Petra zagovarati, pa ako naši
„dokumenti“ i ne budu valjani, ako joj se utječemo ona će se zauzeti da uđemo kroz uska
vrata u raj.
Na svršetku svete pričesti, hodočasnici su iskazali poklon euharistijskom Isusu
pjevajući voćinsku hodočasničku pjesmu: „Klanjamo se tebi, božanstveni kruše“ s pripjevom
„Na tisuće hvaljena, nauvijeke slavljena, Djeva Marija, Majka voćinska“. Otpjevan je zatim
himan „Tebe Boga hvalimo“ koji su nazočni zaključili zajedničkom Molitvom za Požešku
biskupiju. Uslijedila je Služba svjetla, hvala i molbi Isusovoj Majci pred likom Voćinske
Gospe koji je u maloj procesiji prolazio određenim putem između brojnih vjernika na
otvorenom liturgijskom prostoru. Za to vrijeme čitači su upućivali Mariji pohvale i molbe na
koje je narod odgovarao pripjevima iz pučkih marijanskih pjesama, uzdižući pri tom uvis
upaljene svijeće kao znak svoje ljubavi i odanosti prema Majci Božjoj. More svijetla od
svijeća koje se njihalo poput valova, stvaralo je čarobno božansko ozračje ljepote koja je
zahvaćala srca hodočasnika. Nuncij Lingua zaključio je navedenu službu Činom povjere
Požeške biskupije Isusovoj Majci. Domaći biskup Antun uputio je na kraju riječi zahvale
prisutnima, napose predvoditelju slavlja, biskupima i svećenicima, onima koji su s voćinskim
župnikom Ivanom Ereizom sudjelovali u pripremi za ovo jubilejsko slavlje pod vodstvom
Odbora za proslavu 25. obljetnice Požeške biskupije na čelu s prepoštom požeškoga Stolnog
kaptola sv. Petra Ivicom Žuljevićem. Na to je nuncij podijelio vjernicima Apostolski
blagoslov pape Franje s potpunim oprostom. Slavlje je završilo procesijom u kojoj su biskupi,
svećenici i drugi vjernici ispratili lik Gospe Voćinske u svetišnu crkvu, gdje je apostolski
nuncij zaključio čin njezina proglasa bazilikom tako da je na trijumfalnom luku otkrio grb
pape Franje. Biskupi i svećenici a za njima i vjernici obišli su zatim oko oltara i lika Gospe
Voćinske i tako se na tradicionalan hodočasnički način oprostili od Svetišta na povratku
svojim domovima.

default
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika