Prigodom blagdana sv. Ivana od Boga, utemeljitelja Bolničkog reda milosrdne braće,
- ožujka 2022. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Bolnicu Sv. Rafaela na Strmcu i
u tamošnjoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje. Na početku misnog slavlja prior zajednice
Milosrdne braće fra Kristijan Sinković biskupu je zaželio dobrodošlicu. Spomenuo je
okupljenim vjernicima kako je proteklih dana zajedno s fra Giovannijem i ravnateljicom
Bolnice dr. Maristelom Šakić boravio na provincijalnom Kapitulu u Italiji, na kojem su uz
brojne analize djelovanja Reda milosrdne braće, imali i pobožnost u pripravi za svetkovinu sv.
Ivana od Boga, kao što su i oni činili svojom trodnevicom ovdje u crkvi. Fra Kristijan je
dodao kako se ove godine slavi 450. obljetnica od papine potvrde Bolničkog Reda milosrdne
braće te po deseti puta slavi sv. Ivana od Boga na Strmcu. Zahvalio je biskupu Antunu za
predvođenje ovog slavlja i potporu koju daje djelovanju Milosrdne braće te svećenicima
Novogradiškog dekanata što su svojim dolaskom uzveličali proslavu sv. Ivana od Boga.
Zahvaljujući na pozdravnim riječima, biskup Antun čestitao je fra Kristijanu i fra
Giovanniju svetkovinu njihova svetog utemeljitelja. Izrazio im je zahvalnost a jednako tako i
svim djelatnicima Bolnice na onom što nastoje činiti bolesnicima po primjeru sv. Ivana od
Boga. Spomenuo je kako je Bog u njemu našao vjernog suradnika na ostvarenju svoga
nauma, da po njegovu služenju potvrdi u ljudskom dostojanstvu nemoćne, bolesne i
siromašne ljude. Biskup je podsjetio kako smo danas svjedoci gubitničkih ljudskih situacija
svijetu, napose u ukrajinskom ratu, gdje mnogi trpe jer ih je ljudski sebični naum ponizio.
Pozvao je okupljene da upute Bogu molitvu za mir u našim srcima, i u srcima vođa naroda
kako ne bi smišljali ratove, nego djelovali u plemenitosti i ljubavi te da se zaustavi rat u
Ukrajini.
Započinjući homiliju biskup je kazao kako bi o našem osobnom, narodnom i
svjetskom stanju trebalo promišljati polazeći od naviještene Božje riječi. Istaknuo je kako
nam je poznato da čovjek može biti mlad ili star, zdrav ili bolestan, siromašan ili bogat, a da
Izaija prorok u današnjem prvom čitanju uvjerava svoje slušatelje da je najvažnije životno
pitanje je li vjerujemo ili ne vjerujemo Bogu. Biskup je ustvrdio da se između ostalog može
biti bogat i moćan oružjem te voditi rat, kao što se trenutačno događa u Ukrajini, a zapravo
biti nemoćan i stvarati vlastitu tragediju i onih protiv kojih se provodi nasilje. Čovjek koji
tako nastupa svjedoči da mu nedostaje ono najmoćnije – a to je Božja pobjednička ljubav. Ne
štuje Boga pravo onaj koji posti zato da se pokaže pred ljudima, a ne vidi siromaha, stranca i
udovicu, ostaje za njih zatvorena srca te im ne pruža pomoć, uvjerava Izaija porok. Stoga je
solidarnost sa stradalnicima u Ukrajini i s izbjeglicama pred strahotama rata istinski odgovor
vjere, koji nam je očitovati ovih tmurnih dana, kazao je biskup Antun.
Spomenuo je potom kako je znakovito što je sv. Ivan kojeg danas slavimo nazvan „od
Boga“. Naime on se krajem 15. i početkom 16. stoljeća ogledao u vojničkom i viteškom
borbenom natjecanju s drugim ljudima, te – osjetivši prazninu u tom djelovanju – opredijelio
se za Kristovo viteštvo, služenje Bogu u siromašnima, bolesnima i napuštenima. Odlučio se
živjeti onako kako ga je Bog u srcu poticao, odbaciti diktat vlastite sebičnosti i taštine te
potrošiti svoj život za čovjeka po modelu koji je Isus dao u današnjem evanđelju. Postao je
samaritanac mnogima koje je susreo na svom životnom putu. Nakon što je zakonoznanac u
današnjem evanđelju čuo od Isusa poznatu zapovijed – ljubi Boga i bližnjega – da bi ušao u
život vječni, zapitao je Gospodina: „a tko je moj bližnji“. U tom pitanju moguće je pročitati
zakonodavčevo nastojanje da se opravda kako zapravo nema pravih bližnjih, jer oni koje
susreće nevrijedni su njegove pažnje i ljubavi. Prispodobom o milosrdnom Samarijancu Isus
je zakonoznanca doveo do toga da ga uvjeri kako ne treba tražiti tko je njegov bližnji samo
među svojim sunarodnjacima, nego je potrebno da on bude bližnji svakom čovjeku kome je
potrebna njegova ljubav. Upravo takav Samarjanin bio je Isus, ustvrdio je biskup. Podsjetio je
okupljene na vjeru koju je proglasio II. vatikanski sabor da se Isus kao Sin Očev u svom
utjelovljenju na svoj način sjedinio sa svakim čovjekom, posvjedočivši da je svaki čovjek
Božje stvorenje, i tim činom postao bližnji svakome od nas. On je za svakog čovjeka položio
sebe u smrt te je na križu očitovao kakvi mu je bližnji svaki čovjek. To je izazov pred kojim
se našao sv. Ivan od Boga te on nije pitao tko je moj bližnji, nego je tražio kome će on biti
bližnji. Opredijelio se biti bližnji svakom čovjeku u nevolji. Shvatio je kako je ljubav ta koja
od našeg svijeta ranjenog zlom može nešto dobroga.
Biskup je upozorio sudionike slavlja kako se mi ljudi trudimo djelovati na različitim
razinama, tragajući za uspjehom, moći, puninom postojanja i srećom, nerijetko pokretani
sebičnošću i pohlepom za čašću i slavom sve do posizanja za oružjem i ratnim nasiljem. Mi
smo svakodnevno dionici toga neuspjeloga svijeta. Trenutačni rat u Ukrajini očituje koliko
nesreće može prouzrokovati kad neki ljudi povjeruju svojim sebičnim projektima, koliko
ljudskih žrtava i razaranja. Navedeni rat neće donijeti nikome uspjeh ili sreću, nego samo
nesreću. Ostaje neporeciva istina kako nema druge snage koja bi naš svijet mogla učiniti
dovršenim, savršenim, dobrim i uspješnim nego li je ljubav. To vam je Isusov križ, naglasio je
biskup. On je zapravo na križu dovršio naš neuspjeli svijet. Potom je biskup ustvrdio kako nas
sv. Ivan od Boga, koji je prihvatio Isusovu ljubav kao put dovršenja svijeta i sretnog čovjeka,
uvjerava da Bog očekuje od nas da i mi budemo njegovo oruđe po kojem će snagom njegove
ljubavi današnji naš svijet učiniti punijim, dovršenijim i uspjelijim. Sveci su nam izazov da se
poput njih odvažimo živjeti svoju svakodnevicu po njihovu modelu i da računamo s onim što
Bog može u nama ostvariti. Ako Bogu to ne dopustimo, onda se ne osjećamo dobro, ostajemo
zarobljeni u nekom malom, sebičnom svijetu koji postaje tijesna stvarnost.
Ukoliko se netko odvaži dosljedno i uporno ići navedenim putem, taj postaje svijetla,
jaka točka gdje god on živio. On je i u najskromnijim životnim okolnostima jaka božanska
točka u kojoj se događa najviše i najbolje, jer omogućuje Božjoj ljubavi da po njemu bude na
djelu, ljubav kao dovršenje stvorenosti, ljubav kao uspjeli svijet. Povjerovati Bogu znači
povjerovati ljubavi, kako nas uvjerava sv. Ivan u današnjem drugom čitanju, kazao je biskup.
Dodao je da Milosrdna braća koja su osnovala svoju Bolnicu na Strmcu nastoje nasljedovati
model njihova utemeljitelja i zaštitnika kojeg danas slavimo. Upravo se u pristupu ljubavi
prema svakom čovjeku, svakom pacijentu, očituje razlika između drugih bolnica i Bolnice sv.
Rafaela na Strmcu. Onaj tko vjernički pristupa bolesniku, taj vidi u njemu Isusa Krista koji
pati, koji se utjelovio i poistovjetio sa svakim čovjekom, kazao je biskup. Po služenju
bolesnicima s ljubavlju dovršava se svijet po Božjem naumu. Poručio je bolničkim
djelatnicima na palijativnoj skrbi da služeći bolesnicima koji su tjelesno, biološki na
terminalnoj postaji omogućuju da ih po njima dotakne Božja ljubav te oni nisu izgubljeni.
Istaknuo je kako svojim djelovanjem pomažu da Isusova moć ljubavi koja pobjeđuje smrt
bude prisutna u bolesnicima kojima služe i onima koji su na samrti. To su te dimenzije
Božanskoga koje vjernik prepoznaje i u najtežim životnim situacijama, pa i stojeći pred
smrću, ustvrdio je biskup. Na koncu je izrazio radost što su Milosrdna braća uz biskupovu
potporu prihvatila otvoriti svoju Bolnicu baš ovdje na Strmcu, u mladoj Požeškoj biskupiji.
Kazao je kako o 25-toj obljetnici Biskupije želi zahvaliti Milosrdnoj braći za to plemenito
djelo, jer je kroz ovu Bolnicu i ono što ona nastoji ostvarivati po nadahnuću sv. Ivana od Boga
naša Biskupija duhovno bogatija. Zamolio je fra Kristijana neka njegovu osobnu i zajedničku
biskupijsku zahvalnost za njihovu prisutnost u Požeškoj biskupiji prenese i njihovim
poglavarima u Italiji, na čelu s provincijalom. Zaželio je da sv. Ivan od Boga prati svojim
zagovorom sve dobro što se u ovoj Bolnici nastoji činiti uz pomoć Božju.
Na svršetku slavlja ravnateljica Bolnice dr. Šakić uručila je povelje ove ustanove
djelatnicima koji su se istaknuli svojim uzornim radom. Prije završnog blagoslova biskup je
čestitao nagrađenima i uputio zahvalu liječnicima i drugom osoblju, napose dušobrižniku
Ivici Razumoviću i Marijinim sestrama za sve što čine prema bolesnicima. Potaknuo ih je da
po Isusovoj riječi u današnjem evanđelju ne traže bližnjega, nego svakom čovjeku budu
bližnji.
