U požeškoj Katedrali 3. studenoga 2022. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio
je euharistijsko slavlje za članove Saveza lovačkih društava Požeško-slavonske županije o
blagdanu njihova nebeskog zaštitnika sv. Huberta. Pozdravljajući lovce biskup je rekao da se
raduje njihovu ponovnom okupljanju u Katedrali, te im je čestitao spomenuti blagdan.
Podsjetio ih je kako je sv. Hubert, kako bilježi jedna legenda, vidjevši jelena s križem između
rogova, u svoje davno doba u 8. stoljeću shvatio da je priroda povezana najprije s Bogom,
njezinim stvoriteljem, a onda i s djelom ljudskog spasenja koje je Isus Krist ostvario na križu
u kojem je objavio Božju ljubav za svakog čovjeka i za sve stvoreno. Kazao je kako graditi
odnos prema prirodi polazeći od Boga i od Isusa Krist jest pravi izazov i nama danas. Poželio
je lovcima da i oni na Hubertov način pristupaju prirodi u kojoj često borave, i tako se
potvrđuju u svom dostojanstvu.
U homiliji biskup je kazao sudionicima slavlja da su zacijelo primijetili kako je sv.
Luka u ulomku današnjeg evanđelja zabilježio da su se oko Isusa s jedne strane okupljali
carinici i grešnici, koji su ga pozorno slušali, a s druge strane farizeji i pismoznanci, koji su
glasno mrmljali, prigovarajući Isusu što se druži i blaguje s grešnicima. Izrazio je uvjerenje
kako bi Isus zasigurno danas oko sebe okupljao i lovce te s njima zapodjenuo razgovor, i da bi
bilo onih koji bi mu zbog toga prigovarali, smatrajući da lovci nisu baš dobri ljudi, jer se
druže da bi jeli i pili, a k tome po šumama i lovištima ubijaju nedužne životinje.
Ustvrdio je da nam takvo pojednostavljeno i površno poimanje lovaca ne daje pravi odgovor na pitanje
tko je zapravo lovac i tko može biti lovac. Kazao je da pritom ne misli na uobičajene uvjete
koje netko treba ispuniti ili vještine koje treba steći u rukovanju oružjem i sl., nego na ono o
čemu govori sv. Pavao apostol u ulomku iz Poslanice Filipljanima, naviještenom u prvom
čitanju. Naime, sv. nas Pavao uvjerava kako bi se on mogao pohvaliti s mnogo toga na
tjelesnoj razini postojanja: on je obrazovan i obrezani Židov iz Benjaminova plemena, k tome
još i farizej. Međutim, sve to njemu nije ništa u usporedbi s Isusom Kristom, koji je prema
njemu dok je bio progonitelj Crkve iskazao veliko milosrđe i priveo ga na put obraćenja.
Apostol svoj identitet opisuje polazeći od nutarnjeg, duhovnog stanja svoga bića koje mu je
dodijelio Isus Krist. O neizmjernom Božjem milosrđu prema grješnicima Isus je osobito
snažno progovorio u 15. poglavlju Lukina evanđelja u tri glasovite prispodobe: o izgubljenoj
ovci, o izgubljenoj drahmi i o izgubljenom sinu, od kojih smo prve dvije čuli u današnjem
evanđeoskom ulomku, ustvrdio je biskup.
Tumačeći prispodobu o izgubljenoj ovci, kazao je da se Isus poslužio jednim bićem iz
prirode da nam objavi istinu o nama ljudima: da čovjek može postati izgubljeno biće, i da mu
je potreban netko tko neće biti ravnodušan za to njegovo stanje, nego će ga iz njega
osloboditi. Kao što je izgubljenoj ovci potreban pastir koji će poći u potragu za njom, pronaći
je i živu je vratiti natrag u sigurnost stada, tako je čovjeku potreban Isus Krist, dobri pastir,
koji će za njega položiti svoj život na križu, i na taj mu način omogućiti povratak u
izgubljeno izvorno stanje svoga bića, ustvrdio je biskup. Napomenuvši da je povratak
izgubljene ovce u stado metafora čovjekova obraćenja, jer kao što se ovca može izgubiti u
prirodi, čovjek se može izgubiti na duhovnoj razini, u svojoj savjesti, u svom srcu, biskup je
pojasnio da se ta izgubljenost događa onda kad se u čovjekovu srcu nastane sebičnost, zloća i
pokvarenost.
Onaj koji je izgubljen u svojoj savjesti, neće imati dobar odnos ni prema
prirodi, ustvrdio je biskup. Poručio je nazočnim lovcima da je život u skladu s dobro
oblikovanom savješću najbolji način kako se postaje dobrim lovcem. Osim toga kazao im je
da dobar lovac neće svoje djelovanje svesti samo na sebično iskorištavanje prirode kroz lov i
ulov divljači, nego će u njega unijeti svoje vjerničko srce i dobro oblikovanu savjest,
posvjedočiti da su u njihovu životu prisutne božanske kvalitete milosrđa, ljubavi, praštanja i
samilosti prema svim bićima u prirodi, a osobito prema ljudima koji su izgubljeni.
Upozorio je kako se prirodi, koja je nježna stvarnost, treba pristupati samilosno i s obazrivošću. Jer ako
joj se pristupa grubo, sa sebičnim ili osvetničkim raspoloženjima, priroda se dovodi na rub
uništenja, a čovjek krši zapovijed Boga stvoritelja da u njegovo ime njome gospodari.
Pojasnio je kako Bog, time što je čovjeku odredio da si podloži prirodu i njome gospodari,
nije dao pravo je uništiti, nego da joj svojim sposobnostima pomogne te ona bude zaštićena i
očuvana u svojoj izvornoj kvaliteti, o čemu ovisi da i čovjekov život bude takav.
Tumačeći pak Isusovu prispodobu o ženi koja je našla svoju izgubljenu drahmu i
pozvala svoje susjede i prijateljice da se zbog toga s njom zajedno raduju, biskup je upozorio
na evanđelistinu tvrdnju da se u nebu raduju zbog svakog ljudskog obraćenja koje se dogodi
na zemlji. Istaknuo je kako je prijateljstvo jedan od dragocjenih razloga zbog kojeg se lovci
međusobno udružuju i zajedno provode vrijeme, te ih je potaknuo da uvijek budu radosni u
svojim zajedničkim aktivnostima i slavljima, kako na lovištima tako i za stolom, pazeći
pritom da se njihova okupljanja nikad ne pretvore u pijančevanje ili kakvu drugu nečasnu
aktivnost, nego uvijek poštena i dostojanstvena. Izrazio je želju da naviještena Božja riječ
nađe odjeka u svakom pojedinom sudioniku slavlja, i probudi u njima svijest da trebaju i
mogu biti drugačiji, biti bolji ljudi i lovci, naglasivši kako je tu čežnju u nas usadio sâm Bog,
jer nas ljubi i želi naše spasenje. Stoga ih je pozvao da ne kritiziraju druge i ne očekuju od
njih da se obrate i postanu bolji, nego da to najprije učine oni sami, jer je to najučinkovitiji
način kako se naša Hrvatska može promijeniti i postati bolja na svim razinama osobnog i
društvenog života.
Obratiti se znači imati hrabrosti tragati za onim što je Božje, časno,
pošteno, istinski dobro, plemenito i lijepo, kao što je to činio i sv. Hubert, koji potiče lovce
kao njihov zaštitnik da svakog dana učine barem mali pomak u služenju ljepoti Božje prirode
i ljepoti života po međusobnom prijateljstvu koje nastoje njegovati, ustvrdio je biskup.
Na svršetku slavlja biskup je podsjetio lovce da smo blagdan sv. Huberta proslavili o 25.
obljetnici Požeške biskupije, te im je na čelu s prijašnjim i sadašnjim čelništvom zahvalio
za sve ono što su nastojali plemenitoga i dobroga činiti, osobito hodočasnicima u Voćin, koje
su tijekom minulih godina redovito dočekivali na njihovu putu i iskazivali im potporu
okrjepom koju su za njih priređivali. Također im je zahvalio što njegovanjem međusobnog
zajedništva i prijateljstva daju dobar primjer kako se u Hrvatskoj može biti jedni s drugima i
jedni za druge, a ne jedni protiv drugih. Zahvalu im je izrekao i za njihova nastojanja na
karitativnom području, kao i za sve ono što dolascima u Katedralu na proslavu svoga
zaštitnika sv. Huberta očituju svojim zastavama i odorama, a napose svojim pravo
raspoloženim srcem koje ima osjećaja za Boga. Zazvao je na njih Božji blagoslov i zaštitu sv.
Huberta, napose u trenucima opasnosti.
Proslava sv. Huberta u požeškoj Katederali
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp
Povezane vijesti
Preminuo je Miroslav Vernot
25.04.2024
Otuđen pas vrijedan nekoliko tisuća eura
25.04.2024
Danas je blagdan svetog Marka
25.04.2024
[NAJAVA] Požeški kotlić 2024.
24.04.2024