Proslava sv. Lovre zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


U srijedu 10. kolovoza 2022. godine, svečano je proslavljena svetkovina sv. Lovre,
đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa u svečevoj požeškoj crkvi
svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio srijemski biskup koadjutor Fabijan
Svalina, zajedno s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem. Na početku slavlja biskup
Antun je uputio pozdrav nazočnima istaknuvši: »Dvadeset i peti puta slavimo svetkovinu sv.
Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije u njegovoj starodrevnoj crkvi, gdje ga
Požežani od davnine štuju. Za nebeskog zaštitnika naše mjesne Crkve potvrdio ga je sv. Ivan
Pavao II. Apostolskim breveom „Kršćanske kreposti“, obrazloživši da je čudesna čvrstina
Lovrinih kreposti vrijedna našega trajnog razmatranja i nasljedovanja. Ta čvrstina kreposti
koju je mladi đakon Lovro posvjedočio mučeništvom u Rimskoj Crkvi, utemeljena je na
Petrovoj vjeri, ispovjeđenoj u Cezareji Filipovoj: „Ti si Krist Sin Boga živoga!“.

Ona je čvrstina i našeg 25-togodišnjeg biskupijskog hoda pod geslom „Krist, danas i uvijeke“, te smo
je očitovali i našim nedavnim hodočašćem u Rim na grobu sv. Petra. Vjeru smo nastojali
odjelotvoriti ljubavlju prema našoj najmanjoj braći, napose po služenju Biskupijskog Caritasa,
kojem je sv. Lovro također zaštitnik. Stoga vam, braćo i sestre, radosno i od srca čestitam
svetkovinu biskupijskog i Caritasova nebeskog Zaštitnika, sa željom da svjedočenje vjere u
požeškoj mjesnoj Crkvi nikada ne oslabi, nego primjerom i zagovorom sv. Lovre bude sve
snažnije.

Drago mi je što ovo srebrno-jubilejsko slavlje u čast našega nebeskog Zaštitnika
Biskupije i Caritasa predvodi srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina, donedavni
predsjednik Hrvatskoga Caritasa. Preuzvišeni gospodine Fabijane, dobro nam došli! Približite
nas u ovoj svetoj misi sv. Lovri da nas on još čvršće poveže s Isusom Kristom i njegovom
pobjedničkom snagom nad zlom i smrću, te nas ona trajno pokreće i osmišljava sva nastojanja
daljnjeg hoda požeške mjesne Crkve. S posebnom zahvalnošću pozdravljam svećenike,
predvođene članovima Stolnog kaptola na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem i rektorom
crkve sv. Lovre Marijnom Pavelićem.

Osobito mi je drago što na ovom slavlju mogu
pozdraviti vlč. Karla Prpića, misionara naše Biskupije u afričkom Kamerunu, koji svojim
poslanjem u misijama svjedoči širinu sveopće Crkve u čijem je krilu i naša mjesna Crkva.
Pozdravljam predsjednika i tajnicu Biskupijskog Caritasa, Maria Večerića i Katarinu Paulić,
redovnike i redovnice, đakone i vjeroučitelje, predstavnike Odbora za karitativnu djelatnost
župnih pastoralnih vijeća i sve volontere. Srdačan pozdrav upućujem bogoslovima i
svećeničkim aspirantima iz požeškog Kolegija, naj-maturanticama katoličkih gimnazija u
Požegi i Virovitici, primateljima stipendija tijekom minule školske i akademske godine, kao i
korisnicima Caritasove kuhinje, Caritasove riznice dobrote, akcije „Kruh naš svagdašnji“, te
drugih Caritasovih projekata. Čast mi je pozdraviti delegaciju Požeško-slavonske županije na
čelu sa županicom Antonijom Jozić i grada Požege, predvođene gradonačelnikom dr. Željkom
Glavićem, kao i sve vas ostale poštovane sudionike ovoga slavlja.

Ovih dana hrvatski javni mediji pozivali su nas da za vedrih noći pogledamo na nebu
svemirski fenomen nazvan „suze sv. Lovre“. Želio bih se zajedno s vama podsjetiti, kako su
prave suze sv. Lovre one koje je on prepoznavao na licu siromašnih, osamljenih, bolesnih i
starih osoba, kojima je kao đakon svesrdno pomagao. Stoga molimo da Bog Lovrinim
zagovorom udijeli svakom vjerniku naše Biskupije njegovo suosjećajno srce, kako bismo dali
svoj doprinos u izgradnji civilizacije ljubavi, započete Isusovim predanjem za nas na križu,
koje slavimo u svakoj svetoj misi. Neka snaga te ljubavi pobijedi i sebičnost koja je pokrenula
i vodi rat u Ukrajini, te prestanu stradanja nedužnih ljudi i razaranja dobara. Sv. Lovro,
uzdižemo ti sada hvalospjev pjesmom „Svjedoče Kristov“ koji imamo na sličicama što smo ih
primili, a ti nas služenjem biskupa Fabijana uvedi u dubine Isusova otajstva ljubavi i ohrabri
njegovom pobjedom nad smrću«, kazao je biskup Antun u pozdravnoj riječi.

Zahvaljujući biskupu Antunu na pozdravu, biskup Fabijan je ustvrdio da nam je sv.
Lovro ostavio itekako upečatljivu logiku zrna koje se spominje u današnjem evanđelju. Zrno
mora umrijeti da bi dalo plod, a upravo tako je i sv. Lovro učinio kad je svoj život položio za
Krista. Biskup Fabijan je pozvao okupljene da sudjeluju u euharistijskoj gozbi ljubavi koja
proizlazi baš iz ovoga zajedništva. Dodao je da će u ovoj svetoj misi posebno moliti za sve
one koji sudjeluju u karitativnoj djelatnosti.

U homiliji biskup Fabijan je kazao: »Sabrali smo se da proslavimo blagdan sv. Lovre,
nebeskog zaštitnika Požeške biskupije i jednog od najvećih mučenika prvih stoljeća – ranoga
kršćanstva. Danas, slaveći blagdan sv. Lovre, na osobit način želim zajedno s vama
promišljati o službi koja je osobito u prvoj Crkvi imala važno mjesto, a ima je i danas, a to je
služba đakona. Ova služba svoje temelje pronalazi u knjizi Djela apostolska, odnosno u
prijedlogu dvanestorice apostola da prva kršćanska zajednica između sebe izabere sedmoricu
muškaraca. Apostoli žele, potaknuti Duhom Svetim, izabrati one muževe koji su na dobrom
glasu, kao puni Duha i mudrosti, muževe koji bi se posvetili služenju kod stolova. Nakon što
su izabrani Stjepan, Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola, apostoli su se pomolili i
na njih položili ruke. I danas Crkva pomno izabire kandidate za red đakonata i podjeljuje ovaj
sakrament polaganjem ruku i molitvom.«

Potom je biskup Fabijan dodao: »Sveto pismo o tim prvim đakonima (odnosno o
Sedmorici, kako ih nazivaju Djela apostolska) daje premalo podataka da bismo sa sigurnošću
mogli znati što je sve obuhvaćala takva služba. Ipak je jasno kako je njezin cilj ponajviše bio
služenje. Da je to tako upućuje i sam grčki naziv diakonos (= poslužitelj – onaj koji služi).
Sasvim konkretna zadaća đakona, uz sudjelovanje u liturgiji, bila je briga o siromasima i
svima koji su u potrebi. Danas đakon ima zadaću služenja kod euharistijskog stola i u Crkvi
općenito. Služenje je važna zadaća Crkve. Papa Franjo, u propovijedi na misi u Domu svete
Marte 26. travnja 2018. godine je rekao: „Postoji pravilo koje vrijedi za cijeli život: kršćanin
živi da bi služio, a ne da mu se služi.

Mnogi muškarci i žene u prošlosti, koji su ozbiljno
shvatili to načelo ostavili su tragove istinskih kršćana, tragove ljubavi i služenja.“ Nije li to
poziv kojega nam danas upućuje i sam Gospodin: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za
mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.“ Valja nam se danas zapitati gdje je to naš
Gospodin, da bismo znali pronaći svoje mjesto u svijetu i da bismo ga na pravi način
nasljedovali. Isus je rekao: «Gdje je tvoje blago ondje je i tvoje srce» (Mk 6,21). Gdje je naše
blago kome podređujemo sve ostalo, koje ima svoju vrijednost, ali koje ima svoje mjesto na
ljestvici vrijednosti.

Strašno je kad se ta ljestvica pobrka. Tada je zbrkan ne samo život
pojedinca nego i zajednice. Je li na vrhu ljestvice našega života Bog po kome se onda
procjenjuju sve ostale vrijednosti. Čitajući evanđelja otkrivamo da je Isus bio tamo gdje je
čovjek; osobito onaj mali, odbačeni, u potrebi duhovnoj i tjelesnoj. Nije li Isus išao tamo gdje
drugi nisu htjeli, mogli, znali. On je pronalazio put do svakoga čovjeka. Družio se s
grešnicima, naviještao radost tužnima, donosio mir uznemirenim srcima. Crkva našega
vremena, ukoliko želi biti autentična, mora biti Crkva služiteljica.«

Opisujući plemeniti život đakona Lovre, biskup Fabijan je naznačio: »Današnji svetac,
sveti Lovro, prema predaji je rođen oko 225. godine u Španjolskoj. Učitelj mu je bio
arhiđakon Siksto, koji je postao papa Siksto II., te je poveo sa sobom u Rim i Lovru, i
postavio ga za arhiđakona Rimske Crkve. Povjerio mu je brigu za crkvenu blagajnu i
siromahe. Jedan od najbrutalnijih progonitelja kršćana – car Valerijan – 258. god. dao je
poubijati mnoge kršćane, među prvim žrtvama je bio i papa Siksto II., koji je, zajedno sa
šestoricom đakona ubijen 6. kolovoza tako da su mu odrubili glavu. Putem mučeništva ubrzo
je krenuo i sv. Lovro.

Svojim tužiteljima pokazao je mnoštvo sirotinje i ubogih, koji su
istinsko blago Crkve. To blago, i put služenja što ga je posvjedočio sv. Lovro, Crkva ostvaruje
i danas, osobito kroz karitativno služenje. Danas zahvaljujemo Gospodinu za 25 godina
postojanja ove biskupijske zajednice. Zahvaljujemo što je ona svoju odanost Gospodinu
potvrđivala i potvrđuje kroz služenja potrebnima. Siguran sam, kako su mnogi volonteri,
donatori, vjernici, potaknuti upravo primjerom sv. Lovre, ostvarivali i ostvaruju Kristov poziv
i poziv Crkve na služenje. Nitko od nas nije toliko siromašan da ne bi mogao pokloniti lijepu
riječ, osmijeh, ispruženu ruku, pa i konkretnu pomoć osobi u potrebi.

Današnje čitanje iz druge poslanice Korinćanima veli: „A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u
svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo…“ (2 Kor 9,6-10).
Bog to čini samo ukoliko se otvorimo njegovu pozivu. On i danas dijeli darove svoje ljubavi i
nama samima i po nama onima koji ne mogu i ne znaju pronaći put do njega. Kada s Bogom
planiramo svoj život, kada se u svome djelovanju oslanjamo na njegovu pomoć i zaštitu,
uvijek ćemo biti na dobitku, imati dovoljno za sebe i za drugoga. Onda kada se čovjek zatvori
u sebe, zatvori svoje srce prema Bogu i prema bratu čovjeku, tada postaje siromašan. Koliki
danas u svijetu žive nesretno i nesigurno, oslanjajući se isključivo na svoja materijalna
bogatstva i sami na sebe. To, složit ćete se, braćo i sestre, nije i ne može biti put Kristovih
učenika«, ustvrdio je biskup Fabijan.

Pred kraj homilije još je kazao kako »živjeti s Bogom i za Boga često pretpostavlja da
sam spreman sve izgubiti, biti poput sjemena, koje umire ali donosi obilate plodove. „Ako
pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ Život s
Bogom i za Boga ponekad iziskuje i spremnost na mučeništvo, darivanje vlastitoga života za
drugoga. Krist Gospodin, svojim primjerom učinio je upravo to, i pozvao da ga nasljedujemo
u tako savršenoj ljubavi: Nema veće ljubavi od ove da netko život položi za svoje prijatelje
(usp. Iv 15, 13).

Da bi se moglo tako živjeti potrebna je velika hrabrost i snaga, koju je
svojom mučeničkom smrću posvjedočio upravo današnji svetac sveti Lovro. Štoviše, takva
neustrašivost i spremnost svetoga Lovre nuka nas da se prisjetimo i mnogih današnjih kršćana
koji su diljem svijeta proganjani i ubijani na najokrutnije načine, ne samo oružjem već i
perom, samo zato što su Kristovi učenici, te molimo svetoga Lovru neka njima i svima nama
bude svojim životom uzor u ustrajnosti, a svojim nebeskim zagovorom zaštitnik i putokaz
prema nebeskoj slavi. Zagovoru današnjeg sveca preporučamo cijelu biskupijsku zajednicu
ove mlade Biskupije. Njen život i daljnji napredak neka prati i zagovor BDM, Gospe
Voćinske.«, zaključio je homiliju srijemski biskup.

Predstavnici pojedinih župa Požeške biskupije odjeveni u narodne nošnje u prinosu
darova donijeli su za siromahe različite životne potrepštine. Nakon popričesne molitve biskup
Antun je spomenuo kako sv. Lovro zacijelo moli pred licem Božjim za Požešku biskupiju te
je pozvao nazočne neka mu se pridruže zajedničkom molitvom za svoju mjesnu Crkvu, koju
su zaključili poklikom gesla „Krist danas i vijeke, aleluja“. U zaključku slavlja domaći biskup
Antun kazao je kako – gledajući darove za siromašne poslagane oko oltara u crkvi sv. Lovre
prepoznaje volontere koji se na sasvim poseban način svojim služenjem ugrađuju u živi
organizam Požeške biskupije, koja je tijekom svojih 25 godina nastojala po njima ostvarivati
djelotvornu ljubav i suosjećanje prema potrebitima, te im je zahvalio što na taj način
pridonose snazi svjedočenja vjere u suvremenom društvu. Posebno je potom zahvalio biskupu
Fabijanu za njegov današnji dolazak u Požegu, te izrazio radost što će se uskoro ponovno
vidjeti u Voćinu, 21. kolovoza na proslavi 25-te obljetnice Požeške biskupije.

Uručio mu je medalju izrađenu prije 25 godina za uspostavu Požeške biskupije i ređenje prvog biskupa kao
podsjetnik da biskup Fabijan nije sam u ne lakim okolnostima gdje vrši svoje pastirsko
poslanje, nego da ga prate naše molitve. Potom je biskup Antun uručio čestitke i novčane
nagrade „naj-maturanticama“ Hani Boban iz Katoličke gimnazije u Požegi i Klari Pažin iz
Katoličke klasične gimnazije u Virovitici.

Nakon misnog slavlja sudionici su se uputili u obližnju Dvoranu Sv. Terezije u kojoj je
održan tradicionalni program Caritasa Požeške biskupije prigodom svetkovine sv. Lovre,
njegova nebeskog zaštitnika. Ravnatelj Biskupijskog Caritasa Mario Večerić, uputio je
pozdravnu riječ ocima biskupima, svećenicima, redovnicima, i redovnicama, svojim
suradnicima i volonterima, te je ukratko predstavio program, kojim je moderirao Miroslav
Paulić, prof. hrvatskog jezika u požeškoj Katoličkoj gimnaziji. Potom je tajnica Biskupijskog
Caritasa Katarina Paulić, u kratkim crtama prikazala djelovanje Caritasa Požeške biskupije u
proteklih dvadeset i pet godina postojanja. Voditeljica Caritasa slatinske Župe Sv. Josipa
Anamarija Rakoš iznijela je svjedočanstvo aktivnoga i plodonosnog djelovanja spomenute
zajednice.

Potom su sestre Petra Magdalena i Barbara Ružičić iz Jakšića, stipendistice
Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima, iznijele svoja iskustva
stipendistica, te su posvjedočile što njima i njihovoj obitelji znači stipendija spomenute
biskupijske Zaklade. Program su glazbenim nastupom obogatili Komorni zbor crkve sv.
Lovre, solistica Marija Ticl uz klavirsku pratnju Elizabete Marijanović te Lovro Ticl na trubi.
Pri kraju programa srijemski biskup Fabijan, koji je bio ravnatelj Hrvatskog Caritasa
čestitao je na svemu onome što je učinjeno tijekom 25 godina Požeške biskupije i njezina
Caritasa.

Istaknuo je kako je Isusovo djelo ljubavi započeto prije 2000 godina, a nastavljeno
prije 25 godina na prostorima Požeške biskupije itekako je snažno inspirirano nebeskim
zaštitnikom sv. Lovrom. Dodao je kako je Hrvatski Caritas ponosno pratio djelovanje Caritasa
Požeške biskupije i izrazio nadu da će Ugovor, koji je nedavno potpisan između Hrvatskog
Caritasa i Republike Hrvatske pomoći i Caritasu Požeške biskupije u njegovu djelovanju.

Biskup Antun je potom otvorio natječaj za stipendije Zaklade Požeške biskupije za
školsku i akademsku godinu 2022./23. Zatim je spomenuo kako si često postavlja pitanje što
bismo kao Biskupija i kao kršćani trebali raditi. Podsjetio je na Marijine riječi koja je
prigodom Isusova prvog čuda u Kani Galilejskoj kazala njegovim očevicima: „činite sve što
vam kaže“. Istaknuo je kako kršćanstvo nije pripovijedanje o nečemu, nego se ono sastoji u
činjenju, napose onoga na što je Isus pozvao: „Što učiniste jednome od ovih najmanjih, meni
učiniste“.

Zahvaljujući ravnatelju Caritasa Mariu Večeriću, svim volonterima te tajnici
Katarini Paulić, koja je prikazala djelovanje Caritasa Požeške biskupije kroz 25 godina,
biskup je istaknuo kako se ne želimo hvaliti učinjenim, nego potaknuti jedni druge da učinimo
još više, onoliko koliko nam Bog daje mogućnosti. Program proslave sv. Lovre, zaštitnika
Požeške biskupije i Biskupijskog Caritasa završen je domjenkom Caritasovih volontera u
Maloj dvorani Sv. Terezije Avilske.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika